Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

POGLAVLJE 3SOCIJALNO ISKLJUČENI112industriju, kao i vrlo mobilnu populaciju relativnoliberalnih načela, očekivalo se da će se epidemijauskoro proširiti. To se ipak nije dogodilo i do danas sebilježi do 50 novih slučajeva HIV pozitiviteta godišnje,a do kraja 2005. godine u evidenciji Hrvatskogzavoda za javno zdravstvo registrirano je 537 osobasa HIV/AIDS-om. Kao i u većini zemalja u okruženju,stope registrirane zaraženosti do danas ostaju vrloniske, a širenje virusa događa se uglavnom kod osobaizloženih visoko rizičnom ponašanju. U Hrvatskoj jeprijenos HIV-a dugo vremena bio tijesno povezans populacijskom mobilnošću, te se registrirao uosoba koje su profesionalno vezane uz putovanja iduža izbivanja iz zemlje, dok se u posljednje vrijemeuglavnom bilježi među muškarcima koji imaju seksualneodnose sa muškarcima, te u znatno manjoj mjeriu osoba koje injektiraju psiho-aktivne supstance.HIV se tako registrira u sub-populacijama koje sumeđusobno vrlo različite.Tako se osobe koje rade u inozemstvu ni na kojinačin ne mogu smatrati stigmatiziranima, te suponekad značajno boljeg imovnog stanja od većinestanovništva. Nasuprot tome homoseksualnost i seksmeđu muškarcima visoko su stigmatizirani, i povezanostHIV infekcije s homoseksualnošću sve višedominira u javnoj percepciji problema. Ovo doprinosimogućnosti dvostruke stigmatizacije i diskriminacijeoboljelih što dodatno komplicira njihovu participacijuu društvu i dovodi do posvemašnje izoliranosti ipovlačenja. Korisnici droga su također stigmatizirani,ali na drugačiji način. Oni se doživljavaju kao bolesnicikojima treba društvena podrška i odgovarajućeliječenje.U Hrvatskoj je 1999. godine registrirana Hrvatskaudruga za oboljele od HIV-a (HUHIV) kao nevladina,nepolitička, neprofitna udruga koja se bavi prevencijomi pomoći oboljelima od HIV-infekcije i AIDS-a.HUHIV pomaže svim HIV pozitivnim pojedincima urješavanju problema vezanih za medicinsku i socijalnuskrb te pravnu pomoć. HUHIV je zabilježio cijeliniz konkretnih primjera kršenja ljudskih prava, pogotovou segmentu ostvarivanja prava iz zdravstvenogsustava. Neki od kojih su:- 1999. godine KBC Zagreb odbio je primiti pacijentasa HIV-om ozlijeđenog u prometnoj nesreći;- Početkom 2004. godine, pacijentici koja živi s HIVom,a koja potražuje liječničku pomoć u lokalnomdomu zdravlja, liječnica brani ulazak u ambulantu,a patronažna sestra ne želi dolaziti njenoj kućiradi pružanja dodatne njege. HUHIV je uputiopredstavku inspekcijskom nadzoru Ministarstvazdravstva i socijalne skrbi, nakon čega jepacijentica počela ostvarivati prava iz zdravstvenezaštite na adekvatan način;- Nadležni liječnik odbio je staviti na listu pacijenatakandidata za transplantaciju dva pacijenta kojažive s HIV-om uz obrazloženje da je HIV statuskontraindikacija za transplantaciju.3.13.2. Pristup uslugama socijalne skrbiPristup uslugama socijalne skrbi i ostvarivanjuprava iz sustava socijalne skrbi donedavno je biojako individualan i ovisio je o mišljenju pojedinihsocijalnih radnika uključenih u slučaj. Tako postojeprimjeri o dodjeljivanju različitih stupnjeva invalidnostis obzirom na HIV te su neke osobe ostvarile 30% invalidnosti, a neke i više. Važno je napomenuti dapredstavnici lokalnih vlasti donose pojedine mjeresocijalne skrbi i zdravstvene zaštite te su samim timeosobe koje žive u većim urbanim centrima u boljojpoziciji. Te osobe mogu koristiti dodatne mjere kaošto su prehrana u pučkoj kuhinji, besplatni prijevoz,jednokratne novčane pomoći.Centri za socijalnu skrb su skloniji dodjeljivati višeraznih oblika pomoći pojedincima i prihvaćati ovekorisnike jednako kao i sve druge. U nekoliko navratasu se djelatnici pojedinih Centara za socijalnu skrbobraćali i HUHIV-u kada nisu bili u mogućnosti pomoćikorisniku te su tražili i savjete o samom HIV/AIDS-u.HUHIV od prije nekoliko godina i financijski pomažeosobe koje žive sa HIV-om, a lošijeg su materijalnogstatusa. Bilo je tu jednokratnih novčanih pomoći,pomoći za ogrjev, nabava odjeće i obuće te plaćanjedodatnih lijekova.Pri Klinici za infektivne bolesti koji vodi HUHIV od2005. godine postoji Centar za HIV/AIDS u kojem suzaposleni diplomirana socijalna radnica i psiholog,te povremeno pravnik. Zaposlenici Centra pružajupsihosocijalnu podršku pojedincima i članovima njihovihobitelji te djeluju kao spona između pojedincai sustava socijalne skrbi. Nedavno su pokrenuli edukacijeza udomitelje osoba ili djece koje žive saHIV-om. Ovakve su edukacije jako važne kako bi seizbjegle neugodne situacije kao ona koja je nastalajoš 2001. godine kada su Domovi za nezbrinutu djecuodbili prihvatiti djevojčicu koja je ostala bez oba