Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

SOCIJALNO ISKLJUČENI POGLAVLJE 3zdravljem, obiteljskim i društvenim životom (Raboteg-Šarići sur., 2003.; UNDP, 2006a.). Prikazani podacio kvaliteti života jednoroditeljskih obitelji ukazujuna neravnopravnost djece koja u njima odrastaju usmislu njihovog lošijeg životnog standarda i slabijihšansi za obrazovanje i razvoj. Financijske teškoće kaonajveći problem samohranog roditeljstva istaknulaje svaka druga samohrana majka i svaki četvrtisamohrani otac. Financijske teškoće mogu povećatidepresivnost roditelja, a depresivniji roditelji manjesu uključeni u odgoj djece, imaju slabiji uvid u dječjeaktivnosti i pružaju djeci manje podrške (Raboteg-Šarić i Pećnik,2006).Istraživanja su ukazala i na problem neostvarivanjaprava na uzdržavanje djeteta. Tako se pokazalo datek svaki treći (35,2%) rastavljeni roditelj i svaka šesta(16,9%) nevjenčana majka redovito prima alimentacijuod drugog roditelja. Alimentaciju uopće ne prima43% rastavljenih roditelja, a među nevjenčanim majkamataj je udio još veći (66,3%) (Raboteg-Šarić i sur.,2003.). Rezultati dobiveni na nacionalno reprezentativnomuzorku samohranih roditelja još su višeporažavajući - tijekom 2005. godine alimentaciju jeprimilo tek 8% ispitanih samohranih roditelja (UNDP,2006a.). Tipični razlozi neprimanja alimentacije su, pomišljenu samohranih roditelja, nefunkcioniranje pravosudnogsustava, nezaposlenost drugog roditelja ilinjegov rad ‘na crno’.Osnivanje državnog alimentacijskog fonda koji jepredviđen u okviru Nacionalne obiteljske politike(Puljiz i Bouillet, 2003.) predstavlja rješenje kojim bise Hrvatska mogla suprostaviti ovom problemu. Zaprimjenu ove mjere založilo se više od tri četvrtinesamohranih roditelja (Raboteg-Šarić i sur., 2003; 200).Međutim, „nakon više najava Vlade, kao i nekoliko saborskihrasprava o prijedlozima zakonskog uređenja,odustalo se od osnivanja fonda za uzdržavanje djece,uz obrazloženje da je potrebno sačekati osnivanjeobiteljskih sudova, čija uloga u isplati predujma zauzdržavanje iz državnog fonda nije posve jasna.“(Rešetar, 2005; 171).Vezano uz ostvarivanje prava na rad treba spomenuti dasamohrane roditelje pogađa opća diskriminacija žena iroditelja na tržištu rada. Dok je broj službenih pritužbi nadiskriminaciju samohranih roditelja relativno malen, 96istraživanja koja se oslanjaju na samoiskaz pokazujunešto drugačije rezultate. 97 U takvim prilikama samohraniroditelji ponekad prešućuju svoj obiteljski status(Raboteg-Šarić i sur., 2003; UNDP, 2006b).Samohrani roditelji su heterogena skupina u kojojriziku socijalne isključenosti nisu izloženi svi pripadnicijednako. Sudeći po rezultatima istraživanja UNDP(2006a.), svaki četvrti samohrani roditelj osjeća seisključenim iz društva, što je češće nego kod ostalihroditelja. Dodatne analize pokazale su da samohraneroditelje koji se osjećaju isključenim iz društva (N=29)u odnosu na ostale samohrane roditelje (N=85)obilježava niža razina zaposlenosti i obrazovanja, nižiekvivalentni dohodak kućanstva, te rjeđi kontakti sobitelji i prijateljima ili susjedima. 983.6.2. Pristup uslugama socijalne skrbiHrvatski zakoni jednoroditeljskim obiteljima omogućujukorištenje općih prava obitelji iz sustava socijalne skrbi(npr. savjetovanje, jednokratna novčana pomoć, pomoću prehrani i odjeći), dječjeg doplatka, porodiljnogdopusta i subvencioniranih servisa za djecu. Na lokalnojrazini ponekad postoje određene povlastice za zaposlenesamohrane roditelje i njihovu djecu predškolskogi školskog uzrasta (plaćanje smanjene cijene vrtića, sufinancirantopli obrok u školi, besplatni školski udžbenici).Glavni način na koji država pomaže obiteljima s djecomje dječji doplatak, kojeg je primalo pola (UNDP, 2006a.),odnosno tri četvrtine (Raboteg-Šarić i sur., 2003.) samohranihroditelja obuhvaćenih istraživanjima. Radi se opovlastici na koju ima pravo roditelj koji živi u kućanstvus djetetom, a kojem ukupni dohodak ostvaren u prethodnojgodini po članu kućanstva mjesečno ne prelazi40% proračunske osnovice. Pri tom iznosi dječjegdoplatka ne pokrivaju troškove uzdržavanja djeteta nitimu osiguravaju primjeren životni standard.96 U izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2005. godinu obiteljski i roditeljski status spominju se kao temelj diskriminacijeu 0.7% pritužbi na diskriminaciju u području zapošljavanja i rada iz 2005. godine.97 Polovini od 97 intervjuiranih samohranih roditelja samohrano roditeljstvo do sada nije pričinjavalo nikakvu teškoću u nalaženju posla,obavljanju posla ili pak u uspjehu u karijeri (Raboteg-Šarić i sur., 2003; 317).98 Iako dobiveni na vrlo malom uzorku, pa ih zbog toga treba prihvaćati s oprezom, ovi rezultati u skladu su s očekivanjem temeljemodređenja socijalne isključenosti pomoću tri ključne dimenzije prikraćenosti – nezaposlenosti, siromaštva i društvene izolacije (Matkovići Štulhofer, 2006).73