Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

KLJUČNI IZAZOVI POGLAVLJE 44.4. „Novi“ rizici, nesigurnost irestrukturiranjeU izvješću se spominju i neki ‘novi rizici’, zajedničkipostindustrijskim društvima i imanentni složenimsocijalno-gospodarskim i socijalno-kulturalnim preobražajima,koji se pojavljuju i u Hrvatskoj. S time jepovezana stalna promjena odnosa između socijalnepolitike i tržišta rada. Iznimno je važno prepoznatiučinke restrukturiranja i segmentacije tržišta rada naoblike sigurnosti i nesigurnosti, te pristupiti tržištimarada u smislu ponude posla - ali, bez ograničenja na,‘fleksibilnost’, ‘zapošljivost’ i ‘pokretljivost’ - zajedno srazmatranjem potražnje za poslovima, ravnotežomobitelj-posao i, što je iznimno važno, mogućnošćuosiguranja ‘pristojnog posla za sve’. Dugoročnimusporednim istraživanjem preispitana je postavkaprema kojoj je nezaposlenost povezana s nedostatkomradne motivacije, a osim toga je dovedena upitanje bilo kakva izravna veza između različitihsustava skrbi i poticajnih ili obeshrabrujućih učinakana zapošljavanje (vidi Gallie, 2000a.). Doista, često sezaboravlja da „prilike za sudjelovanje u društvu kojepruža radni odnos u najvećoj mjeri ovise o kvalitetiposlova“ (Gallie, 2000b).U mnogim se procesima restrukturiranja sustavasocijalne skrbi, takozvane politike aktivacije 184 ili‘politike aktivnog tržišta rada’ ponekad naglašenoističu kao daleko najbolje mjere. Ponekad se činida se gubi razlika između ideološke i na dokazimautemeljene motivacije za takve politike, a učinci istihvariraju ovisno o samoj prirodi tih politika, o njihovimpredodžbama spram tržišta rada te ravnoteži izmeđupoticaja i sankcija koje takve politike promiču.Analiza radno usmjerenih programa rada (workfare)iz međunarodne perspektive (Lødemel i Trickey (ur.),2001.) ukazuje na postojanje problema svojstvenihraznim tipovima takvih programa, koji jasno proizlazeiz činjenice da su svi oni obvezni, zasnovanina radu i usmjereni na populaciju koja je suočena snevjerojatnim preprekama u zapošljavanju. Pojavljujese i "društvena podjela workfare programa" kojaodražava tržište rada u cjelini, koje izdvaja i nagrađujenajzapošljivije osobe te dalje isključuje, kroz "opcijupotonuća", skupine koje su u nepovoljnijem položaju.Stoga je potrebno vrlo brižljivo osmisliti program zaskupine kojima je ‘teško naći mjesto’, a da se i daljejamče njihova prava kao i odgovarajuća procjenanjihove situacije.Potreban je i izniman oprez kada se radi o odnosuizmeđu mjera za porast zapošljavanja i mjera zaublažavanje socijalne isključenosti. Teško da ćemjere za smanjenje socijalne isključenosti kojese isključivo oslanjaju na mjere aktivacije polučitipozitivne rezultate; time bi se isključenost mogla ipogoršati. Nesumnjivo jest da bi mnogo više resursatrebalo posvetiti aktivnim negoli pasivnim mjerama,kombinirajući najbolju praksu na nacionalnoj razinis programima prilagođenim lokalnim potrebama.Međutim, potrebno je voditi brigu i o tome da sedodatno ne stigmatiziraju posebno izložene skupine.Što se tiče starijih osoba i radne snage koja za sadane prima ili za koju je upitno da će primati dostatnumirovinu, možda bi se trebalo pozabaviti idejom‘socijalne mirovine’, možebitno u sprezi s nekom vrstomposebnoga fonda. Pitanja koja se tiču ravnotežerad-život iziskuju usredotočeno bavljenje politikomskrbi o djeci i osobito pružanjem dnevne skrbi putemraznih pružatelja takve skrbi, ugovora o financiranju,poreznim i drugim poticajima, pa čak i programimavaučera. Dugoročna skrb za ugrožene starije osobe,odrasle i djecu s invaliditetom, te osobe s kroničnimoboljenjima, moraju biti fleksibilni i nadasve mobilni,tako da resursi prate klijenta, a ne da budu usmjerenipostojećim institucijama. Nadasve će biti potrebninovi oblici programa mikro-osiguranja u zajednici,kao dodatak novoj „prostornoj“ socijalnoj politici kojomće se nastojati riješiti brojne poteškoće. Uz to,kako je niže navedeno, postoji potreba koherentnijegi sofisticiranijeg integriranja fiskalne i socijalne politikeu Hrvatskoj.Dok Hrvatska u cijelosti dobro napreduje u smisluprijenosa informacija i informatičke i komunikacijsketehnologije, jer se nalazi na 45. mjestu na ICT indeksudifuzije te je plasirana vrlo visoko na ljestvici gledepristupa (UNCTAD, 2006; 49), regionalna odstupanjaostaju nevidljiva. Istraživanje UNDP-a o kvaliteti životapokazuje da je samo 22,7% ispitanika u mjesecu prijeankete često koristilo Internet; oko 12,7% ispitanikasu ga koristili povremeno, a 63,7% nisu uopće koristiliInternet (UNDP, 2006a; 30). Odstupanja u učestalostikorištenja slična su razlici u stopama razumijevanjapisanoga engleskog pa Internet najčešće koristemuškarci, mlađi ispitanici, ispitanici s višim stupnjem184 Definiranih kao „skup politika/mjera/instrumenata s ciljem integriranja nezaposlenih primatelja socijalne pomoći na tržište rada iunapređenja njihovog gospodarskog i socijalnog uključenja.“ (Hanesch i Balzter, 2001.; 3).143