DRUŠTVENO-GOSPODARSKI KONTEKST POGLAVLJE 22.6. Ublažavanje <strong>socijalne</strong> isključenostikroz tržište radaDržavna vlast možda ne može jamčiti gospodarskirazvoj (i slijedom toga ublažavanje <strong>socijalne</strong>isključenosti), ali sigurno može biti zapreka njegovuostvarivanju. Tromo i nefleksibilno tržište rada polariziranona sigurno zaposlene i osobe gotovo osuđenena dugotrajnu nezaposlenost ili rad u neslužbenomgospodarstvu sigurno je značajna odrednica <strong>socijalne</strong>isključenosti. Nadalje, niska razina ljudskog kapitalapojedinca s obzirom na znanje i stručnost radnesnage te njezino loše zdravstveno stanje takođermože u velikoj mjeri pojačati poteškoće <strong>socijalne</strong>isključenosti.2.6.1. Uloga državeUspjesi znanstvenog i tehnološkog napretka, jačanjedemokratskih snaga i pokreta u svijetu te urušavanjetotalitarističkih režima, jačanje globalne gospodarskei političke međuzavisnosti nisu u značajnijojmjeri uspjeli smanjiti problem siromaštva u svijetu.Odgovarajućom se državnom politikom može ublažitipoložaj najugroženijih skupina, s time da pritom pozornosttreba biti više usmjerena na stvaranje uvjetaza gospodarski razvoj, a ne na narušavanje poslovnei poduzetničke klime (npr. uvođenjem trgovinskihzapreka i ograničenja) čime se ugrožava gospodarskirast i mogućnosti zapošljavanja, što su presudnipreduvjeti za smanjivanje siromaštva i <strong>socijalne</strong>isključenosti (Kohli, Moon, Sørenson, 2002.).Ublažavanje ekonomske nejednakosti, razvoj stabilnihi stručnih institucija koje pridonose političkojstabilnosti te poštovanje vlasničkih prava i zakonaprilično su sigurni preduvjeti gospodarskog razvojai ublažavanja siromaštva. Barro (1998.) vjeruje davrlo visok neposredni utjecaj na gospodarski rast(i, slijedom toga, na ublažavanje siromaštva) imavladavina zakona, dok de Soto (2000.) ističe važnostvlasničkih prava. Easterly (2002.) podsjeća da se prosperitetostvaruje onda kada sudionici u društvu imajuodgovarajuće poticaje. Pri ulaganju za budućnost – naprimjer pri pokretanju vlastite male poduzetničke aktivnostiili slanju djece u školu – ključno je to da ljudivjeruju kako će imati koristi od takvog djelovanja. Akosu ti poticaji dobri i usmjereni na rast, ljudi će to prepoznatii povećat će svoje radne napore, štedljivost iposvećenost razvoju i boljitku. Ako pak nije tako, ljudiće biti rastrošni, neće težiti poboljšanju svojih znanja isposobnosti, nego će svoje aktivnosti preusmjeriti naotimanje, prevare ili uzimanje od onih koji imaju ili odonih za koje vjeruju da imaju više. Državni programi<strong>socijalne</strong> skrbi trebaju nagrađivati, a ne kažnjavatimogućnosti zarade 23 , a porezni sustav treba biti štojednostavniji, predvidiv i sa što manje promjena.Država treba biti ponajviše usmjerena na stvaranjemogućnosti da ljudi rade i zarade, a što manje bi setrebala baviti preraspodjelom postojećeg bogatstva udruštvu. U ublažavanju siromaštva, ekonomski je razvojprijeko potreban, ali ne i dovoljan preduvjet uspjeha jerje potrebno ostvariti vladavinu prava, suzbiti korupciju,ostvariti učinkovitu socijalnu politiku i drugo.Kakva je zasad uloga državne vlasti u <strong>Hrvatskoj</strong>?Ne može se reći da državna vlast nije aktivna u poticanjugospodarskog razvoja, ali ona to najčešće čini putemdržavnih potpora ili sufinanciranjem zapošljavanja.U <strong>Hrvatskoj</strong> je još uvijek visoka razina subvencija, tesu državne potpore u 2001. godini iznosile 5,25%BDP-a, dok su u EU činile 1,01% BDP-a (Kesner-Škreb,Pleše i Mikić, 2003). Razmjerno znatna sredstva (0,2%BDP-a u razdoblju 2002.-2005. godine) izdvajaju se iza aktivnu politiku tržišta rada (APTR) (Babić, 2003), alise njihov učinak vrlo malo evaluira ili se pokazalo dasadržava znatan dio mrtvog tereta, odnosno da u programimafinanciranja zapošljavanja uvelike sudjelujuosobe koje bi se ionako zaposlile. Nadalje, u <strong>Hrvatskoj</strong>pretežit dio ukupnih izdataka za mjere APTR-a činemjere subvencioniranja nadnica, a one su kod nasopće naravi, što znači da nisu usmjerene ne nekeposebne skupine niti znatnije povećaju stručnost,znanja i zapošljivost nezaposlenih osoba (Šošić, 2005).Konačno, nisu zanemariva ni sredstva koja se izdvajaju23 Socijalni transferi u novcu mogu stvoriti negativne poticaje za rad: ako se prekine ostvarivanje pojedinih novčanih prava kada se osobeponovno zaposle, to može uvjetovati demotiviranje za zapošljavanje (takozvana stupica nezaposlenosti). Da bi se rad isplatio, nekolikoje zemalja provelo mjere – financijske poticaje – kojima se pospješuju mogućnosti zapošljavanja za marginalne skupine na tržištu rada.Tim se mjerama povećava dohodak od rada i pospješuju poticaji za rad osobama koje ostvaruju samo dohodak iz transfera. Tako se potičeaktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i ublažava opasnost <strong>socijalne</strong> isključenosti.31
