SOCIJALNO ISKLJUČENI POGLAVLJE 33.14.7. Ključni izazoviKratka analiza predstavljena u prethodnim odjeljcimaukazuje na nekoliko dimenzija koje generirajudruštvenu ranjivost seksualnih manjina. Prva od njihje nedvojbeno sadašnja zakonska ograničenostljudskih i građanskih prava pripadnika seksualnihmanjina koja negativno djeluje na kvalitetu njihovogživota. Stigma i diskriminacija, koje su povezane suskraćivanjem određenih prava, sigurno su baremdijelom odgovorne i za povećanu razinu psihičkihtegoba. Sljedeća je dimenzija izloženost seksualnihmanjina psihičkom i fizičkom zlostavljanju, odnosnopovećani rizik viktimizacije u javnim prostorima kojiproizvodi osjećaj nesigurnosti te je odgovoran zapotencijalno (auto)destruktivne psihičke mehanizmeprilagodbe takvom stanju stvari (Pikić i Jugović,2006.). 168 Usko povezana s tom dimenzijom jest iraširena netolerancija te homofobičnost dijela javnosti,što održava atmosferu u kojoj diskriminacija izlostavljanje – kada i budu prepoznati - često prolazebez osude. Kada je riječ o seksualnim manjinama, zakonskesu reforme i sustavna senzibilizacija javnostistoga temeljni društveni imperativi.3.14.8. Implikacije za politikuPoložaj (a time i ranjivost) seksualnih manjina u<strong>Hrvatskoj</strong> može se, a to je i potrebno, unaprijeditikombinacijom zakonskih i obrazovnih mjera. Prioritetnoje donošenje izmjena i dopuna postojećegZakona o istospolnim zajednicama, koje će omogućitiregistraciju partnerstva te na taj način osiguratiizjednačavanje 169 prava pripadnika seksualnih manjina.Po svemu sudeći, za uspjeh toga bit će potrebnakoordinirana informacijska kampanja među saborskimzastupnicima i vodstvom parlamentarnih stranaka.170 Važan legislativni korak učinjen je nedavnimuvođenjem zločina iz mržnje u Kazneni zakon. Zasada je doseg ove odredbe prilično ograničen, jerse počinjenje kaznenog djela iz mržnje sankcioniraisključivo u slučaju kaznenog djela ubojstva (mržnjaje tu otegotni motiv). Ipak, time je učinjen prvi korakka dokidanju trivijalizacije nasilja nad pripadnicimaseksualnih manjina, što valja nastaviti primjenomkvalifikacije zločina iz mržnje i na neka druga kažnjivaponašanja (npr. tjelesno ozljeđivanje, seksualnonasilje i sl.), kako bi se što potpunije ostvarila funkcijaodvraćanja od nasilja nad ovom društvenom skupinom.Potreba za informiranjem i edukacijom znatno jesloženiji i raznorodniji zadatak. Riječ je, naime, opotrebi oblikovanja, provođenja i evaluacije programakoji promiču razumijevanje i toleriranje seksualnihrazličitosti u različitim populacijama. Sustavno bi informiranjetrebalo obuhvatiti mlade (osobito školskudjecu i maloljetnike) i njihove roditelje, stručnjake uspecifičnim područjima (sudstvo, policija, socijalnirad, zdravstvo - poglavito u području zaštite mentalnogzdravlja 171 - i obrazovni sustav), ali i općupopulaciju. U slučaju škola, senzibilizacija se učenikamože ostvariti kroz planirano uvođenje zdravstvenogodgoja, koji će uključivati module o ljudskoj seksualnostii prevenciji nasilja. Senzibilizaciju eksperata, sciljem uočavanja heteronormativnosti u profesionalnomradu te informiranja o specifičnim potrebamapripadnika seksualnih manjina, valja organizirati krozsuradnju strukovnih organizacija i civilnih udrugakoje promiču prava seksualnih manjina. Naposljetku,senzibilizacija šire javnosti, koja je ipak sekundarna uodnosu na intervencije među mladima i stručnjacima,podrazumijeva središnju ulogu elektronskih medija,poglavito javne TV.168 Više od 40% osoba uključenih u prvo domaće istraživanje o nasilju nad osobama nestandardne seksualne orijentacije barem je jednomu životu ozbiljno razmišljalo o samoubojstvu (Pikić i Jugović, 2006.).169 Hoće li se među tim pravima, i na koji način, naći i pravo na posvajanje djece, trebalo bi prepustiti argumentiranoj stručnoj i javnojraspravi. Na ostvarivanje pune ravnopravnosti seksualnih manjina ponajprije valja gledati kao na proces koji mora uzeti u obzir vrijednostii sudove prisutne u javnosti. Dakako, i njih treba promatrati kao trenutno važeće, na čiju promjenu mogu djelovati kako zakonske tako iobrazovne intervencije.170 A možda i izravne sugestije Europske unije.171 Nedavno je Ženska soba pokrenula program senzibilizacije u području psihoterapeutskog i savjetodavnog rada s ne-heteroseksualnimosobama. Objavljeni su, također, prijevodi Smjernica za psihoterapeutski rad s LGB klijenticama i klijentima Američkog psihološkog društvate Standardi skrbi za poremećaje rodnog identiteta Međunarodnog udruženja za rodnu disforiju H. Benjamin (Ženska soba, 2006; http://www.zenskasoba.hr/public_html/index.php?option=content&task=view&id=50&Itemid=51).121
