Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

POGLAVLJE 3SOCIJALNO ISKLJUČENI3.4.3. Pristup uslugama zdravstvene zaštiteSve osobe s intelektualnim teškoćama koje živeu obiteljima uključene su u sustav zdravstvenogosiguranja i koriste sve dostupne zdravstvene usluge.Osobe s intelektualnim teškoćama koje žive u rezidencijalniminstitucijama nisu uključene u redovni sustavzdravstvenih usluga, već najčešće postoji zdravstvenaslužba unutar same institucije. Zdravstvena skrb uinstitucijama često je ispod razine prosječne kvalitetepružene zdravstvene usluge u zajednici, i kod osobas intelektualnim teškoćama uglavnom se svodi nadavanje medikamentozne terapije. Korištenje drugihzdravstvenih usluga, kao što je mogućnostdobivanja ortopedskih pomagala ili možda saniranjestomatoloških potreba (popravak zubi ili ugradnjazubnih proteza), u institucijama je ispod prosječnerazine i svodi se na minimum potreba.3.4.4. Pristup obrazovanjuPrema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja išporta, objavljenim u statističkom izvješću Državnogzavoda za statistiku 2002. godine, gotovo 70% djeces intelektualnim teškoćama integrirano je u redovneškole. 78 Međutim, ova integracija podrazumijevasve oblike školovanja djece s teškoćama (potpunui djelomičnu integraciju, školovanje u posebnimskupinama pri redovnim školama, te školovanje uposebnim tzv. specijalnim školama). Segregacijadjece često je vezana uz institucionalizaciju, jer umanjim mjestima nema tzv. specijalnih škola pa sedijete smještava u školski stacionar u gradskoj sredini.Uključenost u neki od gore navedenih oblika upraksi ovisi o stupnju intelektualne teškoće djeteta,tako da su najčešće djeca s manjim intelektualnimteškoćama integrirana u razredne odjele redovnihškola ili su djelomično integrirana u posebnim odgojno-obrazovnimskupinama. Međutim, i ovaj oblik,bez obzira na pozitivnu zakonsku regulativu, najvišeovisi o mogućnosti pružanja odgovarajućeg vidapodrške. Mnogi učitelji redovnih škola navode da nisuzadovoljavajuće educirani za izradu prilagođenih programaza djecu s intelektualnim teškoćama, a nekadani nadležno ministarstvo ne odobrava zapošljavanjepotrebnog osoblja (rehabilitatora).3.4.5. Pristup zapošljavanju i uslugamazapošljavanjaKada se govori općenito o osobama s invaliditetom,redovan pristup zapošljavanju imaju sve skupine ovihosoba, osim osoba s većim intelektualnim teškoćama.Naime, ove osobe su najčešće lišene poslovne sposobnostpa samim time ne mogu ostvariti pravo nazaključivanje ugovora o radu. Nadalje, osobe s većimintelektualnim teškoćama se najčešće samo radno osposobljavajuza obavljanje nekih poslova čije opise nenalazimo u redovnom sustavu zanimanja. Takve osobenajčešće završavaju u zaštitnim radionicama, dnevnimcentrima u lokalnoj zajednici u kojoj žive, ili, ukoliko subez obitelji, u rezidencijalnim institucijama.Dnevni centri za rehabilitaciju i radne aktivnosti sudomovi socijalne skrbi koji nude usluge cjelodnevnogili poludnevnog boravka. Osobe koje u njima boravesu u položaju korisnika usluga te troškove njihovaboravka najčešće snosi nadležno ministarstvo tj.pokrivaju se iz sredstava socijalne skrbi. Što setiče zaštitnih radionica, one su najčešće posebneorganizacijske jedinice domova socijalne skrbi podnazivom centri za rehabilitaciju, u kojima osobe nisuu pravom radnom odnosu. Zakon o profesionalnojrehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invalditetompredviđa zaštitnu radionicu kao posebnu ustanovu ilitrgovačko društvo koje zapošljavanja najmanje 51%osoba s invaliditetom u odnosu na ukupan broj zaposlenih.Nažalost, ne postoje konkretni podaci o tomekoliko je registrirano zaštitnih radionica prema novimpropisima. U Hrvatskoj postoji još nekoliko tvrtkikoje su nekad bile poduzeća za zapošljavanje osobas invaliditetom. Jedna od njih je i zagrebački URIHO– Ustanova za rehabilitaciju hendikepiranih osobaprofesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem.Osnivači Ustanove su Grad Zagreb i Hrvatski savezgluhih i nagluhih osoba. U ustanovi je ukupnozaposleno oko 570 radnika od čega preko 52% čineosobe s invaliditetom. 79Osobe s manjim intelektualnim teškoćama prolazestrukovno obrazovanje za zanimanja koja udanašnje vrijeme imaju malo veze s realnošću (npr.izrađivač donjeg ili gornjeg potplata obuće, pletačkošara, knjigoveža i sl.). Takve osobe, ukoliko žive uobitelji, završavaju na zavodu za zapošljavanje i pri-6278 Državni zavod za statistiku, Statistička izvješća, Zagreb, 2002, str. 9, www.dzs.hr79 URIHO Zagreb, www.uriho.hr