Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

POGLAVLJE 2DRUŠTVENO-GOSPODARSKI KONTEKST„Flexicurity“ – je li moguće postići dogovor?Prema ekonomskim pokazateljima, čini se da stupanjfleksibilnosti rada nije opao u odnosu na prethodnorazdoblje. Zapravo, čini se da se tendencija ka većojfleksibilnosti i manjoj sigurnosti u Hrvatskoj nije nastavila.U odnosu na promjene zakonodavnog okvira,u posljednje dvije godine nije bilo puno zahvata. No,sindikati ipak očekuju da se u Zakon o radu i Zakono zapošljavanju unesu izvjesne promjene. Glavnetočke prijepora još uvijek nisu objavljene no sigurnoće biti pokušaja da se u zakonodavstvo unese višesigurnosti, kao odgovor na sve veći broj privremenihugovora koji dominiraju među novootvorenimradnim mjestima. Visoka razina nezaposlenosti i vrlosporo otvaranje novih radnih mjesta ističu se kao argumentida fleksibilizacija nije donijela puno koristi,no ona je smanjila sigurnost postojećim radnicima idonijela previše fleksibilnosti onima koji to nisu (npr.onima koji su izloženi uskomešanosti na tržištu rada,uglavnom mladima i onima koji traže prvo zaposlenje).Iako je točno da više fleksibilnosti samo po sebi nijedovoljno da se stvore nova radna mjesta, ako Hrvatskanastavi s višim razinama zaštite od ostalih u regiji,njezin konkurentski položaj će se morati temeljiti naelementima koji nisu samo relativna cijena rada. Tadaće Hrvatska morati krenuti putem diferenciranih ivisokokvalitetnih roba koje mogu podnijeti više plaćei za koje su potrebni visokoobrazovani i kvalificiraniljudski resursi.I gospodarstvo Hrvatske je, kao Danske i Nizozemske,malo i otvoreno te je stoga usmjereno na izvoz. Kaotakvo, morat će naučiti kako se boriti protiv nesigurnostikoja dolazi s otvorenošću. Pored toga, vrhunskisustavi sigurnosti kao u Danskoj vrlo su skupi te kaotakvi nisu mogući u Hrvatskoj. Ipak, socijalni dijalog uHrvatskoj još uvijek ne stvara dovoljno povjerenja kojimbi se podržao težak, ali otvoren socijalni dijalog.2.5. Regionalne razlikeRegionalne razlike u gospodarskoj razvijenosti i(ne)zaposlenosti uvelike su određene gašenjemvelikih industrijskih kompleksa, razinom dohotka irazvojem malih tvrtki, a pojačane su ratnim štetama imalom prostornom mobilnošću radne snage. Trenutnose samo u nekoliko područja - u gradu Zagrebu,Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji – očituje jakapotražnja za radom, dok je u ostalim županijamabroj prijavljenih nezaposlenih osoba na zavodima zazapošljavanje osjetno viši od broja slobodnih radnihmjesta. Teškoće se ne očituju samo u tradicionalnimruralnim područjima, a otoci trpe od sličnih komparativnihnepogodnosti kao područja pogođena ratom ipojedini dijelovi provincije.Postojeće su regionalne razlike pojačane zbog velikihrazlika u broju stranih turista i noćenja te slijedomtoga mogućnosti zapošljavanja na sezonskim poslovima.Približno dvije trećine turista odsjeda u Istrite u županijama Primorsko-goranskoj i Splitsko-dalmatinskoj,dok jako zaostaju kontinentalno područjeHrvatske, pogotovo Lika, Kordun i istočna Slavonija.Hrvatska još nije donijela odluku o regionalnojorganiziranosti pa postoje podaci samo o zaposlenostii nezaposlenosti te o bruto domaćem proizvodu(BDP-u) na razini županija. Krajem 2005. godine, premaapsolutnom broju, najviše je nezaposlenih bilou Gradu Zagrebu i Splitsko-dalmatinskoj županiji,a prema stopama nezaposlenosti najteže je stanjeu Vukovarsko-srijemskoj, Sisačko-moslavačkoj iBrodsko-posavskoj županiji. Prema posljednjimraspoloživim podacima za 2002. godinu, BDP postanovniku u najbogatijoj županiji, Gradu Zagrebu(71.111 HRK ili 9.597 EUR) bio je više nego triput većiod onog u najsiromašnijoj županiji, Vukovarsko-srijemskoj(23.400 HRK ili 3.158 EUR).30