Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

POGLAVLJE 3SOCIJALNO ISKLJUČENI3.4. Osobe s intelektualnim teškoćamaOkvir 4: Životna pričaMoje je ime V. Rođena sam 1960. godine uZagrebu. Nakon poroda nisam mogla živjeti kodkuće, pa su mi pronašli novu obitelj, koja me jenakon nekog vremena vratila mami. Mama meje 1969. godine odvela u Centar za rehabilitacijuStančić.U ustanovi mi nije bilo baš lijepo jer nas je bilopuno u sobi i nisam imala svoje stvari. Radila samručne radove u radionici, za što nisam dobivalaplaću, pa si nisam mogla kupiti ono što želim.Iz kruga ustanove izlazili smo samo u grupi satetama. Osjećala sam se zatvorena i kao da živimu kavezu. Sanjala sam o tome da živim vani kaoi drugi.Jednog su me dana pitali da li bih htjela izaćiiz ustanove i živjeti u Zagrebu zajedno sa svojedvije prijateljice iz Stančića. Jedva sam dočekalatu novu 2001. godinu kada sam izašla u slobodui uselila se u svoj prvi stan.Morala sam naučiti mnogo toga: brinuti osebi, stanu, koristiti se telefonom, tramvajem iautobusom. U tome mi je pomogla domaćica imoja koordinatorica.Dobila sam i prvi posao u Udruzi gdje samraznosila poštu. Ali time nisam bila zadovoljna jersam željela pravi posao. Moja želja se ostvarila.Sada radim u jednom skladištu na lijepljenjudeklaracija i za to dobivam plaću, kojom mogukupiti ono što trebam i želim.Danas živim sa dečkom i razmišljam o udaji.Na moju svadbu će doći i moja mama i sestra skojima se, nakon puno godina, ponovno viđam.3.4.1. Ljudska pravaU Hrvatskoj ne postoje statistički podaci o prevalencijiosoba s intelektualnim teškoćama u općojpopulaciji. Prema teoretskoj distribuciji (Gaussovakrivulja) osobe s intelektualnim teškoćama čine oko2,14% opće populacije (IQ ispod 70). 71 S obzirom nabroj stanovništva (4.437.460 stanovnika) na osnovugore navedenih pokazatelja može se pretpostavitida u Hrvatskoj živi 94.962 osoba s intelektualnimteškoćama, pri čemu se najveći broj odnosi na osobes blagim intelektualnim teškoćama. „UstavomRepublike Hrvatske jamče se svim građanima jednakaprava i slobode bez obzira na njihov spol, rasu, nacionalnoili socijalno podrijetlo, društveni položaj ili drugeosobine... Republika Hrvatska posebnu skrb posvećujezaštiti osoba s invaliditetom i njihovom uključivanjuu društveni život“. 72 Činjenica je, međutim, da osobes intelektualnim teškoćama spadaju u skupinugrađana koji su u najvećoj mjeri obespravljeni. Ovese osobe percipira kao nesposobne, ovisne, pa čaki opasne po sebe i zajednicu u kojoj žive. To dakakopostaje razlogom njihovog socijalnog isključivanja iostvarivanja „prava“ kroz izdvojeni sustav takozvanogspecijalnog školstva te doživotnim smještajem urezidencijalne institucije. 73Prema podacima Ministarstva zdravstva i socijalneskrbi 74 o broju primijenjenih prava, ukupno je u „tretmanu“centara za socijalnu skrb na dan 31.12.2004.godine bilo 78.681 „tjelesno ili mentalno oštećenih osoba“.Od toga broja, njih 6.797 je smješteno u domovesocijalne skrbi, dok su 3.052 osobe smještene u 25državnih domova za „tjelesno ili mentalno oštećenu“djecu i odrasle; na smještaju u 15 nedržavnih domovasmješteno je 1.416 osoba. Pored toga, još 2.329 osobase nalazi na smještaju u domovima druge vrste (npr.za starije i nemoćne ili psihički bolesne osobe). Pretpostavkaje da je preostalih oko 20.000 osoba s intelektualnimteškoćama pokriveno drugim sustavima(zdravstvo, obrazovanje i mirovinsko), koji takođerobuhvaćaju rezidencijalne oblike smještaja.71 Kirk S.A, Gallagher, J.J., Educating Exceptional Children, Boston, 1989.72 Članak 57. Ustava RH.73 Pod pojmom rezidencijalne institucije podrazumijevaju se stacionarni domovi socijalne skrbi6074 Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Godišnje statističko izvješće o primijenjenim pravima socijalne skrbi, pravnoj zaštiti djece,mladeži, braka, obitelji i osoba lišenih poslovne sposobnosti, te zaštiti tjelesno ili mentalno oštećenih osoba u Republici Hrvatskoj u 2004.godini, www.mzss.hr