SOCIJALNO ISKLJUČENI POGLAVLJE 3principu osnaživanja i partnerskog odnosa davateljai korisnika usluga. Usluge <strong>socijalne</strong> skrbi za jednoroditeljskeobitelji trebaju biti raznovrsne i pristupačne,umjesto da koriste homogeni pristup, i voditi računao razlikama u iskustvu samohranih očeva i majki. 103I konačno, stav društva prema jednoroditeljskimobiteljima i njihovim članovima također možegenerirati društvenu ranjivost ove skupine. Kakopokazuju istraživanja, obitelj hrvatskim građanimaostaje najvažnija vrednota (Europsko istraživanje vrednota,1999.,prema Matulić, 2002.; 141), a ono što obiteljčini obitelju je, prema sudu roditelja iz dvoroditeljskihi jednoroditeljskih obitelji, prije svega podrška i emocionalneveze među članovima, a manje formalnastruktura njezinih dijelova. 104 Programi aktivnostikojima se obrađuje tema obitelji i njihovi voditelji trebajubiti senzibilizirani na potrebe djece koja odrastajuu jednoroditeljskim obiteljima, kako bi se izbjeglastigmatizacija i diskriminacija te djece. Tu je ključnauloga odgojno-obrazovnog sustava i medija kroz kojetreba ciljano poticati vrijednosti uvažavanja različitostiobiteljskih oblika u kojima danas sve više djece živi.3.6.11. Implikacije za politikuZa prevladavanje rizika <strong>socijalne</strong> isključenosti samohranihroditelja i njihove djece potrebne su zakonskemjere, mjere obiteljske i <strong>socijalne</strong> politike te obrazovnepolitike usmjerene na:- poboljšanje materijalnih uvjeta života jednoroditeljskihobitelji, uključujući pitanje zapošljavanjai stanovanja;- efikasniju zakonsku regulativu određivanja i naplatealimentacije (Fond za predujam za uzdržavanje);- uklanjanje prepreka pristupu socijalnim pravima,uključujući poboljšanje informiranosti i razvojmodela pružanja usluga <strong>socijalne</strong> skrbi i davanjakoji će polaziti od paradigme ljudskih prava idostojanstva osobe;- potrebu stvaranja novih i poboljšanja kvalitetepostojećih usluga <strong>socijalne</strong> skrbi za djecu i roditelje;- senzibilizaciju društva za pitanja samohranogroditeljstva i potrebe jednoroditeljskih obitelji.3.7. NezaposleniOkvir 10: Prikaz iz života nezaposlenihKarolina ima tek osnovno obrazovanje. Srednjuškolu napustila je u drugom razredu, udala sete radila kao domaćica i pomoć na obiteljskompoljoprivrednom imanju u BiH. Suprug Lovrobio je hranitelj obitelji, 13 godina radio je kaoautogeni rezač u lokalnoj tvornici. Rat ih jeostavio bez posla i doma.Karolina i Lovro su tijekom rata bili prisiljeniizbjeći u Hrvatsku, a potom u Njemačku, gdjesu kroz tri godine izbjeglištva legalno radili kaopomoćni radnici, ali i primali socijalnu pomoć,što je u Njemačkoj moguće. Potom su se vratiliu Hrvatsku i naselili u Knin, gdje od tada tražeposao. Za autogenog rezača u Kninu tvornicanema, tako da se Lovro prekvalificirao za zidara,ali u tom sektoru poslodavci traže radnike sazidarskim iskustvom – tako da Lovro i dalje nijeu stanju naći posao.Karolina i Lovro su prijavljeni pri HZZ-u u Kninu,ali uslijed slabe gospodarske aktivnosti u regiji,tamo posla nema. Navode da se do nekih službimože doći dobrim vezama ili novcem, ali onite resurse ne posjeduju. Godine traženja poslaobeshrabrile su ih, a u kućanstvu prevladavatjeskoba i nervoza u međuljudskim odnosima. Ufirmama gdje traže posao, Karolina i Lovro nisuatraktivni kao kandidati. Za mnoge poslodavce sujednostavno prestari. Susreli su se i sa izravnomdiskriminacijom: “Bosance ne primamo, samodomaće”.K. s drugim izbjeglicama povremeno radi nacrno, kao ispomoć u prerađivačkoj industriji ususjednom mjestu. Čekaju kod kuće na poziv, teprema poslodavčevoj potrebi radi po nekolikodana u mjesecu u lošim radnim uvjetima. Nadnicaje minimalna, sve troškove puta i prehrane snosisama, a ide i najbolesnija s obzirom da nemaprava na bolovanje, a ne želi se dovesti u rizik daje sljedeći put ne pozovu.103 Samohrane