Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

POGLAVLJE 3SOCIJALNO ISKLJUČENInedostatka radnih mjesta prisutan je i problemzastarjele tehnologije, kao i same vrste te prirode poslovakoje se mogu ponuditi zatvorenicima. Na žalostu Hrvatskoj nema upotrebljivih podataka o tomekako se i u kojoj mjeri bivši zatvorenici zapošljavanjukada se vrate u društvo.3.9.5. Pristup informatičkoj ikomunikacijskoj tehnologijiZatvorenicima se omogućava obavljanje telefonskihrazgovora. Telefoniranje je posebno važno kako bizatvorenici mogli ostvariti izravnu komunikaciju sačlanovima obitelji, što je od osobitog značaja za onezatvorenike koji zbog udaljenosti nisu u mogućnostiostvariti pravo na posjet. Telefonski razgovor uzatvoru i zatvorenoj kaznionici može se nadzirati.Nadzor se sastoji u evidentiranju telefonskih brojevakoje zatvorenik može nazivati, kao i u nadzoru biranjabroja. Uporaba prijenosnih sredstava za tehničkokomuniciranje na daljinu (mobiteli) nije dozvoljenajer se ona ne mogu lako kontrolirati. Zatvorenicimase u okviru pojedinačnog programa izvršavanjakazne omogućuje sudjelovanje u radu informatičkihradionica. Na informatičkim radionicama zatvorenicise osposobljavaju za rad na osobnom računalu i učeprimjenu različitih programa (Word, Excel i sl.). UporabaInterneta ne odobrava se iz razloga nemogućnostinadziranja mogućih zlouporaba.3.9.6. Pristup stambenom smještaju iosnovnoj infrastrukturiZatvorenik ima pravo na smještaj primjeren ljudskomdostojanstvu i zdravstvenim standardima: spavaoniceod 4m 2 i 10m 3 prostora, dnevno i umjetno svjetlokoje omogućavati čitanje bez smetnje za vid, čisteprostorije, dostupne sanitarne čvorove, zimi zagrijaneprostorije, te zasebni krevet i posteljina. Zakonpropisuje da se zatvorenici u pravilu smještaju odvojeno,a da se u slučaju skupnog smještaja posebnapažnja treba posvetiti odabiru zatvorenika za koje sepretpostavlja da neće međusobno negativno utjecatijedni na druge.Zatvorski se sustav aktualno susreće sa problemomprekapacitiranosti zatvorenih institucija. U posljednjihpet godina broj zatvorenika se povećao za oko900 (2001. godine sveukupan broj zatvorenika bio je2.679, a 2005. godine 3.485). Osim u kaznionicamazatvorenog tipa, prekapacitiranost je prisutna u 11od 14 zatvora (u nekima od njih i do 190%). Ovakvostanje ukazuje na poteškoće u poštivanju propisanihstandarda smještaja. Uvjeti smještaja mogu bitnoutjecati na zdravlje i psihičko stanje zatvorenika, au slučajevima prekapacitiranosti međusobno lošutjecaj i moguća zlostavljanja teže se sprječavaju.Osim toga smanjuje se prostor za različite aktivnosti,rad, izobrazbu, tjelovježbu, sudjelovanje u individualnimi skupnim tretmanskim programima.Problem prekapacitiranosti može se ublažiti izricanjemtzv. alternativnih sankcija - uvjetna osudasa zaštitnim nadzorom ili rad za opće dobro naslobodi – ćime se osuđenik ne isključuje iz životnesredine, zadržava posao te se tako smanjuje rizik odmogućih posljedica zatvaranja. Svrha izvršavanjazaštitnog nadzora i rada za opće dobro je da seosuđenik ograniči u slobodi, ali da se ne isključi izdruštva. Problem prekapacitiranosti djelomično semože ublažiti i uvjetnim otpuštanjem zatvorenika uduljem trajanju. Da bi se na kvalitetan način mogaoosigurati prihvat poslije otpusta te organiziratinadzor, nameće se nužnost ustrojavanja službe kojabi se bavila tim poslovima nadzora (u europskimzemljama te poslove obavlja služba probacije). Zavrijeme trajanja uvjetnog otpusta, otpuštenog seosuđenika može obvezati na osposobljavanje ili nastavakzapočetog osposobljavanja za neko zanimanje,prihvaćanje ponuđenog zaposlenja, nadziranoraspolaganje prihodima, nastavak liječenja, javljanjecentru za socijalnu skrb, kao i javljanje policiji. Oveposlove trenutačno obavlja sudac izvršenja (sudacžupanijskog suda s područja u koje se zatvorenikotpušta).92