DRUŠTVENO-GOSPODARSKI KONTEKST POGLAVLJE 2oko 10 000 osoba ili za 0,6%. Pritom je povećanjebroja zaposlenih od 0,8% praćeno smanjenjem brojaevidentiranih nezaposlenih osoba od 0,4%. Najvišeje zaposlenih bilo u pravnim osobama – 1,113.208 ili78,4% (0,9% više nego 2004), zatim u obrtu i slobodnimprofesijama – 258.332 ili 18,2% (značajno povećanjeod 2,5% u odnosu na 2004.), te u poljoprivredi -49.034 ili 3,4% (9,9% manje nego 2004.). 18 U skladu sadministrativnim izvorima podataka prema strukturizaposlenih po djelatnostima Hrvatska se sve višepribližava razvijenim društvima, te je 63% zaposlenihradilo u uslužnim, 31% u nepoljoprivrednim te 6% upoljoprivrednim djelatnostima. U usporedbi s 2004.godinom povećan je udio uslužnih, a smanjen udionepoljoprivrednih i poljoprivrednih djelatnosti.Nakon izuzetno velikog broja evidentiranih nezaposlenihkoji je bio najviši u 2002. godini i iznosio gotovo390 tisuća osoba, u kasnijem je razdoblju zabilježenosmanjivanje broja nezaposlenih. Stopa nezaposlenostiprema administrativnim izvorima (sezonskiprilagođena) nastavila se smanjivati i u 2005. godini,ali po mnogo nižoj stopi (od 0,4%), nego u 2003. (15%)i 2004. godini (6%). Pod utjecajem blagoga smanjenjabroja nezaposlenih, te istodobnog povećanja brojazaposlenih osoba, neznatno je smanjena prosječnagodišnja stopa registrirane nezaposlenosti u <strong>Hrvatskoj</strong>od 18,0% u 2004. na 17,9% u 2005. godini. Premakriteriju registrirane nezaposlenosti, Hrvatska je stom stopom bila pri vrhu zemalja srednje i istočne Europe,od kojih većinu čine nove članice EU. Međutim,prema stopi anketne nezaposlenosti od 12,7% - kojane odražava specifičnosti nacionalnih sustava 19 , pa jestoga mnogo bolja osnova za usporedbu - Hrvatskanije odskakala od drugih zemalja iz te skupine.Posebno je potrebno istaknuti da je stopa anketnenezaposlenosti značajnije padala od one iz administrativnogizvora, te je 2003. godine iznosila 14,3%, a2004. godine 13,8%.2.2. Životni standardPrilično je teško ocijeniti kretanja i napravitimeđunarodne usporedbe životnog standarda,ponajviše zbog razlika u kupovnoj moći, općim uvjetima(poput na primjer, klimatskih – tako da trebaviše izdvajati za grijanje ili hlađenje), prihvaćenimdruštvenim vrijednostima, prema radu i slobodnimaktivnostima te promjenama navika i stavova. Ipak,to se obično radi pomoću bruto domaćeg proizvodapo stanovniku, iskazanog prema paritetukupovne moći („purchasing power parity“ – PPP).Prema podacima Eurostata (2006.) životni standardu <strong>Hrvatskoj</strong> doseže gotovo polovicu prosječnogživotnog standarda u EU. Hrvatska ima najvećiživotni standard među zemljama kandidatkinjama,a procjene za posljednjih nekoliko godina pokazujunjegov stalan rast. Za Hrvatskom slijede Rumunjska,u kojoj BDP po stanovniku (iskazan premaPPP) iznosi 35% prosjeka Unije, Bugarska s 32% teTurska s 31% prosjeka EU-a. Među članicama EU-ajednaku razinu životnog standarda kao Hrvatskaima samo Letonija, u kojoj je BDP po stanovnikukrajem prošle godine isto bio na razini 47% prosjekaEU-a, dok su nešto bolje bile Poljska (50% prosjeka)i Litva (52%).Prilično povoljna gospodarska kretanja očituju sei u opsegu siromaštva u <strong>Hrvatskoj</strong>. Prema radnojverziji istraživanja Svjetske banke pod nazivomRegional Development and Living Standard Assessment,apsolutna stopa siromaštva nije seznačajnije smanjila, te je prema međunarodnojgranici siromaštva od 4,3 USD po osobi dnevno,u <strong>Hrvatskoj</strong> udio siromašnih u stanovništvu iznosiomanje od 5%. Prema metodologiji OECD-a,relativna stopa siromaštva iznosila je 2002. i 2004.godine 11,2% i 11,1%.18 Ovo su podaci prema broju osiguranih osoba u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Prema Anketi o radnoj snazi, u (pretežnoindividualnoj) poljoprivredi još uvijek radi oko 14% zaposlenog stanovništva, a to su većinom (stare) osobe koje ne uplaćuju osiguranje.19 Specifičnosti nacionalnih sustava za evidenciju nezaposlenih ponajprije se odnose na poticaje za registriranje u obliku prava što ihnezaposlene osobe ostvaruju te obveza koje registrirane osobe moraju ispunjavati.25