POGLAVLJE 3SOCIJALNO ISKLJUČENI3.15. Osobe s problemom ovisnostiOkvir 22: Odrastanje u obitelji s roditeljimaalkoholičarima„Moj otac i majka su bili teški alkoholičari. Otac jepio po bocu žestokog pića dnevno, ali se s tim jošdobro nosio. Majka bi pak uvijek pila sve dok se nebi doslovce srušila. Kad bi majka bila pijana u kući biredovito dolazilo do svađe pa i tuče, a povremenobi me pokušavala seksualno zlostavljati i vladalabi se spolno izopačeno. Sjećam se kako ju jejedanputa otac pretukao nakon što mi se upornopokušavala zavući u krevet.Kao najstarije dijete u obitelji s roditeljima alkoholičarima,morao sam brzo sazrijevati, preuzetina sebe skrb za braću i dijelom za kućanstvo. Biosam zadužen uveseljavati oca kako ne bi vikao napijanu majku, kako poslije ne bi i sam pio, razbijaopo kući i tukao nas. Ja sam se rodio star, a djetinjstvai mladosti nisam imao.“3.15.1. Ljudska pravaOvisnici o alkoholuProcjenjuje se da u <strong>Hrvatskoj</strong>, među sveukupnimpučanstvom ima 6% ovisnika o alkoholu. Prekomjernopije čak 15% punoljetnog muškog stanovništva i4% punoljetnih žena. Budući da se u <strong>Hrvatskoj</strong> pijenjetolerira, kao i osobe koje piju prekomjerno, ovisnicio alkoholu su socijalno asimilirani, a njihova ljudskaprava su u temeljnom smislu neugrožena. S drugestrane, osobe s problemom prekomjernog pijenja,kao izolirana društvena skupina nositelji su najvećegbroja socijalnih devijacija, čime izravno ugrožavajuprava drugih. Njihovo disfunkcionalno ponašanje,iako ima nepovoljne učinke po neposrednu obiteljskui radnu okolinu alkoholičara, rijetko se sankcionira.Stoga je neposredna zadaća ministarstva pravosuđa,unutarnjih poslova, zdravstva i <strong>socijalne</strong> skrbi zaštiti uprvom redu ljude koji dijele obiteljsku, radnu i životnuokolinu s alkoholičarima.Ovisnici o psihoaktivnim drogamaTijekom posljednjih petnaestak godina droge su u<strong>Hrvatskoj</strong> postale dostupnije, jeftinije i prisutnije.Tako povremeni konzumenti droga, koji bi na neorganiziranomtržištu droga to i ostali, u kratkom vremenupostaju pravi ovisnici. Isto tako, pušači marihuane ilihašiša, te mladi koji rekreativno uzimaju droge tipaecstasy-speed u bitno većem postotku i u kraćemvremenskom roku prelaze na zlouporabu heroina.Prvi kontakti s drogama događaju se u sve mlađojživotnoj dobi i pomiču se već u dob od četrnaestedo šesnaeste godine, a sve je veći broj mladih kojiheroin uzimaju kao svoju prvu drogu. Droge su međumladima izgubile odlike nečeg opasnog, zabranjenogi štetnog, te su se primakle ulozi koju je dotada imao alkohol. Spolni omjer osoba liječenih zbogproblema drogiranja iznosio je 2004. godine 5,2:1 ukorist muškog spola. Javnost u <strong>Hrvatskoj</strong> je izrazitosenzibilizirana za problem zlouporabe droga. Mnogeinstitucije imaju programe za pomoć ovisnicima kojaje nerijetko iznad razine pomoći u razvijenim zapadnimzemljama. Problem zlouporabe izdignut je narazinu političkog i društvenog problema u <strong>Hrvatskoj</strong>.3.15.2. Pristup uslugama zdravstvene i<strong>socijalne</strong> pomoćiOvisnici o alkoholuU <strong>Hrvatskoj</strong> je liječenje osoba s problemom pijenjaorganizirano na nezadovoljavajuće niskoj razini. Psihijatara,liječnika primarne zdravstvene zaštite,psihologa, socijalnih radnika i pedagoga specijaliziranihi posebno izobraženih za pomoć osobama sproblemom pijenja je malo, a opća razina poznavanjaproblema izazvanih pijenjem neučinkovito je niska.Psihijatri drže da rad s osobama s problemom pijenjanije njihova zadaća te prema problemu ovisnostipristupaju moralizatorski, a ne medicinski.Ministarstvo zdravstva i <strong>socijalne</strong> skrbi zaduženo je zaimplementaciju i nadzor nad provođenjem programasuzbijanja poremećaja i problema izazvanih alkoholom.Unutar samog Ministarstva resor <strong>socijalne</strong> skrbi122