Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

SOCIJALNO ISKLJUČENI POGLAVLJE 3tacije ili su im dokumenti nevažeći. Udruga MoSt ugotovo svim slučajevima financira povratak u mjestoprebivališta. Centar za socijalnu skrb može financiratipovratak jedino u slučajevima kada je osoba koja seobrati za pomoć, korisnik nekog drugog centra napodručju Hrvatske. Dosadašnje je splitsko iskustvopokazalo da se dva od četiri strana državljaninanakon određenog vremenskog razdoblja ponovovraćaju u Prihvatilište. Od zagrebačkih beskućnikaobuhvaćenih istraživanjem, većina (87%) ima prijavljenostalno prebivalište na području grada Zagreba,iako znatan dio njih ima samo fiktivnu prijavu kako bimogli ostvariti prava iz sustava socijalne skrbi.3.12.7. Pristup informatičkoj ikomunikacijskoj tehnologijiBudući da beskućnici borave u prenoćištima koja funkcionirajukao spavaonice i nisu opremljene informatičkokomunikacijskomtehno-logijom, korištenje Interneta utraženju zaposlenja, u informiranju o svojim pravima ilio mogućnostima dodatne edukacije nije im dostupno.U Hrvatskom zavodu za zapošljavanje postoji nekolikokompjutera za javno i besplatno korištenje pri traženjuposla, ali to pretpostavlja znanje i vještine koje beskućnicivećinom ne posjeduju. U prenoćištima postoje fiksnitelefoni na koje se korisnike može dozvati u razdobljukada je dozvoljen boravak, a nekolicina korisnika koristii mobilne telefone.3.12.8. Pristup stambenom smještaju iosnovnoj infrastrukturiU Hrvatskoj postoji šest stambenih prostoranamijenjenih isključivo beskućnicima: PrenoćišteGrada Zagreba, Prenoćište Crvenog križa, PrihvatilišteCaritas Rakitje, Centar za prihvat beskućnika Osijek,Prihvatilište za beskućnike (muškarce) udruge MoStu Splitu, te Prihvatilište za žene beskućnice UdrugeMoSt u Splitu. Postojeći smještajni kapaciteti u Zagrebunisu problematični s obzirom na broj posteljaveć problem predstavlja kvaliteta i sadržaj smještaja,osobito u Prenoćištu Crvenog križa koje je zbog neprimjerenihhigijensko-tehničkih uvjeta predviđeno zarušenje. U cilju omogućavanja primjerenog smještajakorisnika kojima je potreban dulji boravak u ustanoviGrad Zagreb je uredio postojeći objekt u naselju Kosnicaza potrebe prihvatilišta kapaciteta osamdesetakmjesta. Veliki problem u planiranju i osiguravanjusmještajnih kapaciteta nalazi se u činjenici da PravilnikMinistarstva zdravstva i socijalne skrbi ne sadržiodredbe o prostornim, kadrovskim, higijenskim idrugim uvjetima koje bi trebala ispunjavati institucijaza smještaj beskućnika u funkciji prenoćišta. Stogapostojeći kapaciteti nisu zakonski regulirani. Splitskoprenoćište omogućuje održavanje osobne higijene i‘vanjskim korisnicima’ kao na primjer osobama koježive u stanovima bez WC-a i tuša jer u Splitu ne postojijavna kupaonica.3.12.9. Društvene vezeZagrebačko istraživanje iz 2002. g. pokazalo je da jesamo 8% beskućnika bilo oženjeno, a da ih je istotoliko živilo u izvanbračnoj zajednici. Nikada nije sklapalobrak 43% ispitanika, 34% je razvedeno, a 4% suudovci ili udovice. Nešto više od polovine ispitanikaživjelo je u obitelji s oba roditelja. Oko 40% primarnihobitelji ispitanika živjelo je bez vlastitog doma i čestomijenjajući adrese stanovanja. Preko 60% ispitanikamaterijalne i stambene uvjete života svoje primarneobitelji smatra lošim i ugrožavajućim. Obiteljskeodnose u svojoj primarnoj obitelji polovina ocjenjujelošima. Svega petina ispitanika ima maloljetnu djecu,koja su većinom s drugim roditeljem, u manjoj mjerisu kod rodbine, u ustanovi ili udomiteljskoj obitelji.Kako su razgovori u fokus grupama u Zagrebu i Splitupokazali, većina je beskućnika izgubila svoju socijalnumrežu kojoj su pripadali prije nego što su se našli usadašnjoj situaciji. Prijatelji su im u početnoj fazi njihovihnevolja nudili pomoć i privremeni smještaj, alikako je vrijeme odmicalo bez izglednih mogućnostizaposlenja ili nekog drugog rješenja, oslabile su i vezesa prijateljima i suradnicima. Prijateljstvo sa osobamakoje nisu u takvom položaju beskućnicima je teškoostvariti. Ostali su upućeni jedni na druge, sa sličnimproblemima. Međutim, kao što su se požalili svi sudionicifokus grupe u Zagrebu, na mjestima kao što suprenoćišta, međuljudski odnosi su vrlo loši, nesolidarni,previše je problema, beznađa i frustracija. Zato tvrdeda im je lakše kad se požale potpuno nepoznatim osobamajer ne mogu očekivati suosjećanje u prenoćištu.Ipak, u trenutcima kad im je potreban razgovor većinasudionika fokus grupe se obraća članovima uže obiteljiili prijateljima izvan prenoćišta jer nemaju povjerenja uosobe s kojima borave.109