Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

SOCIJALNO ISKLJUČENI POGLAVLJE 33.7.6. Pristup prijevozuNezaposleni moraju biti pokretni kako bi učinkovitiotražili posao. Zbog toga su Zagreb i neki drugi gradoviuveli pravo na besplatan javni prijevoz za nezaposlene.Pristup prijevozu predstavlja veći problem unegradskim i rijetko naseljenim područjima gdje nijerazvijen javni prijevoz i gdje traženje posla (ali i prijevozdo posla) iziskuju znatne troškove i, vjerojatno,osobno prijevozno sredstvo. Ipak, prema istraživanjuUNDP-a o kvaliteti života, dok 87% zaposlenih imaauto, to je slučaj tek za 62% dugotrajno nezaposlenihi 72% kratkotrajno nezaposlenih. Što se tiče mjerapolitike za tržište radne snage, HZZ može vratiti novacza troškove putovanja i preseljenja osobama koje supronašle zaposlenje izvan svojeg trenutnog mjestaprebivališta. U 2004. oko 3% nezaposlenih osobaiskoristile su ovo pravo.3.7.7. Pristup informatičkoj ikomunikacijskoj tehnologijiPočetkom 2000-ih, i HZZ i privatne agencije za posredovanjepri zapošljavanju omogućile su Internetskipristup svojim bazama slobodnih poslova i tražiteljaposla, čime su posloprimcima omogućili bržu iučinkovitiju potragu za poslom i iz vlastitog doma– pod uvjetom da imaju pristup Internetu. U objektimaHZZ-a obično se može pronaći nekoliko računalai pisača na raspolaganju nezaposlenim osobama, noi za njihovo je korištenje potrebno imati osnovneinformatičke vještine.Prema istraživanju UNDP-a o kvaliteti života, 65%zaposlenih sudionika istraživanja posjedovalo jeračunalo u svojem domu, dok se isto odnosi na 49%kratkotrajno nezaposlenih i samo 37% dugotrajnonezaposlenih. Ako se upit usmjeri ka učestalostikorištenja Interneta razlike su čak i veće. Iako sudob, obrazovanje i u izvjesnoj mjeri spol povezani sučestalošću korištenja Interneta, sama činjenica da jenetko nezaposlen, bez obzira radi li se o kratkotrajnojili dugotrajnoj nezaposlenosti, snažno je negativnovezana uz korištenje Interneta. Samo mali dio i kratkotrajnonezaposlenih (21%) i dugotrajno nezaposlenih(13%) iz uzorka UNDP-a koristi Internet tjednoili češće, dok je za zaposlene ova brojka 34%, a za studentečak 63%. S ulaskom velikog broja studenata sinformatičkim iskustvom na tržište radne snage, ovajdigitalni jaz bi mogao postati još izraženiji.Iako nedostaju pouzdani podaci, letimičan pregledtečajeva za obrazovanje odraslih koji se nude natržištu otkriva da su najčešći informatički tečajevi.Prema istraživanju UNDP-a o kvaliteti života, oko jednapetina nezaposlenih koji su sudjelovali u bilo kakvojvrsti obrazovanja prošla je kroz informatički tečaj.Kada se radi o državnoj pomoći, među obrazovnimmjerama koje je HZZ predvidio za 2006. nije bilo spomenainformatičkog osposobljavanja nezaposlenih.Dosad se praksa ograničavala na povremene lokalnosponzorirane slučajeve koje je provodio HZZ (kao štoje sudjelovanje 100 nezaposlenih osoba na tečajuECDL-a u 2005.) ili na informatičke tečajeve koje organizirajuudruge nezaposlenih koje sve više jačajuu većim urbanim središtima. No čak i da je bilo višetakvih programa, nije jasno bi li najviše depriviraninezaposleni imali sposobnosti da u njima sudjeluju.3.7.8. Pristup stambenom smještaju iosnovnoj infrastrukturiPomanjkanje stalnih prihoda među nezaposlenimaje glavna prepreka za ostvarivanje ili zadržavanjezadovoljavajućeg, dugoročnog stambenog rješenja.Ako pogledamo podatke istraživanja UNDP-a okvaliteti života, čini se da pristup stanovanju nepredstavlja problem većini sudionika u istraživanju– kako zaposlenima tako i nezaposlenima – od kojihsu oko 64% vlasnici stana. No, neka se drukčija kretanjamogu primijetiti kod sudionika čije vlasništvosmještaja nije “čisto”. Oni koji su zaposleni će vrlovjerojatno otplaćivati kredit ili hipoteku za kuću čijisu vlasnici (dugoročna obveza koja iziskuje pouzdani dugotrajan prihod), oni koji su kratkotrajno nezaposleniće vjerojatnije biti podstanari dok dugotrajnonezaposleni učestalo pronalaze suboptimalna alternativnarješenja koja ne zahtijevaju znatne novčaneobveze (kao što je povratak u roditeljski dom ili socijalnismještaj).81