SOCIJALNO ISKLJUČENI POGLAVLJE 3dok ih je malen broj upisan u nastavu Modela C. Svedo nedavno su hrvatski i srpski đaci bili fizički razdvojeniu mnogim vrtićima i školama u gradu Vukovaru,iako više od 80% anketiranih roditelja daje prednostmiješanom obrazovanju za svoju djecu prema anketikoju je proveo Nansen Dialogue Center - nevladinaorganizacija sa sjedištem u Osijeku. Stanje izvan Vukovaravarira ovisno o školi. U većini škola u Osječkobaranjskojžupaniji, nastava na hrvatskom i srpskomjeziku odvija se u istoj zgradi u miješanim smjenama.Pitanje udžbenika iz povijesti, koje potječe još iz moratorijana podučavanje povijesti o sukobu u razdoblju1991. do 1995. u Podunavlju, a koji je uveden 1997.,konačno je riješeno u rujnu 2005. Nakon sporazumaVlade i predstavnika srpske zajednice, za svu suškolsku djecu u regiji uvedeni zajednički udžbenici izpovijesti. Trenutno se priprema dodatak na srpskomjeziku za nastavnike povijesti koji bi se trebao početikoristiti u 2006.3.3.5. Pristup zapošljavanju i uslugamazapošljavanjaUkupna evidentirana stopa nezaposlenosti 70 unutarstanovništva u radno sposobnoj dobi puno je višau županijama s velikim brojem povratnika od nacionalnogprosjeka Hrvatske i razvijenih županija. USisačko-moslavačkoj županiji, gdje je broj povratnikavisok, 29,7% stanovništva u radno sposobnoj dobije nezaposleno, dok u Šibensko-kninskoj županijita brojka iznosi 31,1%. U razvijenijoj Međimurskojžupaniji, stopa nezaposlenosti je niža od nacionalnestope nezaposlenosti od 18,0% iz 2004.Izvješća s terena pokazuju da Srbi povratnici imajumale izglede da nađu zaposlenje u privatnom sektoru,gdje se otvara jako malo novih radnih mjesta.Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina trebaoje ublažiti ovakvo stanje budući da propisuje “zastupanjeu državnim upravnim tijelima i zakonodavnimtijelima” na temelju zastupljenosti određene manjineu ukupnom broju stanovništva. Kao takav, Zakonolakšava zapošljavanje pripadnika srpske manjineu općinskim i državnim uredima, ustanovama ijavnim poduzećima. Nažalost, Zakon ne propisujeprovedbene mjere, što znači da je sve u potpunostiprepušteno volji lokalnih vlasti. Na primjer, u općiniDvor, gdje Srbi predstavljaju 60% stanovništva, od300 zaposlenih u lokalnoj upravi samo ih je 7 Srba.U Plaškom Srbi čine apsolutnu većinu pa iako predstavljajuvećinu u općinskoj vlasti, niti jedan Srbin nijezaposlen u javnim poduzećima – <strong>Hrvatskoj</strong> elektroprivredi(HEP), Pošti, Hrvatskim željeznicama ili drugimjavnim ustanovama. U gradu Kninu i općinamaBenkovac i Korenica, nema članova srpske manjinekoji su zaposleni u uredima državne uprave ili javnimpoduzećima. Prema Srpskom demokratskom forumu,stanje je slično i u ostalim područjima povratka (Srpskidemokratski forum, 2005.).Potrebno je naglasiti da se zapošljavanje za većinuradnih mjesta u državnoj upravi u područjima odposebne državne skrbi provodilo u razdoblju od1995. do 1997. kada gotovo da i nije bilo povratnikaradno sposobne dobi. Svaki bi pokušaj da sepromijeni stanje teško bilo provesti budući da nemaalternativnih mogućnosti za zapošljavanje. Ipak,kod svakog budućeg zapošljavanja uredi lokalne ilidržavne uprave, sudstvo i javna poduzeća trebali biprimijeniti načelo pozitivne diskriminacije koje proizlaziiz Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama.Važnost gospodarskih čimbenika pri donošenjuodluke o povratku onih koji se još uvijek nalaze uizbjeglištvu vidi se i iz rezultata ankete (PULS, 2004.)koja je provedena među hrvatskim izbjeglicama uSrbiji i Crnoj Gori. Prema ovom istraživanju, preprekepovratku koje se između četrnaest ponuđenih odgovoranalazi na prvom mjestu su “manje mogućnostiza moju djecu u <strong>Hrvatskoj</strong> ” i “strah od nezaposlenosti”.Uz stabilnu sigurnosnu situaciju i nakon što suu protekle dvije godine konačno postali glavni korisnicipomoći za obnovu, pomanjkanje ekonomskihizgleda, odnosno pomanjkanje radnih mjesta, ostajenajveći izazov održivom povratku i punoj reintegracijiSrba povratnika.3.3.6. Pristup prijevozuPovratnici često žive u udaljenim zaseocima, s vrlomalo stanovnika te ili nemaju ili je njihov pristupjavnog prijevozu vrlo ograničen. Nizak životni standardpovratnika im ne može omogućiti posjedovanjeosobnog vozila. Lokalnim je vlastima često teškoorganizirati javni prijevoz za izolirana područja s tako70 Najnoviji službeni podaci o stopi nezaposlenosti po županiji dostupni za 2004.57
