Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj

POGLAVLJE 3SOCIJALNO ISKLJUČENINezaposleni su u pravilu manje zadovoljni svojimsmještajem od zaposlenih. To nije iznenađenje budućida kad se radi o plaćanju režija, 43% dugotrajno nezaposlenihi 35% kratkotrajno nezaposlenih izjavljujuda imaju novčanih poteškoća, za razliku od samo 16%zaposlenih. Kvaliteta stanovanja i sposobnost njegovogodržavanja se isto tako razlikuju; izgledi da ćenezaposleni živjeti u trošnom stambenom smještaju(prisustvo truleži ili curenja) dvostruko su veći negokad se radi o zaposlenima. Međutim, kda je u pitanjuokolina stanovanja, i zaposleni i nezaposleni sudioniciistraživanja općenito smatraju sigurnost i okoliš vrlozadovoljavajućima. To bi mogao biti rezultat niskestambene segregacije koja proizlazi iz prilično slabepokretljivosti stanovništva.3.7.9. Društvene vezeRazni su putovi kojima nezaposlenost može dovestido socijalne izolacije. Kao prvo, nedostatak sredstavamože dovesti do manje kontakata s rođacima (kojiu pravilu zahtijeva pokazivanje darežljivosti), prijateljima(zbog troškova koji se odnose na odlazakili poziv na večere te izlazak na piće), kao i manjesudjelovanja u društvenim aktivnostima (za članstvou većini organizacija potrebno je uplatiti članarinu).S ulaskom u nezaposlenost prekida se i veza s cijelimkrugom kontakata i aktivnosti koji su bili vezaniuz radno mjesto. To očito nije problem za mladenezaposlene osobe, ali bi mogao biti vrlo ozbiljanproblem za starije nezaposlene koji su veći dio svojegživota proveli na određenom radnom mjestu i njegovomdruštvenom okruženju. Čak i kad su sredstva idruštveni kontakti dovoljni, može postojati elementstigme koji sprečava nezaposlene da sudjeluju uodređenim oblicima društvenih aktivnosti kao štosu sudjelovanje u sportskim klubovima ili odlasci ukafiće.Nema puno empirijske potpore kvantitativnimrazlikama u društvenom životu između zaposlenih inezaposlenih. U području sekundarne društvenosti(prijatelji i rođaci), nezaposleni zapravo imaju češćedruštvene kontakte od zaposlenih zbog toga štoimaju puno više “slobodnog” vremena. S druge strane,zaposleni su skloni tome da to nadoknađuju neštočešćom neizravnom komunikacijom (telefon, pošta,e-pošta) s prijateljima i rođacima. Ipak, prisutne sukvalitativne razlike. Oko 14,7% dugotrajno nezaposlenihsudionika istraživanja osjeća se potpunoisključenima iz društva, dok je to slučaj kod samo 3%zaposlenih sudionika. Isto tako, i kratkotrajno i dugotrajnonezaposleni sudionici su skloniji osjećati da ježivot postao previše složen kako bi oni mogli njimeupravljati. Zadovoljstvo društvenim životom je koddugotrajno nezaposlenih niže nego kod zaposlenihili kratkotrajno nezaposlenih sudionika istraživanja.3.7.10. Ključni izazoviNezaposleni ni u kojem slučaju nisu pobjednici uprocesu tranzicije, ali ne moraju biti niti gubitnici.Sve dok je nezaposlenost prolazna i kratkotrajna pojava,može ju se tolerirati. Izazov se postavlja onimakoji ostaju nezaposleni izvjesno dulje vrijeme, tamogdje se pojavio začarani krug zastarijevanja vještina,siromaštva i socijalne isključenosti. Nezaposleni upravilu trebaju posebne socijalne usluge i aktivacijskepolitike, no pristup njima im je vrlo ograničen. Ključniizazov predstavlja izrada ciljanih i učinkovitih mehanizamapotpore za ponovni ulazak tih ljudi u aktivan,doličan i produktivan život.3.7.11. Implikacije za politikuBudući da motiviranost za rad očito nije glavni problemmeđu nezaposlenima, na kreatorima politikeje da osiguraju učinkovit sustav podrške koji nećekažnjavati one koji traže zaposlenje (“zamka neaktivnosti”).HZZ bi trebao pružati adekvatnu materijalnupotporu koja bi omogućila učinkovitost traženjazaposlenja (stoga naknada za nezaposlenost) ali iodržavanje i razvoj vještina (stoga programi osposobljavanjai ostale aktivacijske politike). S povećanjemprotoka radnih mjesta i općom flaksibilizacijomgospodarstva, ulazak u nezaposlenost je postaouobičajen rizik. S ciljem da se ovi rizici prevladaju, a nezaposlenimaomogući kontinuitet pristojnih životnih82