Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

POGLAVLJE 3SOCIJALNO ISKLJUČENIObiteljskom zakonu, prilikom razvoda su bračnidrugovi koji imaju zajedničku maloljetnu djecubili dužni sudjelovati u postupku posredovanja unadležnom centru za socijalnu skrb. U pravilu suse mirenja odvijala 3 do 6 puta, a rok da centar zasocijalnu skrb donese zaključak o uspješnosti ilineuspješnosti procesa iznosi 6 mjeseci.- Tim za brak i obitelj čine socijalni radnik, psihologi pravnik koji su u svom radu preopterećeni,nesenzibilizirani, a često ih koči strah zbog situacijau kojima se nalaze radi prijetnji upućenih od stranenasilnika.- Veliki problem predstavlja i ovrha djece - centar zasocijalnu skrb je do donošenja novog Obiteljskogzakona, u pravilu samostalno provodio ovrhu djeceuz pomoć policije. Ukoliko ovrha ne bi uspjela,tražio se nalog suda. Nadalje ovrhe se zakazuju uvremenskim razmacima od jedan do tri mjeseca,što znači da tek nakon određenog broja neuspjelihovrha u dugom vremenskom periodu, predmetstiže na sud - što je veliki problem i za djecu i zazlostavljane žene.3.10.3. Pristup uslugama zdravstvenezaštitePrema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji: “Zdravstvenidjelatnik, djelatnik socijalne skrbi, psiholog,socijalni radnik, socijalni pedagog i djelatnik odgojno-obrazovneustanove dužni su prijaviti policijiili nadležnom općinskom državnom odvjetništvuza počinjenje nasilja u obitelji...” 131 Medicinska ipsihološka pomoć žrtvama obiteljskog nasilja nijepredmet posebne zakonske regulative. Međutim uveć spomenutom protokolu o postupanju u slučajunasilja u obitelji - Ministarstvo obitelji, branitelja imeđugeneracijske solidarnosti daje preporuke izdravstvenim djelatnicima. Ženama koje dugotrajnotrpe nasilje ugroženo je zdravlje ili zbog nasilja uzimajutablete za smirenje koje im stručnjaci pripisujuumjesto da im se pruži konkretna pomoć. Žene sečesto boje ili srame otići liječniku po pomoć kada sužrtve nasilja, tako da im se zdravstveno stanje još višepogoršava. Žene žrtve nasilja moraju platiti 120 HRKza povijest bolesti s detaljnim opisom ozljeda koja imje potrebna kao dokaz na sudu.3.10.4. Pristup zapošljavanju i uslugamazapošljavanjaPrema studiji UNDP-a 132 , žene se češće osjećajudiskriminirano u vezi zaposlenja ili napredovanja ukarijeri. Žene su jedna od ranjivijih skupina (posebicesamohrane majke) koja se nalazi na udaru rizika odsiromaštva - one su zastupljenije među nezaposlenompopulacijom i više ih je zaposlenih na slabijeplaćenim poslovima. 133 Za žene žrtve obiteljskognasilja ostvarenje prava na rad i punu zaposlenostdodatno je otežano jer nasilni muškarci kontrolirajusvoje partnerice u svim sferama života i često ih držeu potpunoj društvenoj izolaciji. Iako je praksa da ženekoje su prije odlaska u sklonište bile zaposlene nastaveraditi, ili da tijekom boravka u skloništu potražeposao, neke žene žrtve nasilja ostaju izvan tržištarada, čime im je otežano ispunjavanje prava na radi zaposlenost, a ponekad i onemogućena osobnaekonomska neovisnost. Žene koje trpe nasilje zbogfizičkih ozljeda i psihičkih smetnji često izostaju sposla što utječe na njihovu poslovnu sposobnosti napredovanje na poslu. Programi koji bi se baviliekonomskim osnaživanjem žena žrtava nasilja gotovoda ne postoje. Poduzetnički centar za žene Rosa2005. godine među prvima je započeo programzapošljavanja žena žrtava nasilja u Velikoj Gorici. Programje osmišljen u dva dijela:131 Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, čl.5. NN, 116/2003.96132 UNDP (2006a.).”Istraživanje o socijalnoj isključenosti u Hrvatskoj: Kvaliteta života i rizik od socijalne isključenosti”. UNDP, Zagreb,Hrvatska.133 Gotovo pola (47,8%) zaposlenih žena radi u 4 podcijenjena i potplaćena sektora (tekstilna ind., obrazovanje, zdravstvo, socijalni rad);6% žena je na visokim menadžerskim pozicijama; prosječna neto plaća za žene u 2003. godini u RH je bila za 11,5% niža nego muškaraca;najveća razlika u plaćama (22%) prisutna je u obrtu.