Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

SOCIJALNO ISKLJUČENI POGLAVLJE 3Navedeni podaci pokazuju da žene u najtežim situacijamatrpe nasilje i ne pokušavaju dobiti pomoćod mjerodavnih državnih ustanova. Žene tražezaštitu u svom najužem društvenom krugu, od prijateljai rodbine. To bi se moglo objasniti strahom,sramom koji je proizašao iz tradicionalnog okruženja,nedostupnočću informacija o mogućoj pomoći, lošimiskustvom iz kontakata s pojedinim institucijama(praksa tu naglašava centre za socijalnu skrb, policiju,sudstvo...), uvjerenjem da se to drugima ne događa tesamookrivljavanje.- Policija dodatno zastrašuje žene s obzirom daprekršajnu prijavu često dobiju i žena i muž. Akosusjedi pozovu policiju u slučaju nasilja u obiteljiprekršajnu prijavu protiv kršenja javnog reda imira dobivaju oba partnera. Uz to, često policija nepostupa po protokolu već samo daje upozorenjenasilniku, ostavljajući žrtvu u blizini nasilnika, štose osobito događa u manjim mjestima;- U tijeku postupanja policija ne osigurava fizičkuzaštitu ženi za čim žene često izražavaju potrebu.3.10.8. Pristup policijskoj pomoćiVlada Republike Hrvatske uredbom propisuje vrstemjera i postupak zaštite žrtava kaznenih djela tedrugih osoba iz članka 69. Zakona o policiji. U tom jesmislu donijet Pravilnik o načinu provedbe zaštitnihmjera koje su Zakonom o zaštiti od nasilja u obiteljistavljene u nadležnost policije. Prema Pravilniku, uslučaju zaprimanja dojave o nasilju ili zaprimanjazahtjeva za pružanje pomoći osobi izloženoj bilokojem obliku nasilja u obitelji, službena osoba dužnaje žurno uputiti na mjesto događaja najmanje dvapolicijska službenika/ce radi obavljanja intervencije,tj. provjere dojave ili zahtjeva. Temeljem uvidau zatečeno stanje, službene osobe dužne su poduzimatimjere u cilju trenutne zaštite i pružanja potrebnezdravstvene i druge pomoći osobi oštećenoj nasiljemi sprječavanja počinitelja u daljnjem nasilničkomponašanju. Policija je dužna obavijestiti žrtvu o njenimpravima i mogućnostima zaštite, mogućnostimapokretanja postupka te različitim državnim i nevladiniminstitucijama kojima se mogu obratiti za savjet ipomoć te o svojem daljnjem postupanju. Protokolomo postupanju u slučaju nasilja u obitelji trebalo bipoliciji dati puno šire ovlasti u zaštiti žrtava nasilja uobitelji. Iskustva ženskih nevladinih organizacija kojerade na suzbijanju nasilja protiv žena u obitelji u radus policijom su slijedeća: 138- Prespora intervencija: od poziva do dolaska namjesto intervencije vrlo često prođe i do 45 min;- Ženama se ne vjeruje da su žrtve i na taj način seumanjuje opseg opasnosti po žrtvin život;Najnovija iskustva Autonomne ženske kuće Zagreb,pokazuju da je postupanje policije na područjuGrada Zagreba znatno poboljšano od početka2006. godine, nakon donošenja Protokola o postupanjuu slučajevima nasilja u obitelji. Podaci dobiveniistraživanjem 139 govore da u Hrvatskoj samo 17%žena žrtava obiteljskog nasilja prijavljuje nasiljepoliciji. Podaci kojima raspolaže policija govore dadnevno u Hrvatskoj policijski službenici izlaze nauviđaj 39 puta zbog slučajeva nasilja u obitelji. U 2005.godini zabilježeno je oko 10.000 prijava (kaznenih iprekršajnih) zbog obiteljskog nasilja.3.10.9. Ključni izazoviŽene žrtve nasilja u obitelji nalaze se u lošijem položajunego ostali građani u Hrvatskoj jer osim što su žrtvepsihičkog, fizičkog, seksualnog ili ekonomskog nasiljaod strane svojih bivših ili sadašnjih partnera, one su ižrtve državnih institucija (strukturalno nasilje). Djelatnicirelevantnih državnih institucija (policija, socijalniradnici/ce, suci/sutkinje) neosjetljivi su na problem,ne djeluju pravovremeno, ne provode postojećezakone i propise i ne informiraju žrtvu o njenimpravima. Posljedica svega gore navedenog jest dažene koje su preživjele nasilje u obitelji odlučuju neprijavljivati nasilje.Socijalni kontekst također je jedan od rizičnihelemenata koji doprinose nasilju protiv žena uobitelji: posljedice rata, povećan prag tolerancije nanasilje, muškarci koji su se iz rata vratili s dijagnozomPTSP-a, tranzicija koja je osobito teško pogodilažene te retradicionalizacija društva. Za strukturalne138 Ovi podaci prikupljeni su putem upitnika kojeg su ispunjavale sve organizacije na teritoriju Zapadnog Balkana u okviru projekta„Potpora ženskim ljudskim pravima“. Konkretne stavove koji su izneseni u ovom tekstu, u formi izjave dala je voditeljica Autonomneženske kuće, (jedne od organizacija koje su sudjelovale u navedenom istraživanju), gđa. Neva Tolle.139 Autonomna ženska kuća Zagreb, Otroćak, 2003.99