POGLAVLJE 2DRUŠTVENO-GOSPODARSKI KONTEKST2.3. Nezaposlenost i socijalnaisključenostKako smo već naveli, povezanost nezaposlenosti,siromaštva i <strong>socijalne</strong> isključenosti nije jednoznačnoodređena. Ukoliko je nezaposlenost rezultat dinamičnogtržišta rada na kojemu svakodnevno nastaju mnogi noviposlovi, a nezaposlene osobe ne ostaju dugo u tom statusu,čak ni visoka razina nezaposlenosti ne mora imatiozbiljnije <strong>socijalne</strong> posljedice. Drugim riječima, ako je iveliki broj osoba kratkotrajno nezaposlen, one najvjerojatnijeneće biti pogođene siromaštvom i socijalnomisključenosti. Međutim, ukoliko je novih poslova malo,a nezaposleni čine stagnirajuću skupinu stanovništvai imaju vrlo malu mogućnost zapošljavanja, čak i niskarazina nezaposlenosti može imati ozbiljne neželjenedruštvene posljedice i predstavljati izazov socijalnojpolitici.Politika tržišta rada trebala bi u idealnim uvjetima osimsvoje najvažnije zadaće, smanjivanja nezaposlenosti,imati još tri dodatne funkcije. Prvo, ona treba pomoćinezaposlenima da izbjegnu siromaštvo i socijalnuisključenost jer bi se inače mogao jako pogoršati njihovpoložaj i smanjiti mogućnosti njihovog sudjelovanjana tržištu rada. Drugo, poticanjem na obrazovanje iprekvalifikaciju nezaposlenih, politika bi trebala pomoćiprijelaz s industrijskog na uslužno gospodarstvo. Treće,tom bi se politikom trebala pospješiti fleksibilnosttržišta rada, uklanjanje nepotrebnih ograničenja kojapridonose stvaranju i širenju jaza između nezaštićenihnezaposlenih outsidera i dobro zaštićenih insidera(Esping-Andersen, 1996.).Trend gospodarske otvorenosti događa se istodobnos porastom političke, <strong>socijalne</strong> i kulturološke otvorenosti,što se očituje u slobodnijem i intenzivnijemkolanju informacija, lakšem prelasku granica, intenziviranjukulturne razmjene kao i razvoju globalne svjesnosti.Dok trgovinska i financijska liberalizacija potičugospodarsku integraciju, demokratizacija društvaunapređuje političku i socio-kulturološku integracijukroz procese koji omogućavaju slobodu izražavanja,unapređuju putovanja i suradnju. Za veliku većinustanovnika Hrvatske gospodarsko povezivanje ieuropske integracije pružaju brojne mogućnosti, alimogu biti i ozbiljna prijetnja za druge (na primjer,za zaposlene u gospodarskim granama koje uživajuvelike državne subvencije ili imaju monopolskipoložaj na tržištu). To će sigurno utjecati i na stanjehrvatskog tržišta rada. Stoga je najvažnije pitanje: štoje potrebno napraviti da bi bilo koristi od takvih kretanja- posebice približavanja i pridruživanja EU - bileveće od troškova? U daljnjem gospodarskom razvojui potpunom ulasku u EU teškoće sa zapošljavanjemneće imati kvalitetno obrazovana radna snaga kojapoznaje strane jezike i informatičku tehnologiju.Pritom je od presudnog značenja stalno usavršavanjezaposlenih kao i osoba koje su još u sustavu obrazovanja.Poteškoće će najvjerojatnije imati stariji zaposleninižih obrazovnih razina koji ne govore stranejezike i ne raspolažu informatičkim znanjima.U većini tranzicijskih zemalja srednje i istočne Europe(SIE), nezaposlenost ne uzrokuje samo neiskorištenostproizvodnog resursa i gubitak BDP-a. Tranzicija jedonijela zamiranje brojnih radnih mjesta te otvaranjenovih u drugim gospodarskim sektorima, ali su mnogaradna mjesta popunjavana već zaposlenim osobama,a ne nezaposlenim osobama. Tako su u tranzicijskimzemljama čvrsto vezane pojave dugotrajne nezaposlenosti,<strong>socijalne</strong> isključenosti (isključenosti iz svijetarada), te siromaštva. Dugotrajno nezaposlene osobesuočene su s povećanim rizikom pada u neimaštinu,a zastarijevanje ljudskog kapitala uslijed nezaposlenostii slaba povezanost s tržištem rada jačajuzačarani krug isključenosti i siromaštva. Zbog toga jerazumijevanje procesa na tranzicijskim tržištima radakao i mogućnosti ekonomske politike i ostvarivih opcijaod posebnog značaja za borbu protiv siromaštva idruštvene isključenosti. Opasnost od siromaštva i <strong>socijalne</strong>isključenosti u <strong>Hrvatskoj</strong> pogotovo je velika ako jeniska razina obrazovanja povezana s nezaposlenošću.Oni koji žive u kućanstvima u kojima je glava obiteljinezaposlena ili neaktivna imaju tri puta veću vjerojatnostda budu siromašni nego stanovništvo u cjelini 20 .Stoga siromaštvo po uzrocima sve više nalikuje nasiromaštvo u Zapadnoj Europi, a uvelike je povezanosa sudjelovanjem na službenom tržištu rada, tesa znanjima i stručnostima pojedine osobe (Grootaerti Braithwaite, 1998.). Dosadašnji gospodarski rast u<strong>Hrvatskoj</strong> općenito nije uspio stvoriti dovoljno ekonomskihmogućnosti za siromašne koji su i u lošijempoložaju po iskorištavanju tih mogućnosti.2620 Siromašne i socijalno isključene osobe potpuno su svjesne važnosti posla, te u istraživanju UNDP-a (2006b) navode: “Bez posla se nemože živjeti. Ako nećeš raditi, nećeš ni zaraditi”. Iako traže posao te većina njih (71,0%) izražava visoku radnu motivaciju, postoje razlike sobzirom na duljinu nezaposlenosti te prestaju vjerovati da će naći posao ako su dugotrajno nezaposleni (više od godinu dana). Osim toga,nisku radnu motivaciju češće izražavaju nezaposleni stariji od 55 godina te oni s niskim stupnjem obrazovanja (UNDP, 2006a).