Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

KONCEPT SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI POGLAVLJE 1perifernim programima. Međutim do dramatičnogporasta važnosti socijalne isključenosti kao europskogpitanja došlo je s prihvaćanjem Ugovora izAmsterdama u listopadu 1997. koji je stupio na snagu1. svibnja 1999. U članku 136. Ugovora stoji da je"borba protiv socijalne isključenosti" formalno prepoznatakao cilj europske socijalne politike, zajednos promidžbom zapošljavanja, unapređenja uvjetaživota i rada, odgovarajuće socijalne zaštite, dijalogaizmeđu uprave i radnika i razvojem ljudskih resursa.Članak 137. propisuje mjere kojima se potiče suradnjameđu zemljama članicama u cilju unapređenja znanja,razmjene informacija i najboljih praksi, promidžbeinovativnih pristupa i ocjenjivanja iskustava, a u svrhuborbe protiv socijalne isključenosti. Na taj je načindošlo do utiranja puta k uspostavi europskog procesasocijalnog uključivanja u Lisabonu, 2000.Postojeći je EU proces socijalnog uključivanja izgrađenna razumijevanju siromaštva i socijalne isključenostikoje se razvilo za trajanja programa EU za borbuprotiv siromaštva. Europski se pristup temelji narazumijevanju da siromaštvo i socijalna isključenostnisu primarno rezultat ljudske slabosti pojedinaca,niti njihovih promašaja, nego su rezultat strukturalnihproblema u društvu. Osim toga, prepoznalo se da nasituaciju u kojoj se ljudi nađu utječe cijeli niz različitihčimbenika (gospodarskih, društvenih i kulturnih), kojisu u uzajamnoj interakciji i uzajamno se pojačavaju.Siromaštvo i socijalna isključenost više su od pukogneimanja posla ili nedostatnih prihoda, iako i ovičimbenici igraju određenu ulogu u produljenju iliintenziviranju takve situacije. To su dinamički procesikoji marginaliziraju i isključuju pojedinca iz normalnogsudjelovanja u gospodarskom, društvenom ikulturnom životu, koji potvrđuju da situacije u kojimase čovjek može naći nisu statične, nego su izloženepromjenama u vremenu. Razumijevanje siromaštva iisključenosti podrazumijeva i razmatranje situacija ukojoj se osobe nalaze u kontekstu društva u kojemužive, te se tako dolazi i do pitanja nejednakosti. Ovakorazrađeno razumijevanje se odražava i u definicijamasiromaštva, socijalne isključenosti i socijalnoguključivanja koje su zemlje članice i Komisija usuglasile,kako je niže prikazano.EU definicijeSiromaštvo: Smatra se da ljudi žive u siromaštvuukoliko njihovi prihodi i resursi nisu dostatniza životni standard koji se u društvu u kojemžive smatra prihvatljivim. Uslijed svojegasiromaštva, takve su osobe višestruko ugrožene- od nezaposlenosti, niskih prihoda, loših uvjetastanovanja, neodgovarajuće zdravstvene zaštitedo zapreka doživotnom učenju, kulturnim,sportskim i rekreacijskim aktivnostima. Takvesu osobe često isključene i marginalizirane usudjelovanju u aktivnostima (gospodarskim,društvenim i kulturnim) koje su standard zadruge ljude, a može im biti ograničen i pristuptemeljnim pravima.Socijalna isključenost: Socijalna je isključenostproces kojim su određeni pojedinci gurnutina rub društva i onemogućeno im je punosudjelovanje samo uslijed njihova siromaštva,nedostatka temeljnih sposobnosti i prilika zadoživotno učenje ili kao rezultat diskriminacije.Na ovaj se način udaljavaju od prilika za rad,mogućnosti za ostvarenje prihoda i obrazovanje,kao i od mreže društvenih aktivnosti i aktivnostiu zajednici. Nemaju pristupa tijelima moći iprocesima odlučivanja, te se zbog toga čestoosjećaju bespomoćni i nesposobni preuzetikontrolu nad svojim odlukama koje utječu nanjihov svakodnevni život.Socijalno uključivanje: Socijalno je uključivanjeproces koji osobama izloženima riziku odsiromaštva i socijalne isključenosti pružamogućnost za stjecanje prilika i resursa nužnih zapuno sudjelovanje u gospodarskom, društvenomi kulturnom životu, kao i za uživanje u životnomstandardu i dobrobiti koji se smatraju normalom udruštvu u kojemu žive. Proces osigurava njihovoznačajnije sudjelovanje u procesu odlučivanja,što utječe na njihov život i pristup temeljnimpravima. (Zajedničko izvješće o socijalnomuključivanju, 2004.)17