Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

POGLAVLJE 3SOCIJALNO ISKLJUČENI3.10. Žene žrtve obiteljskog nasiljaOkvir 15: Osobno iskustvo„Kad smo zajedno išli u trgovinu, on bi poludioako bi predugo bila u dućanu, a on me čekaou autu. Uvijek sam poslije toga dobila batine.Najgore je bilo za jedan Badnjak. Onda meotjerao u dvorište i satima me nije puštao ukuću... Nisam se mogla braniti jer bi tada još višepobjesnio. Nikad nisam zvala policiju jer bi mi,čim sam uzela telefon, on zgrabio slušalicu. Ionda me telefonom udarao da me nauči pametii da mi ne padne na pamet da zovem pomoć...Tri puta sam otišla i opet se vraćala. Kao, bit ćebolje. Na kraju su nam kompletni odnosi biliporemećeni. A on je htio drugo dijete. Četvrtiput sam pobjegla u papučama i znala sam dase više neću vratiti.“ (Sanja Sarnavka, A ‘ko joj jekriv!, 2003.)3.10.1. Ljudska pravaU Preporuci br. 19 Odbora Ujedinjenih Naroda zaukidanje svih oblika diskriminacije prema ženama 125naglašava se da je „nasilje temeljeno na spolu oblikdiskriminacije koji ozbiljno ugrožava mogućnostžena da uživaju prava i slobode na osnovi jednakosti smuškarcima“, osim toga žene žrtve nasilja u obitelji sudvostruko ugrožena skupina, jer su sklonije zapadanjuu siromaštvo, 126 te imaju ograničene mogućnosti udruštvu i velik rizik od socijalne isključenosti. 127Ženske nevladine organizacije (Ženska pomoć sada,Autonomna ženska kuća i Budi aktivna Budi emancipirana– Grupa za ženska ljudska prava - B.a.B.e.)sudjelovale su u donošenju novih zakona kao i izmjenamapostojećih zakona tijekom započetog procesausklađivanja s legislativom EU – Obiteljski zakon, Zakono ravnopravnosti spolova te Zakon o zaštiti od nasilja uobitelji, a došlo je i do izmjena i dopuna Zakona o radu(2003). Osim toga uveden je i Ured pravobraniteljiceza ravnopravnost spolova (2003.), te Vladin Ured zaravnopravnost spolova (2004.). Stručnjakinje iz ženskihnevladinih organizacija koje se bave obiteljskimnasiljem nad ženama bile su članice radne grupe kojaje kreirala Nacionalnu strategiju za borbu protiv nasiljau obitelji za razdoblje 2005/2007. godine i Protokola zapostupanje u slučajevima nasilja u obitelji. No unatočsvim zakonima i novoosnovanim institucijama postojiveliki problem s provedbenim mehanizmima.Istraživanje o nasilju protiv žena u obitelji provedeno2003. godine 128 pokazalo je alarmantan podatak pokojem je u Republici Hrvatskoj najmanje 29% ženadoživjelo neki oblik fizičkog zlostavljanja od stranesvojih intimnih partnera (21% ispitanica je to doživjeloosobno, 29% ima spoznaju da je nasilje doživjelanajbolja prijateljica, a u 36% slučajeva obiteljsko nasiljeje doživjela majka ispitanice, čemu je ispitanica bilasvjedokinjom u djetinjstvu). Dakle, svaka četvrta ženau Hrvatskoj žrtva je nekog od oblika nasilja u obitelji.Podaci govore da je, suprotno vjerovanjima, upravodom, a ne mračna ulica najopasnije mjesto za žene.Žene su najvećim stradanjima i nasilju izložene upravou vlastitom domu, i to od strane partnera kojegpoznaju i kojem vjeruju, što ovaj oblik nasilja činiosobito okrutnim i zastrašujućim. Kako komparativnoistraživanje nije provedeno od 2003. godine do da-Grafikon 10: Fizičko zlostavljanje žena40 %35 %30 %25 %20 %15 %10 %5 %0 %21 %29 %36 %osobno naj. prijateljica majka125 Opća preporuka br.19 (drugo zasjedanje, 1992.), U.N.DocA/47/38(1992).126 Izvor: Državni zavod za statistiku, “Pokazatelji siromaštva od 2002. do 2004.“, Br. 13.2.2 od 7. srpnja 2005.127 Economic Vulnerability and Welfare Study (2000.), World Bank.94128 Istraživanje je provedeno metodom ankete u sklopu projekta “Društveni troškovi obiteljskog nasilja nad ženama”. Inicijator i nositeljprojekta je Autonomna ženska kuća Zagreb, a projekt je odobrio i financirao Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladih.Istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku od 976 ispitanica, dobnog raspona 18 do 65 godina. Prikupljanje podatakametodom lice-u-lice provedeno je na 42 lokacije i to u Dalmaciji, Istri i Primorju, Lici i Pokuplju, Sjevernoj Hrvatskoj i Zagrebu. Autoricaistraživanja je Dijana Otroćak.