POGLAVLJE 2DRUŠTVENO-GOSPODARSKI KONTEKST32za odgoj i obrazovanje, te za istraživanje i razvoj. Ipak,u sustavu obrazovanja i istraživanja u <strong>Hrvatskoj</strong> uvelikenedostaju provjera kakvoće učinaka, odgovornost(accountability) ustanova i pozorno ekonomiziranjeutrošenim sredstvima.Odgovarajućom ekonomskom i socijalnom politikomtreba se osigurati da i siromašni imaju koristi odgospodarskog rasta i razvoja. Potrebno je prije svegaosnažiti siromašne tako da oni imaju aktivnu ulogu usvom izlasku iz siromaštva. Osnaživanje podrazumijevapravilan odnos prema siromašnima kao partnerima,pružanje pomoći na stjecanju znanja, stručnostii sposobnosti te poboljšanje njihove zapošljivosti,odlučnosti i motivacije za izlazak iz siromaštva i <strong>socijalne</strong>isključenosti.2.6.2. Povećanje zaposlenostiIstraživanjem nezaposlenosti diljem svijeta otkrivenesu brojne moguće odrednice stanja i stopa nezaposlenosti.Među ostalim, ti čimbenici uključuju osiguranjeza vrijeme nezaposlenosti, aktivnu politiku tržištarada, konkurenciju na tržištu, sustave pregovaranja iutvrđivanja plaća, zakonodavno uređenje sigurnostizaposlenja, radno vrijeme i dr. Poseban je problemdugotrajna nezaposlenost jer nakon neuspješnogtraženja posla dugotrajno nezaposlene osobestvarno gube mogućnost zapošljavanja. To je zatošto djelomično zaboravljaju naučeno tijekom obrazovanja,njihova znanja i sposobnosti zastarijevaju,a narušava im se povjerenje u vlastite mogućnosti tevjera u budućnost. Mladi se mogu početi baviti kriminalnimaktivnostima, a starije osobe prestaju tražitiposao i izlaze s tržišta rada.APTR-om se mogu preraspodijeliti mogućnostizapošljavanja tako da manje ljudi postane dugotrajnonezaposleno i/ili da postanu korisnici/primateljinekog oblika pomoći u sustavu <strong>socijalne</strong> skrbi. Iakose dosta raspravlja o ekonomskoj učinkovitostii troškovima APTR-a (Dar i Tzannatos, 1999.)uključivanje dugotrajno nezaposlenih ili sprječavanjedugotrajne nezaposlenosti je sigurno vrijednopozornosti kao strategija socijalnog uključivanja.Iako ne postoje pouzdana istraživanja o posebnimhrvatskim uvjetima, međunarodna iskustva, podaciMinistarstava zdravstva i <strong>socijalne</strong> skrbi te Šućurovaanaliza (2001.) upućuju na četiri moguća najvažnijauzroka dugotrajne nezaposlenosti (ne uključujući“agregatni nedostatak radnih mjesta”, odnosnopremalu potražnju radne snage):- Niska razina zapošljivosti uzrokovana je slabim ilinedostatnim obrazovanjem i radnim iskustvom,a posljedica je nekonkurentnosti tih ljudi na tržišturada;- Poslodavci su neskloni zapošljavanju dugotrajnonezaposlenih jer je dugotrajna nezaposlenost zanjih pokazatelj nedostatka motivacije i drugihneželjenih osobnih obilježja;- Pasivnost u traženju posla i neodlučnost uprihvaćanju raspoloživih (većinom slabo plaćenih)poslova; dugotrajno nezaposleni često krive drugeza svoj nezavidan položaj. Ujedno, oni ne videznačajnije financijske koristi u prihvaćanju slaboplaćenih poslova, što nije uvijek točno, pogotovoako ti poslovi vode trajnijem i bolje plaćenomzapošljavanju;- Nevoljnost nezaposlenih da promijene svojsadašnji “način života” jer se boje promjena i ustrahu su da će završiti u još gorem položaju. Onimogu biti siromašni, ali su njihovi životni uvjetipredvidivi i njima mogu upravljati. U pojedinimslučajevima nezaposleni imaju dodatne izvoreneprijavljenog dohotka (od rada u neslužbenomgospodarstvu ili na malim poljoprivrednimimanjima).Međunarodni pokazatelji i hrvatska iskustva pokazujuda nepopunjena radna mjesta (kadrovski deficit)mogu postojati i u uvjetima visoke razine dugotrajnenezaposlenosti. Zbog toga je donedavno sve višerasla dugotrajna nezaposlenost, koja je pogađalagotovo polovicu svih nezaposlenih, pa je sve većibroj nezaposlenih ispao iz aktivne (zaposlene) radnesnage i ponude rada. To utječe na učinkovitost tržištarada, na materijalni položaj time pogođenih osoba iporast troškova <strong>socijalne</strong> skrbi.2.6.3. Poboljšanje ljudskog kapitalaPojam ljudskog kapitala širi je od samoga formalnogobrazovanja stanovništva i zaposlenih jer obuhvaća isva znanja i vještine stečene neformalnim putem teinvesticije u zdravlje. Stoga razina ljudskog kapitala