majke su, u odnosu na samohrane očeve, siromašnije, češće nezaposlene i češće se osjećaju diskriminiranima u pristupuzapošljavanju/napredovanju na poslu. Zaposlenim samohranim majkama posao češće stvara teškoće u izvršavanju obiteljskih obveza ikućanskih poslova, te češće od očeva i smatraju da na poslu provode previše, a s obitelji i u snu premalo vremena. Samohrani očevi susocijalno izoliraniji, rezigniraniji i pesimističniji od samohranih majki (UNDP, 2006a).104 Ispitivanje subjektivnih definicija obitelji pokazalo je da se ono što definira obitelj najčešće navodi ljubav, zajedništvo, uzajamna podrška,skladni odnosi, razumijevanje i povjerenje, te sigurnost i zaštita, a rjeđe zajednica dvaju roditelja (u braku) i djece (Raboteg-Šarić i sur., 2003).77
POGLAVLJE 3SOCIJALNO ISKLJUČENI3.7.1. Ljudska pravaU <strong>Hrvatskoj</strong> se opća slika zaposlenosti znatnopoboljšala nakon 2000. Za razliku od 1990-ih, kadaje stopa aktivnosti osoba radno sposobne dobiopadala, a nezaposlenost bila u stalnom porastu, najnovijije rast hrvatskog gospodarstva bio popraćenzamjetnim oporavkom stope zaposlenosti (porastod 51,6% u 2001. na 54,8% u 2005.) kao i postojanimopadanjem stope nezaposlenosti (pad sa 15,8% u2001 na 12,7% u 2005). No, ova pozitivna kretanjana hrvatskom tržištu rada uopće nisu pomogla dase smanji udio dugotrajno nezaposlenih u ukupnombroju nezaposlenih. Više od polovice nezaposlenihosoba traži posao dulje od jedne godine, udjel onihizrazito dugotrajno nezaposlenih (više od 2 godine)raste iz godine u godinu.Teret nezaposlenosti posebice pogađa mlade osobe,koje često imaju probleme pri ulasku na tržište rada.No, iako su mladi neproporcionalno zastupljeni uukupnom broju nezaposlenih i suočeni s nepovoljnimpoložajem kao skupina, većina njih traži zaposlenjekratko vrijeme. S druge strane, iako među nezaposlenimaima manje starijih osoba, vrlo je vjerojatnoda će one dosta dugo tražiti posao.I obrazovanje je vrlo bitno. Osobe sa strukovnimobrazovanjem izloženi su većem riziku od nezaposlenosti.Međutim, oni čije obrazovanje ne prelazi razinuosnovne škole posebno su izloženi dugotrajnoj nezaposlenosti.Za osobe s nekim oblikom višeg obrazovanjamanje je vjerojatno da ostanu nezaposlene,a posebice dugotrajno nezaposlene. Također, međunezaposlenima, a posebno dugotrajno nezaposlenima,većinu čine žene, unatoč širenju sektora i uslugau kojima tradicionalno dominira ženska radna snaga.3.7.2. Naknade za nezaposlenost 105Nakon što postanu nezaposleni i prijave se priHrvatskom zavodu za zapošljavanje (HZZ), osobe sadovoljnom količinom prethodnog staža imaju pravona novčanu naknadu za slučaj nezaposlenosti, poduvjetom da dokažu da aktivno traže posao. Osiguranjetraje od samo 13 tjedana (za one koji su uplaćivalidoprinos najmanje 9 mjeseci tijekom prethodnedvije godine) do solidnih 65 tjedana (20 ili više godinaplaćanja doprinosa). Zakonski, budući da se radio mehanizmu socijalnog osiguranja koje se temeljina doprinosu, naknada za nezaposlenost bi trebalaGrafikon 8: Stope zaposlenosti i nezaposlenosti (u %)16 %14 %12 %10 %8 %6 %4 %2002 2003 2004 2005Stopa dugotrajne nezaposlenostiUkupna stopa nezaposlenostiUkupna stopa zaposlenostiUdjel dugotrajne u ukupnoj nezaposlenosti65 %63 %61 %59 %57 %55 %53 %Izvor: Anketa o radnoj snazi, Državni zavod za statistiku78105 Ovo se poglavlje u velikoj mjeri zasniva na podacima iz istraživanja UNDP-a o kvaliteti života. Za usporedbu i analizu koje su korišteneu ovom poglavlju, nezaposlenima su smatrani samo oni koji su se izjasnili kao nezaposleni i naveli da su u prethodnom mjesecu aktivnotražili posao. U većini analiza se uspoređuju kratkotrajno nezaposleni (manje od godine dana), dugotrajno nezaposleni i zaposleni. Sverazlike i učinci koji se ovdje navode temelje se na rezultatima raznih metoda statističke analize (mjere asocijacije, ANOVA i linearni ililogistički regresijski modeli).