Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

SOCIJALNO ISKLJUČENI POGLAVLJE 3principu osnaživanja i partnerskog odnosa davateljai korisnika usluga. Usluge socijalne skrbi za jednoroditeljskeobitelji trebaju biti raznovrsne i pristupačne,umjesto da koriste homogeni pristup, i voditi računao razlikama u iskustvu samohranih očeva i majki. 103I konačno, stav društva prema jednoroditeljskimobiteljima i njihovim članovima također možegenerirati društvenu ranjivost ove skupine. Kakopokazuju istraživanja, obitelj hrvatskim građanimaostaje najvažnija vrednota (Europsko istraživanje vrednota,1999.,prema Matulić, 2002.; 141), a ono što obiteljčini obitelju je, prema sudu roditelja iz dvoroditeljskihi jednoroditeljskih obitelji, prije svega podrška i emocionalneveze među članovima, a manje formalnastruktura njezinih dijelova. 104 Programi aktivnostikojima se obrađuje tema obitelji i njihovi voditelji trebajubiti senzibilizirani na potrebe djece koja odrastajuu jednoroditeljskim obiteljima, kako bi se izbjeglastigmatizacija i diskriminacija te djece. Tu je ključnauloga odgojno-obrazovnog sustava i medija kroz kojetreba ciljano poticati vrijednosti uvažavanja različitostiobiteljskih oblika u kojima danas sve više djece živi.3.6.11. Implikacije za politikuZa prevladavanje rizika socijalne isključenosti samohranihroditelja i njihove djece potrebne su zakonskemjere, mjere obiteljske i socijalne politike te obrazovnepolitike usmjerene na:- poboljšanje materijalnih uvjeta života jednoroditeljskihobitelji, uključujući pitanje zapošljavanjai stanovanja;- efikasniju zakonsku regulativu određivanja i naplatealimentacije (Fond za predujam za uzdržavanje);- uklanjanje prepreka pristupu socijalnim pravima,uključujući poboljšanje informiranosti i razvojmodela pružanja usluga socijalne skrbi i davanjakoji će polaziti od paradigme ljudskih prava idostojanstva osobe;- potrebu stvaranja novih i poboljšanja kvalitetepostojećih usluga socijalne skrbi za djecu i roditelje;- senzibilizaciju društva za pitanja samohranogroditeljstva i potrebe jednoroditeljskih obitelji.3.7. NezaposleniOkvir 10: Prikaz iz života nezaposlenihKarolina ima tek osnovno obrazovanje. Srednjuškolu napustila je u drugom razredu, udala sete radila kao domaćica i pomoć na obiteljskompoljoprivrednom imanju u BiH. Suprug Lovrobio je hranitelj obitelji, 13 godina radio je kaoautogeni rezač u lokalnoj tvornici. Rat ih jeostavio bez posla i doma.Karolina i Lovro su tijekom rata bili prisiljeniizbjeći u Hrvatsku, a potom u Njemačku, gdjesu kroz tri godine izbjeglištva legalno radili kaopomoćni radnici, ali i primali socijalnu pomoć,što je u Njemačkoj moguće. Potom su se vratiliu Hrvatsku i naselili u Knin, gdje od tada tražeposao. Za autogenog rezača u Kninu tvornicanema, tako da se Lovro prekvalificirao za zidara,ali u tom sektoru poslodavci traže radnike sazidarskim iskustvom – tako da Lovro i dalje nijeu stanju naći posao.Karolina i Lovro su prijavljeni pri HZZ-u u Kninu,ali uslijed slabe gospodarske aktivnosti u regiji,tamo posla nema. Navode da se do nekih službimože doći dobrim vezama ili novcem, ali onite resurse ne posjeduju. Godine traženja poslaobeshrabrile su ih, a u kućanstvu prevladavatjeskoba i nervoza u međuljudskim odnosima. Ufirmama gdje traže posao, Karolina i Lovro nisuatraktivni kao kandidati. Za mnoge poslodavce sujednostavno prestari. Susreli su se i sa izravnomdiskriminacijom: “Bosance ne primamo, samodomaće”.K. s drugim izbjeglicama povremeno radi nacrno, kao ispomoć u prerađivačkoj industriji ususjednom mjestu. Čekaju kod kuće na poziv, teprema poslodavčevoj potrebi radi po nekolikodana u mjesecu u lošim radnim uvjetima. Nadnicaje minimalna, sve troškove puta i prehrane snosisama, a ide i najbolesnija s obzirom da nemaprava na bolovanje, a ne želi se dovesti u rizik daje sljedeći put ne pozovu.103 Samohrane majke su, u odnosu na samohrane očeve, siromašnije, češće nezaposlene i češće se osjećaju diskriminiranima u pristupuzapošljavanju/napredovanju na poslu. Zaposlenim samohranim majkama posao češće stvara teškoće u izvršavanju obiteljskih obveza ikućanskih poslova, te češće od očeva i smatraju da na poslu provode previše, a s obitelji i u snu premalo vremena. Samohrani očevi susocijalno izoliraniji, rezigniraniji i pesimističniji od samohranih majki (UNDP, 2006a).104 Ispitivanje subjektivnih definicija obitelji pokazalo je da se ono što definira obitelj najčešće navodi ljubav, zajedništvo, uzajamna podrška,skladni odnosi, razumijevanje i povjerenje, te sigurnost i zaštita, a rjeđe zajednica dvaju roditelja (u braku) i djece (Raboteg-Šarić i sur., 2003).77