Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

SOCIJALNO ISKLJUČENI POGLAVLJE 33.14.7. Ključni izazoviKratka analiza predstavljena u prethodnim odjeljcimaukazuje na nekoliko dimenzija koje generirajudruštvenu ranjivost seksualnih manjina. Prva od njihje nedvojbeno sadašnja zakonska ograničenostljudskih i građanskih prava pripadnika seksualnihmanjina koja negativno djeluje na kvalitetu njihovogživota. Stigma i diskriminacija, koje su povezane suskraćivanjem određenih prava, sigurno su baremdijelom odgovorne i za povećanu razinu psihičkihtegoba. Sljedeća je dimenzija izloženost seksualnihmanjina psihičkom i fizičkom zlostavljanju, odnosnopovećani rizik viktimizacije u javnim prostorima kojiproizvodi osjećaj nesigurnosti te je odgovoran zapotencijalno (auto)destruktivne psihičke mehanizmeprilagodbe takvom stanju stvari (Pikić i Jugović,2006.). 168 Usko povezana s tom dimenzijom jest iraširena netolerancija te homofobičnost dijela javnosti,što održava atmosferu u kojoj diskriminacija izlostavljanje – kada i budu prepoznati - često prolazebez osude. Kada je riječ o seksualnim manjinama, zakonskesu reforme i sustavna senzibilizacija javnostistoga temeljni društveni imperativi.3.14.8. Implikacije za politikuPoložaj (a time i ranjivost) seksualnih manjina uHrvatskoj može se, a to je i potrebno, unaprijeditikombinacijom zakonskih i obrazovnih mjera. Prioritetnoje donošenje izmjena i dopuna postojećegZakona o istospolnim zajednicama, koje će omogućitiregistraciju partnerstva te na taj način osiguratiizjednačavanje 169 prava pripadnika seksualnih manjina.Po svemu sudeći, za uspjeh toga bit će potrebnakoordinirana informacijska kampanja među saborskimzastupnicima i vodstvom parlamentarnih stranaka.170 Važan legislativni korak učinjen je nedavnimuvođenjem zločina iz mržnje u Kazneni zakon. Zasada je doseg ove odredbe prilično ograničen, jerse počinjenje kaznenog djela iz mržnje sankcioniraisključivo u slučaju kaznenog djela ubojstva (mržnjaje tu otegotni motiv). Ipak, time je učinjen prvi korakka dokidanju trivijalizacije nasilja nad pripadnicimaseksualnih manjina, što valja nastaviti primjenomkvalifikacije zločina iz mržnje i na neka druga kažnjivaponašanja (npr. tjelesno ozljeđivanje, seksualnonasilje i sl.), kako bi se što potpunije ostvarila funkcijaodvraćanja od nasilja nad ovom društvenom skupinom.Potreba za informiranjem i edukacijom znatno jesloženiji i raznorodniji zadatak. Riječ je, naime, opotrebi oblikovanja, provođenja i evaluacije programakoji promiču razumijevanje i toleriranje seksualnihrazličitosti u različitim populacijama. Sustavno bi informiranjetrebalo obuhvatiti mlade (osobito školskudjecu i maloljetnike) i njihove roditelje, stručnjake uspecifičnim područjima (sudstvo, policija, socijalnirad, zdravstvo - poglavito u području zaštite mentalnogzdravlja 171 - i obrazovni sustav), ali i općupopulaciju. U slučaju škola, senzibilizacija se učenikamože ostvariti kroz planirano uvođenje zdravstvenogodgoja, koji će uključivati module o ljudskoj seksualnostii prevenciji nasilja. Senzibilizaciju eksperata, sciljem uočavanja heteronormativnosti u profesionalnomradu te informiranja o specifičnim potrebamapripadnika seksualnih manjina, valja organizirati krozsuradnju strukovnih organizacija i civilnih udrugakoje promiču prava seksualnih manjina. Naposljetku,senzibilizacija šire javnosti, koja je ipak sekundarna uodnosu na intervencije među mladima i stručnjacima,podrazumijeva središnju ulogu elektronskih medija,poglavito javne TV.168 Više od 40% osoba uključenih u prvo domaće istraživanje o nasilju nad osobama nestandardne seksualne orijentacije barem je jednomu životu ozbiljno razmišljalo o samoubojstvu (Pikić i Jugović, 2006.).169 Hoće li se među tim pravima, i na koji način, naći i pravo na posvajanje djece, trebalo bi prepustiti argumentiranoj stručnoj i javnojraspravi. Na ostvarivanje pune ravnopravnosti seksualnih manjina ponajprije valja gledati kao na proces koji mora uzeti u obzir vrijednostii sudove prisutne u javnosti. Dakako, i njih treba promatrati kao trenutno važeće, na čiju promjenu mogu djelovati kako zakonske tako iobrazovne intervencije.170 A možda i izravne sugestije Europske unije.171 Nedavno je Ženska soba pokrenula program senzibilizacije u području psihoterapeutskog i savjetodavnog rada s ne-heteroseksualnimosobama. Objavljeni su, također, prijevodi Smjernica za psihoterapeutski rad s LGB klijenticama i klijentima Američkog psihološkog društvate Standardi skrbi za poremećaje rodnog identiteta Međunarodnog udruženja za rodnu disforiju H. Benjamin (Ženska soba, 2006; http://www.zenskasoba.hr/public_html/index.php?option=content&task=view&id=50&Itemid=51).121