POGLAVLJE 3SOCIJALNO ISKLJUČENImalo stanovnika, stoga nekim povratnicima preostajeda se suočavaju s izazovima kad moraju otići donajbližeg regionalnog centra, bolnice, radnog mjestai slično.3.3.7. Pristup informatičkoj ikomunikacijskoj tehnologijiPovratnici u nekim izoliranim mjestima često nemajuodgovarajuće napajanje električnom energijom, zbogčega im je teško koristiti se elektroničkim uređajima.Mnogi su povratnici starije osobe čija je želja zakorištenjem računala ograničena, no pristup računalui Internetu u velikoj mjeri predstavlja izazov za djecupovratnika, pogotovo zbog teškog ekonomskogstanja njihovih roditelja.3.3.8. Pristup stambenom smještaju iosnovnoj infrastrukturiPristup odgovarajućem smještaju predstavlja glavnuprepreku za povratak preostale populacije raseljenihu <strong>Hrvatskoj</strong>. Tri kategorije izbjeglica i raseljenih osobakoji su porijeklom iz Hrvatske još uvijek nema pristupodgovarajućem smještaju:- Smještaj za bivše stanare/vlasnike stanarskogprava (OTR): zaštićeni stanari u stanovima koji sunekad bili u socijalističkom vlasništvu najveća sukategorija koja još nema pristup odgovarajućemsmještaju (procjenjuje se da je od 1992. čak 30.000domaćinstava hrvatskih Srba bilo lišeno ovogposebno zaštićenog stanarskog prava). Vladaje 2000./2002. i 2003. usvojila dvije mogućnostistambenog zbrinjavanja, jednu za nekadašnjaokupirana, uglavnom ruralna područja od posebnedržavne skrbi i za uglavnom urbana područjana ostatku teritorija Hrvatske. Nažalost, oba suova programa ostala uglavnom neprovedenapa hrvatske vlasti još uvijek moraju riješiti oko 7tisuća zahtjeva za rješavanje stambenog pitanja.- Vlasnici nekretnina koje im je država dodijelila naprivremeno korištenje: postupak je gotovo dovršenbudući da je ostalo zaposjednuto još samo 190 od19.000 stambenih objekata u vlasništvu hrvatskihSrba, a koje je država dodijelila na privremenokorištenje uglavnom raseljenim bosanskimHrvatima i hrvatskim doseljenicima. I dok je čak8.000 vlasnika prodalo svoju nekretninu državi, višeod 3.000 kuća (vlasnika čije prebivalište nije poznatovlastima) ostaje prazno i uglavnom neprikladnoza stanovanje. Vladi još uvijek preostaje da riješinekoliko pravnih praznina koje utječu na povratvlasništva, uključujući i popravak kuća koje suuništili privremeni stanari, nezatražena ulaganjakoja su izvršili privremeni korisnici te povratpoljoprivrednog zemljišta i poslovnih prostora.- Vlasnici u ratu oštećenih stambenih jedinica koji suzatražili državnu pomoć za obnovu: od 1992., Vladaje pomogla u obnovi više od 140.000 stambenihjedinica od njih 190.000 oštećenih u ratu. Od2002. oko 80% korisnika pomoći za obnovu bili sumanjinski hrvatski Srbi koji su podnijeli zahtjev ina pomoć čekali nekoliko godina. Zabrinutost jeizazvao velik broj odluka o neispunjavanju kriterijaza obnovu koje su donesene na slabim pravnimosnovama, te velik broj ljudi koji se nisu kvalificiralizbog strogih kriterija koji su utvrđeni Zakonom oobnovi. Trenutno, pored otprilike 14.000 žalbi, narješavanje čeka oko 2.400 zahtjeva za obnovu (zatisuću njih su sudski procesi već u tijeku). Vladaočekuje dovršiti velik dio preostalih slučajevaobnove do kraja 2006.Preduvjeti za dostojan i održiv život u područjimapovratka nalaze se u obnovi električne mreže,vodovoda i cesta u selima u kojima su povratnici izredova manjina. Kada se radi o ponovnoj elektrifikaciji,u 2004. je OESS utvrdio da je za više od 200sela hrvatskih Srba potrebno ponovno provesti elektrifikacijugotovo jedno desetljeće nakon završetkaoružanog sukoba. Kao rezultat dugih konzultacija smeđunarodnom zajednicom na najvišoj razini, u više58