Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

SOCIJALNO ISKLJUČENI POGLAVLJE 3Grafikon 11: Broj prijavljenih osoba za kazneno djelo izčlanaka 215 a, djelo nasilničkog ponašanja u obitelji100080060040020002001 2002 2003 2004 2005nas, ne možemo govoriti o trendu prisutnosti nasiljanad ženama u obitelji. Međutim, prema podacimaDržavnog zavoda za statistiku trend povećanog prijavljivanjaobiteljskog nasilja je zamjetan (vidiGrafikon 11).Podaci pokazuju stalni uzlazni trend broja prijavljenihod 2001. godine do 2005. godine, što ukazuje da jenasilje u obitelji postalo vidljiv problem kako drugimčlanovima obitelji i društvu, tako i policiji. Također,prema podacima Državnog zavoda za statistiku biloje 996 prijavljenih punoljetnih osoba za kazneno djelonasilja u obitelji. Od sveukupnog broja prijavljenihosoba državna odvjetništva su ocijenila da postoje osnoveza optuženje za dvije trećine slučajeva. Od ukupnogbroja prijavljenih osoba za prekršaj nasilničkogponašanja u obitelji bilo je 1.119 žena (ili 13%) i 7.733muškaraca (ili 87%). Prema vrstama sankcije sucinajčešće izriču novčanu kaznu, ali potom u jednakimomjerima uvjetnu kaznu zatvora i zatvor.3.10.2. Pristup uslugama socijalne skrbiOdredbama Zakona o socijalnoj skrbi svim pravnimi fizičkim osobama otvorena je mogućnost osnivanjajavne ustanove socijalne skrbi – doma za djecu iodrasle osobe žrtve obiteljskog nasilja (članak 96.). 129Pravna osoba dužna je surađivati sa nadležnimCentrom za socijalnu skrb te pružati sljedeće uslugeprema korisnicima: usluge prehrane osiguravanjempotrebnih namirnica, brigu o zdravlju, održavanjenjege i osobne higijene i pružanje psihosocijalne potpore.Žene koje su preživjele nasilje u obitelji i žele serazvesti od svojih nasilnih partnera u kontaktu sa sustavomsocijalne skrbi navode sljedeće probleme: 130- nedostatak povjerenja u stručnost i volju djelatnikada zaštite žrtve i ublaže teške posljedice obiteljskognasilja. Njihovi problemi se minoriziraju, pokušava ihse uvjeriti da bi „trebale za dobrobit djece i obiteljinešto i pretrpjeti“, da „histeriziraju“ i sl.- pritužbe kako od djelatnika centara ne dobivajucjelovite obavijesti o načinu na koji mogu zaštititisvoja prava u situacijama obiteljskog nasilja (npr. kakoi gdje prijaviti nasilje, kako pokrenuti brakorazvodnipostupak, kako riješiti probleme vezane uz podjelubračne stečevine, itd.).- čak i kad žene upute zamolbu za zaštitu od nasilnika,djelatnici centara ne poštuju neka osnovna pravilaupravnog postupka i metodologije rada. Npr. nepoštuje se načelo saslušanja stranke iz članka 8. Zakonao općem upravnom postupku, odnosno strancise prije donošenja rješenja ne pruža mogućnostda se izjasni o svim činjenicama i okolnostima kojesu od važnosti za donošenje rješenja, pa se čestostječe dojam da je usmena rasprava provedenasamo radi zadovoljenja forme. Žene žrtve nasiljačesto predlažu svjedoke radi dokazivanja određenihrelevantnih okolnosti koje su se događale tijekombraka, međutim centri, uglavnom ne uvažavaju tedokazne prijedloge čak ni kad se radi o svjedocimaza koje žene navode da imaju saznanja o vrlo važnimdogađajima koji ukazuju na modalitete nasilja.- poneki djelatnici centara za socijalnu skrb nepravovremeno,neprofesionalno i nestručno pristupajučlanovima obitelji koja je bila opterećenanarušenim partnerskim odnosima. Ne postojisuosjećanje prema ženi žrtvi nasilja, a na njihoveizjave se gleda podozrivo i sa skepsom.- Insistiranje na procesu mirenja često ugrožavasigurnost žena u takvom postupku. Naime, prema129 Odluka o proglašenju Zakona o dopunama Zakona o socijalnoj skrbi, koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 21. rujna 2001.130 Problemi žena prilikom susreta s institucijama socijalne skrbi navedeni su prema iskazima aktivistkinja koje godinama direktno pomažui komuniciraju s ženama žrtvama obiteljskog nasilja.95