Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

SOCIJALNO ISKLJUČENI POGLAVLJE 3je odgovorniji i važniji od resora zdravstva, jer se, nanacionalnoj ravni, poremećaji izazvani alkoholomstručno koncepcijski rješavaju po javnozdravstvenom,a ne tek po kliničko-medicinskom modelu. No, intervencijesustava socijalne skrbi su prerijetke i u pravilutek parcijalne da bi u značajnijoj mjeri imale upliva napojavnost i skrb za osobe sklone pijenju u pojedinojzajednici. Hrvatska se orijentirala na skupe oblikepomoći alkoholičarima, čija je učinkovitost i obuhvatnostniska. Tu se, u prvom redu, misli na bolničkedetoksikacije i aziliranja alkoholičara na općimpsihijatrijskim odjelima bez provođenja specifičnihprograma njihovog psiho-socijalnog oporavka.U Hrvatskoj je nedovoljno specifičnih programaza oporavak alkoholičara, dnevnih bolnica zaalkoholičare, vikend bolnica za alkoholičare koji seliječe uz rad, bolničkih odjela za stacionarno liječenjealkoholičara, te terapijskih zajednica ili socijalnogdoma za alkoholičare. Ne postoji sustav za pomoćobiteljima alkoholičara, supružnicima alkoholičarai djeci alkoholičara. Tako je od strateške važnosti nadržavnoj razini potpomagati postojeće i dalje osnivatinove Klubove liječenih alkoholičara koji se oporavljajupo principima samopomoći. Danas u Hrvatskoj djelujeoko 170 Klubova liječenih alkoholičara, a idealno bibilo da na svakih 10.000 stanovnika bude po jedanKlub liječenih alkoholičara, dakle oko pet stotina.Najveći broj ovisnika o alkoholu, do tri četvrtine njih,su funkcionalni alkoholičari i njihovo prekomjerno pijenjepostoji neovisno od obiteljskih, radnih i životnihuloga koje se posve zadovoljavajuće odvijaju. Disfunkcionalnialkoholičari, tj. osobe sa socijalno vidljivimproblemom pijenja na koje su centrirani programitretmana, tvore tek oko 15% osoba s problemompijenja te programi pomoći nisu primjereni preostalojvećini pučanstva s problemom pijenja. Ti ljudise nemaju kome i gdje javiti kako bi dobili adekvatnupomoć, savjet ili barem informaciju. Do 80% ovisnikao alkoholu i praktički sve osobe s problemom pijenjanisu pokrivene nikakvim sustavima pomoći.Većina osoba s problemom pijenja terapijski je najzahvalnija,jer u njih već kratke terapijske intervencije,koje u prvom redu provode liječnici opće prakse isocijalni radnici, učinkovito rješavaju problem pijenja,i preventivno osujećuju progresiju ka disfunkcionalnomalkoholizmu. Tehnike motivacijskog intervjuiranjai kratke fokalne intervencije potiču osobes problemom pijenja da si same pomognu. Hrvatskana žalost nema ovakvih službi i intervencija.Kontinuirana terapija podrške niskog intenziteta, avisoke učestalosti i dugog trajanja, metoda je izboraliječenja ovisnika o alkoholu. Stoga ni ne čudi da senajveći broj alkoholičara liječi izvanbolnički i u grupamasamopomoći. Za sada u Hrvatskoj postoje tekčetiri grupe Anonimnih alkoholičara i jedna stručnovođena grupa samopomoći žena s problemompijenja. Grupe samopomoći koje su podružnice ilimodificirani izdanci najpoznatijih svjetskih pokretasamopomoći osobama s problemom pijenja poputAA-grupa (Alcoholics Anonymous), RR grupa (RationalRecovery), MM-grupa (Moderation Management),WFS-grupa (Woman for Sobriety) i sličnih, moralibi u svakoj suvisloj državnoj strategiji suzbijanjaporemećaja izazvanih alkoholom zauzimati ključnomjesto terapijskog djelovanja.Sustavi pomoći osobama s problemom pijenja suustrojeni tako da dominantno pomažu muškarcimai prilagođeni su obrascima i specifičnostima muškog(a ne ženskog) prekomjernog pijenja. Kad žene neustraju u apstinenciji, drži se da to nije stoga jer imnije pružena adekvatna pomoć, već zato jer se nisudovoljno trudile. Zato se grupe samopomoći za ženes problemom pijenja mogu više posvetiti specifičnojprirodi ženskog pijenja, što nije moguće ostvariti umiješanim grupama.Ovisnici o psihoaktivnim drogamaU usporedbi s proteklim godinama možemo zapazitikako je trend epidemijskog rasta liječenih ovisnika,koji je trajao od početka devedesetih, zaustavljen tekako je broj liječenih ovisnika od 2001. godine naovamo stabilan. Naime, broj ukupno liječenih osobazbog zlouporabe droga unazad nekoliko godinakreće se između 5.400 – 5.700, od toga je heroinskihovisnika između 4.000 – 4.200 osoba, a godišnji brojnovoprijavljenih heroinskih ovisnika kreće se između800-1.000 osoba. Prema broju liječenih ovisnika uodnosu na broj stanovnika, na prvom mjestu je Istarskažupanija, a potom Zadarska, te Šibensko-kninskažupanija. Veća gradska središta koja prednjače pozlouporabi ilegalnih droga su u prvom redu Pula,Zadar, Trogir i Split, a tek onda Zagreb, Rijeka,Vinkovci i Osijek. Uz naznaku da jedino gradovi Pulai Zadar imaju neprihvatljivo visoke stope ovisnika.Najčešći usporedo postojeći psihički poremećaji uosoba liječenih zbog zlouporabe droga su u prvomredu poremećaji osobnosti, alkoholizam, te depre-123