Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

SOCIJALNO ISKLJUČENI POGLAVLJE 31. Samoosnaživanje, ovaj dio programa je osobitoznačajan jer se radi s ženama koje su pretrpjelenasilje i potreban im je prethodno pojačan psihološkiprogram koji uključuje usvajanje preuzimanjaodgovornosti za vlastiti život, komunikacijskevještine, te procjenu i samoprocjenu sposobnosti;2. Edukacije o samozapošljavanju, koje uključujuosnove početničkog tečaja i upoznavanje spoduzetničkim djelovanjem, korištenje informatičkei komunikacijske tehnologije, te poslovnukomunikaciju i poslovnu kulturu. Cilj programajest da se ženama omogući stjecanje ekonomskeneovisnosti i ponovno uspostavljanje kontrolenad svojim životima.Prema zadnjim saznanjima (rujan 2006.) HZZ nastojižene žrtve obiteljskog nasilja tretirati kao posebnu skupinunezaposlenih osoba što je ipak značajan pomak upolitici zapošljavanja za žene žrtve obiteljskog nasilja.solidarnosti u cjelovitom adresaru. Nevladine organizacijesu mnogo ranije objavljivale vodiče za ženežrtve obiteljskog nasilja (izdanja iz 1991. i 1998. godine).Policija je također tiskala brošure “Kako si pomoći” i“Nasilje ne stanuje ovdje” koje su služile boljoj informiranostižena žrtava obiteljskog nasilja.Iako su civilne kampanje za osvještavanje javnosti oproblemu nasilja nad ženama u obitelji najzaslužnijeza promjene društveno uvriježenih stavova i stereotipovavezanih za nasilje nad ženama i mediji suodigrali značajnu ulogu posvećujući sve više prostora ipažnje ovom društvenom fenomenu. Danas je već vrlouvriježeno da mediji (posebice dnevne novine) objavljujugodišnje izvještaje o prijavama nasilja u obiteljipovodom značajnijih dana (npr. 22. rujan je proglašenNacionalnim danom borbe protiv nasilja nad ženama).Iako aktivistice ocjenjuju suradnju s novinarima/kamakorektnom, ipak kritiziraju uredničku politiku kojanaglašava senzacionalizam, ponekad čak i seksizamkroz naslove i najave.3.10.5. Pristup informacijamaOd 1997. godine i početka kampanje „Stop nasilju nadženama“, aktivistkinje su uspijevale zainteresirati višeznačajnih aktera (predstavnike/ice medija i političkihstranaka, relevantne osobe na mjestima odlučivanja,suce/sutkinje itd.) za problem nasilja u obitelji. Tijekomkampanje „16 dana aktivizma“ 2001. godine - 130radio postaja u Hrvatskoj je besplatno emitiralo radijskijingle kampanje, dok je kampanja 2003. godine imalaregionalni karakter. 134 Ključan problem kojeg navodežene u procesu ostvarivanja prava na život bez nasiljajest nedovoljna informiranost o vlastitim pravima unutarnacionalnog zakonskog okvira. Podaci statističkogizvještaja Ženskog savjetovališta 135 za 2001. godinu(ukupno 1.253 klijentica) pokazao je da su žene koje suzatražile pomoć savjetovališta informaciju o njegovomradu dobile: 17,8% od prijateljica/rođaka; 11,2% od institucija;8,1% od medija; 7,8% od nevladinih organizacija;3,1% interno; dok za 52% slučajeva nema podataka.Informacije o organizacijama i institucijama koje pružajupomoć ženama žrtvama nasilja u obitelji objediniloje Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske3.10.6. Pristup stambenom smještaju iosnovnoj infrastrukturiŽene žrtve obiteljskog nasilja najčešće su prisiljenenapustiti zajednički prostor stanovanja te odlaze uskloništa ili kod prijatelja i obitelji. U Zakonu o zaštiti odnasilja u obitelji jedna od zaštitnih mjera tiče se i prostorastanovanja, odnosno zaštite žena u zajedničkom prostoru.136 Ova mjera može se izreći osobi koja je počinilanasilje prema članu obitelji s kojim živi u zajedničkomprostoru, ako postoji opasnost da bi bez provođenja ovemjere počinitelj mogao ponovno počiniti nasilje. Mjeraudaljenja iz zajedničkog prostora rijetko se primjenjuje,a jedan od osnovnih problema za žene koje trpe nasiljejest ekonomska ovisnost o počinitelju nasilja.Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi predlažeosnivanje većeg broja tzv. skloništa, s manjim kapacitetomu različitim gradovima te suradnju s pojedinimudrugama koje se bave pružanjem navedenih usluga.Neke nevladine udruge koje pružaju usluge skloništaza žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja tvrde da ovakavsustav financiranja skloništa nije adekvatan jernarušava autonomiju skloništa. Također, niti pravilnici134 Tema je bila 17 žena koje je tijekom 18 mjeseci ubio trenutni ili bivši partner: ubijene žene prezentirane su siluetama na kojima jebilo navedeno: tko je ubio, gdje, kako...Prikazane kao nijeme svjedokinje – uz upit „Nasilje je ZLOČIN, kakva je KAZNA?“, siluete su bilepostavljene na frekventnim mjestima grada izazivajući nijemo suosjećanje s žrtvama obiteljskog nasilja.135 Zajednički projekt Autonomne ženske kuće Zagreb i Centra za žene žrtve rata – ROSA.136 Ova mjera se može izreći samo u trajanju do tri mjeseca.97