Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

POGLAVLJE 3SOCIJALNO ISKLJUČENIaparatu lokalne samouprave. Načelo pozitivne diskriminacijesadržano je u članku 22. Ustavnog zakonakao intentio legis, ali nije ostvareno kroz provedbenozakonodavstvo.Primijećen je značajan napredak u primjeni zaštitnihmjera Ustavnog zakona, naročito u pogledu političkezastupljenosti. U hrvatskom Saboru trenutno postojiosam predstavnika manjina, dok je lokalno vijeće zanacionalne manjine uspostavljeno kao savjetodavnotijelo za lokalnu i regionalnu upravu. Iako takve aktivnostiohrabruju, lokalna vijeća i dalje se bore da ihse prizna kao punopravne institucionalne partnerei još je uvijek potrebno objašnjenje o tome kako seizračunavaju kvote manjina radi proporcionalne zastupljenosti.Trenutno su ključna područja Ustavnogzakona ona u kojima nedostaje sustavne brige ozapošljavanju manjina u javnom sektoru i odredbekoje smanjuju diskriminaciju.Socijalna isključenost, međutim, prijeti samo dvjemamanjinskim zajednicama: srpskoj i romskoj 53 . PremaIndeksu otvorenosti:„socijalna distanca prema romskoj manjinskojzajednici zabrinjavajuća je i ocijenjena najgoromocjenom od svih istraženih indikatora. Odmakvećine u odnosu prema pripadnicima nacionalnihmanjina općenito je bitno manji, a važan jeindikator da je prema Srbima, koji su bili nacionalnamanjina najviše izložena govoru mržnje i političkojdiskriminaciji, socijalna distanca većine danaszamalo na razini one prema ostalim nacionalnimmanjinama.“ 54Unatoč zakonskoj regulativi i institucionalnim pravima,opća javnost, ali i izvršna vlast u Hrvatskoj, premaromskoj se zajednici odnose na način sličniji odnosuprema marginaliziranim socijalnim skupinama, negoli etničkim manjinama, čiji je status uređen Ustavnimzakonom.Pozicija srpske manjine je specifična, djelomice zbogprocesa u najnovijoj povijesti, a još više zbog nejednakogapolitičkoga i socijalnog tretmana pripadnikate nacionalne zajednice u različitim dijelovimaHrvatske:„Srbi iz Podunavlja svoja su prava ostvarili naosnovi Erdutskoga sporazuma i procesa mirnereintegracije. Tamo manjina, doduše, živi getoiziranoi izgrađene su posve paralelne institucije (od vrtićado gimnazija, kad je, na primjer, riječ o školstvu)dviju nacionalnih zajednica. Srbi koji se kaoizbjeglice vraćaju u područja na kojima su prijerata činili većinu, tj. ona koja su prvim Ustavnimzakonom bila definirana kao Kninski i Glinski kotar,formalno uživaju prava iz Ustavnoga zakona, alistvarno su izloženi potpunoj socijalnoj izolaciji.U većim urbanim sredinama Srbi su uglavnomdisperzirani i postepeno se i nacionalno asimiliraju.U najtežem su položaju oni koji se kao izbjeglicevraćaju u područja koja su prije rata bila mješovitonastanjena i koja nisu pasivna i izolirana kao najvećidio bivšega Kninskoga i Glinskog kotara. Ondje je,kao npr. u zadarskom zaleđu, najizraženiji pritisakkojim se želi spriječiti njihov povratak, a uglavnomizostaje državna intervencija.“ 55Istraživanja pokazuju kako formalna zaštita manjinskihprava ne predstavlja više temeljni problemu manjinskoj zaštiti, već da su sada ključna pitanjaodnos većine prema manjini, izgrađenost zaštitnihmehanizama i sposobnost sustava da reagira uekscesnim situacijama. Kad je riječ o odnosu većineprema manjini uočljivo je povećanje razine tolerancijevlasti, javnosti i medija prema Srbima i drugim nacionalnimmanjinama, dok se takav napredak ne osjećaprema marginaliziranim socijalnim skupinama (pani prema romskoj etničkoj zajednici). Uspostavljanjemehanizama političke odgovornosti, kad je u pitanjuprovođenje manjinskih prava, ali i istiskivanje "govora4453 Tema socijalne isključenosti srpske i romske manjinske zajednice u Republici Hrvatskoj u ovom poglavlju nastoji kombinirati tri pristupa:pristup zaštite prava nacionalnih i etničkih manjina; pristup zasnovan na ljudskim pravima; te pristup razvoja zajednice i društvenihpokreta. Ova su tri pristupa ključni su u procesu pridruživanja novih članica Europskoj uniji. Na pravima zasnovan pristup razmatranjupoložaja skupina kojima je otežan pristup građanskim, političkim, socijalnim, kulturnim i ekonomskim pravima i uslugama promovirastajališta da je istodobno potrebno osnažiti građane koji ‘zahtijevaju’ svoja prava, ali i institucije države da ih ispune. Pristup razvojazajednica i društvenih pokreta omogućava analizu procesa i aktera, te različitih interakcija na lokalnoj, nacionalnoj i nadnacionalnoj razini.Iako većina udruga Roma djeluje prvenstveno na razini lokalnih zajednica, naglašena je komunikacija sa nacionalnim institucijama, ali inadnacionalnim akterima. Posebice je to vidljivo kad se radi o dva osnovna dokumenta čija je svrha unapređenje položaja Roma i borbaprotiv socijalne isključenosti: Nacionalnom programu za Rome i Desetljeću uključivanja Roma 2005-2015. Utjecaj institucija Vijeća Europebio je odlučujući u procesu konzultiranja romskih udruga i predstavnika tijekom kreiranja prvog nacionalnog dokumenta, kao i u praćenjunjegove provedbe.54 Institut Otvoreno društvo Hrvatska, 2005.: 63.55 Ibidem, str. 61.