Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

SOCIJALNO ISKLJUČENI POGLAVLJE 3roditelja te je provela 10 mjeseci na bolničkom odjelučekajući da država nađe adekvatan smještaj za nju. UNacionalnom programu borbe protiv HIV/AIDS-a zaperiod 2005.-2010. prepoznata je potreba da radniciu odgojno-obrazovnim ustanovama, ustanovama socijalneskrbi, športu i na svim radnim mjestima gdjepostoji mogućnost dodira s krvlju (npr. vatrogasci,policajci itd.) trebaju biti educirani u primjenistandardnih mjera zaštite. Zaposlenici HUHIV-a sutakođer bili uključeni u rješavanje slučaja dva azilantakoji žive s HIV-om te su im pružili adekvatnu pravnui materijalnu pomoć. Sada se aktualiziralo i pitanjesmještaja starijih i nemoćnih osoba koje žive sa HIVoms obzirom na nedostatak hospicija.3.13.3. Pristup uslugama zdravstvenezaštiteOdgovor sustava zdravstva na probleme HIV-a odpočetka je bio fokusiran na liječenje oboljelih priKlinici za infektivne bolesti u Zagrebu, gdje se umeđuvremenu akumuliralo dovoljno znanja i iskustvate klinika danas pruža liječenje koje je svojom kvalitetomkomparabilno s EU zemljama. Ujedno se možeprimijetiti i vrlo dobar kontakt između pacijenata iosoblja klinike što značajno doprinosi privrženostiliječenju, kao i samom uspjehu liječenja. Ipak, ukontaktu s ljudima koji žive sa HIV-om, najčešće sečuju prigovori na kvalitetu zdravstvenih usluga ina tretman od strane ostalih zdravstvenih radnika,u pravilu isključujući pri tom Kliniku za infektivnebolesti. Najveći broj ljudi niti traži niti očekuje pomoćod ostalih javnih službi, bilo u području socijalnezaštite bilo u uslugama obrazovanja ili zapošljavanja.Nedostatak očekivanja ilustracija je gotovo potpuneodsutnosti javnih politika i procedura unutar ovihsektora u pogledu osiguravanje normalnog životaosobama koje žive s HIV-om.Zdravstveni sustav osigurava široku dostupnost lijekovai kvalitetnih programa liječenja za ljude koji žives HIV/AIDS-om, no njima su često uskraćene elementarnezdravstvene intervencije kao npr. stomatološkazaštita. Ovakve usluge HIV pozitivne osobe dobijusamo nakon brojnih intervencija i zagovaranja udrugate predanog medicinskog osoblja. Iako u Hrvatskojpostoje dobro razrađeni sustavi kontrole kvalitete uzdravstvu kao što je licenciranje zdravstvenih radnika,medicinska inspekcija i razna liječnička udruženja, onise relativno rijetko koriste u zaštiti prava pacijenata, teje broj pritužbi zapravo zanemariv. Jedan od razlogaje i strah da bi se pritužbama otkrio HIV status, zbogčega bi se životna situacija pojedinog pacijenta samododatno otežala. Zadnjih godina intenzivno se radina dodatnoj edukaciji liječnika raznih specijalizacijakako bi se unaprijedilo pružanje zdravstvenih uslugaHIV pozitivnim osobama.3.13.4. Pristup obrazovanjuSvakako javnosti najpoznatije osobe koje žive sHIV-om u Hrvatskoj su djevojčice Ela i Nina čija suimena punila medijski prostor u rujnu 2002. godine.Početkom rujna 2002. godine školovanje djevojčiceEle bila je svakodnevna tema u svim hrvatskimdnevnim novinama. Ela je krenula u prvi razred uKaštel Novom te je odmah nastala pobuna roditeljakoji nisu dopustili da Ela dijeli razred, pa i školu s njihovomdjecom. Ela je tada završila u školskoj knjižnici,sama, izolirana i stigmatizirana. Uskoro se pridružilarazredu s još 5 učenika čiji su roditelji dozvolili svojojdjeci dijeliti klupe sa Elom. Početkom slijedeće školskegodine, u školu je krenula i njena mlađa polu-sestra,Nina. S obzirom da su udomitelji odlučili promijenitiživotnu sredinu i preseliti se u Kutinu, ponovio seroditeljski bunt. Stručne službe su ovaj put bilespremnije i epidemiološki tim je educirao roditeljei nastavnike, trojica tadašnjih ministara posjetili suškolu, a grupa mladih ljudi iz Bjelovara je zajedno sasvojom gradonačelnicom ponudila da se obitelj preseliu njihov grad te su im zajamčili podršku. Obitelj jeodlučila ostati u Kutini.Dominantni stavovi javnosti su obilježeni ambivalencijom.Više od 70% ispitanika u medijskim anketamaopredjeljuje se za stav da djeca sa HIV-om moraju ići uškolu zajedno s ostalom djecom i tvrde da bi svoju djecupustili da idu u razred sa djecom koja žive s HIV-om. Odslučaja Nine i Ele u Hrvatskoj je registrirano deveteroHIV pozitivne djece, od kojih su sva prošla kroz sustavredovnog obrazovanja bez komplikacija što navodina relativno dostatan pristup obrazovanju. Ono što serazlikuje u slučaju HIV pozitivnih djevojčica ne tiče setoliko sustava obrazovanja već opće društvene klimekoja ukazuje na nedostatak elementarnih saznanja ostvarnim rizicima prijenosa infekcije.113