Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

POGLAVLJE 3SOCIJALNO ISKLJUČENISvi sudionici UNDP-ovog istraživanja potvrdilisu da se osjećaju isključenima i da im društvonameće osjećaj manje vrijednosti kao i da ih većinaljudi omalovažava. Osobno iskustvo beskućnikaukazuje da ih se doživljava kao osobe koje su sameskrivile svoj položaj zbog ovisnosti o alkoholu idrogama ili počinjenju kaznenog djela što za većinutrenutnih korisnika prenoćišta nije istina. Primjerice,u zagrebačkom prenoćištu svaki deseti korisnik imaproblem ovisnosti o alkoholu ili opojnim drogama,dok je takvih u splitskom prenoćištu četvrtina. Jedansplitski beskućnik je situaciju beskućnika opisaoslijedećim riječima: „Nitko od nas ne prosi novce pocesti, ne žica i ne krade. Kod nas nema niti jednognarkomana. A mi smo ogađeni kao beskućnici,lopovi i pijanci.“ Beskućnici iskazuju svoja zapažanjada postoji sve veći jaz između bogatih i siromašnih,da se bez ‘veza’ ne može doći do posla te da društvone brine dovoljno o onima koji se trenutno ne mogusami skrbiti o sebi.3.12.10. Ključni izazoviVećina se zagrebačkih beskućnika već dulje vremenanalazi u tom statusu i nije izgledno da će ga uskorozamijeniti nekim drugačijim načinom života. Većinakorisnika prihvatilišta zadržava se dulje vrijeme, neki ipreko sedam godina. Prosječna duljina boravka iznosioko 2,5 godine. Prema tim pokazateljima prenoćišteje izgubilo svoju prvobitnu svrhu, a to je smještaj dopronalaska trajnijeg rješenja ili povratka u prirodnookruženje.Praktični programi praćenja i pružanja pomoćibeskućnicima, u zemljama EU-15 pokazali su kakose radi o populaciji koja je teško dostupna javnimslužbama i da bolje kontakte s njima ostvaruju volonterii predstavnici nevladinih udruga. Značajan primjersu udruge za samozastupanje i samoorganiziranje kaošto je primjerice udruga Zagrebački bokci. Međutim,udruge i volonteri moraju imati materijalnu i stručnupotporu struktura vlasti, a programi koje primjenjujutrebaju biti pod stručnim nadzorom javnih službi.U Hrvatskoj nedostaju preventivni programi zaugrožene obitelji kojima prijeti beskućništvo, kao štone postoji niti sustavno praćenje korisnika koji završeu prenoćištima niti postoje individualni planovi zanjihovu integraciju u društvo. Korisnici prihvatilištaistaknuli su i problem komunikacije sa djelatnicimaCentra za socijalnu skrb koji često smještanjem uprihvatilišta smatraju svoj posao završenim pa takoprivremeno rješenje postaje dugotrajno. Ljudimakoji se nađu u stanju beskućništva potrebna je psihosocijalnapodrška te pomoć u planiranju i provedbiaktivnosti kojima će se vratiti u samostalan i dostojanživot. Trenutno se u prihvatilištima osiguravasamo noćenje i prehrana i ne postoji stručna pomoćpodrške.U Hrvatskoj, kao i u 10 novih članica EU 147 , ključniuzročnik beskućništva je visoka stopa nezaposlenosti,kao i velik broj vlasnika stanova koji ih višene mogu uzdržavati niti plaćati režijske troškove.Ukidanjem institucije stanarskog prava i privatizacijomvećeg dijela stambenog fonda 148 pojavila sepotreba za novom stambenom politikom koja ćeomogućiti dostojan život onima koji zbog preniskihplaća i mirovina ili nezaposlenosti trenutno ne moguodržavati svoje vlasništvo niti mogu plaćati tržišnucijenu najma stana. Ostali korelati beskućništva su:promjena društvenog statusa, problemi s mentalnimzdravljem, ovisnosti, poremećaji u ponašanju koji sustigmatizirajući, osobni dugovi, boravak u zatvoru,poremećeni obiteljski odnosi te prekid odnosa saprijateljima i užim krugom socijalne podrške.3.12.11. Implikacije za politikuUspješni programi u najrazvijenijim zemljama EU 149naglašavaju važnu ulogu nevladinih organizacija kojekoriste svoje stručne djelatnike podjednako kao i radvolontera (uglavnom studenata) u pružanju pomoćiizoliranim osobama. Javne kampanje za senzibiliziranjegrađana na probleme beskućnika i podizanjesvijesti o pravu na dostojno stanovanje pomogle biskidanju stigme sa sadašnjih i budućih beskućnika imobilizirale bi lokalne zajednice i poslovni sektor u147 FEANTSA izvještaj o JIM-ovima iz EU-10 novih članica, svibanj 2004.110148 U Hrvatskoj je vrlo visok postotak stanova u privatnom vlasništvu (sa i bez hipoteke) u odnosu na zemlje EU. Prema podacima Državnogzavoda za statistiku, u Hrvatskoj je 82,93 % privatnih stanova, a prema rezultatima UNDP istraživanja ‘Kvaliteta života i rizici od socijalneisključenosti’ taj je postotak 78,2, dok je prema istovrsnom istraživanju ‘Kvaliteta života u EU’ u zemljama EU-15 postotak privatnih stanova60 %, u novih 10 članica EU 71 %, prosjek za EU-25 je 62 %, a za tri ostale kandidatkinje za članstvo u EU 67%.149 MHE-SME (Mental Health Europe –Sante Mentale Europe). Akcijsko istraživanje u 10 zemalja EU 1999.-2000., izvješće ‘Dostojanstven izdrav život’ te izvješće projekta ‘Mobilni kafić za beskućnike’ UDENFOR.2005. Kopenhagen