Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

POGLAVLJE 3SOCIJALNO ISKLJUČENIAnaliza postojećeg zakonodavstva (Turković, 2006.)kao i Analiza medijskog praćenja pitanja vezanih uzHIV/AIDS (Grđan, 2006.) pokazuju da postoje nekenejasnoće oko primjene zakonodavnih okvira kao inizak stupanj poznavanja pravnog sustava. Analizompostojećeg zakonodavstva predlaže se donošenjesveobuhvatnog antidiskriminacijskog zakona, izmjenupojedinih zakonskih akata koji nisu u skladu smeđunarodnim preporukama, provedbu edukacijskihprograma za predstavnike vlasti, sudstva i pravosuđa,zaštitu prava ranjivih skupina (žena, intravenskihkorisnika droga, muškaraca koji imaju spolne odnoses drugim muškarcima) te kontinuirano osnaživanje ipružanje podrške pojedincima koji zatraže pravnuzaštitu i javno progovore kako bi široj javnosti predstaviliosobu koja živi s HIV-om kao jednog običnogsugrađanina.Veliki izazov predstavlja i pronalaženje rješenja nakoji se sve način mogu ostvarivati legitimni ciljevikod objave informacija i, ono što je najvažnije, kakose može kroz medijski rad zadovoljiti profesionalneizazove i pritom zaštititi prava i slobode drugih.3.13.11. Implikacije za politikuOno što prije svega karakterizira područje socijalneuključenosti ljudi koji žive s HIV-om jest posvemašnjaneistraženost i nedostatak jasnih podataka. Iskustvaljudi koji žive s HIV-om svjedoče o dvostrukom ambivalentnomodnosu društva gdje se pojedini postupciokoline i institucija mogu tumačiti kao istovremeno izaštitni i diskriminatorni.S obzirom na sve gore navedeno, UN Tematska skupinaza HIV/AIDS planira do sredine 2007. godineu suradnji sa HUHIV-om i Centrom za ljudska pravaobjaviti Izvještaj o stanju ljudskih prava i socijalnomstatusu osoba koje žive s HIV-om. U njemu će biti dokumentiranislučajevi diskriminacije, problema u ostvarivanjuusluga iz zdravstvenog i socijalnog sustavate osobne priče osoba koje žive s HIV-om. Navedenidokument bi trebao pomoći u definiranju najvećihi najčešćih problema s kojima se te osobe susreću ipronalasku rješenja za njih. Na taj način će se olakšatipraćenje stanja ljudskih prava i kvalitete života osobakoje žive s HIV-om u Republici Hrvatskoj.3.14. Seksualne manjine kao ranjivadruštvena skupinaOkvir 20: Osobno iskustvoN. je prvo posjetila poznatog psihijatra starijegeneracije. Zaključila je da joj je potrebnastručna pomoć. Netko tko bi joj pomogao naćirješenje ili barem razjasniti što se događa. Bilaje previše zbunjena, zabrinuta i napeta da bisama izašla na kraj s onime što joj se nedavnodogodilo. Susret s psihijatrom je trajao manjeod deset minuta. Po dolasku, N. ga je upitalaje li moguće da se nastave nalaziti u nekomkasnijem terminu, jer radi pa ne može dolazitiprijepodne. Na upit kako je taj dan uspjeladoći, N. je odgovorila da je zamolila šefa da jupusti. Nastojeći biti duhovit, psihijatar je toprokomentirao riječima: "Mora da vam je šefpeder." N. je zašutjela, a onda ustala, zahvalila sei izašla iz sobe. Željela je, naime, razgovarati oonome što se dogodilo prije nekoliko tjedana,kada se, prvi put u životu, zaljubila u ženu kojaju je, nakon zajednički provedene noći, odlučilaignorirati. (Iz autorove savjetodavne prakse).3.14.1. Ljudska pravaGodine 1977., u Hrvatskoj je dekriminalizirana homoseksualnaaktivnost. Premda je tijekom osamdesetihgodina zabilježeno nekoliko pokušaja medijskogsenzibiliziranja javnosti - od kojih je radijska emisijaFrigidna utičnica, emitirana kraće vrijeme na tadašnjemOmladinskom radiju 101, sigurno najpoznatija - usvakodnevnom je životu fenomen homoseksualnostibio je posve nevidljiv, premda često prisutan u uvredama,stereotipnim šalama i predrasudama (Štulhoferi Francetić, 1996.). Krajem devedesetih godina, unutarženske scene pojavljuje se niz inicijativa koje poglavitoimaju za cilj unaprijediti razumijevanje lezbijstva i pružitipodršku ne-heteroseksualnim ženama. 151 Ti su naporiolakšali organiziranje i stvaranje prvih udruga. Tako jegodine 2000. u Rijeci registrirana lezbijska udruga LORI,a 2002., nakon pet godina njene aktivnosti 152 , u Zagrebuje službeno pokrenuta Kontra. Iste godine (2002.)116151 Prvi pokušaji lezbijskog organiziranja vezani su za tzv. Lila inicijativu, koja se pojavila 1989. godine.152 Uključujući SOS telefon i neformalno savjetovalište za lezbijke.