Ivan Dobnik - Vilenica

264 · Ognjen Spahić
Cut, Copy, Paste
Got to hurry on back to my hotel room,
Where I’ve got me a date with Botticelli’s niece .
She promised that she’d be right there with me
When I paint my masterpiece .
(Bob Dylan, 1971)
Pojavio se na vratima i rekao: Došao sam za slike. U stvari rekao je: Poslali
su me za slike. A kada je Andrej upitao: Koje slike? provukao je ruku kroz
odškrinuta vrata i kazao: One tamo, crvene. Rekao je crvene iako se crvena
boja pojavljivala na samo jednoj. Snažne muške šake u krupnom planu
i dva prsta koja pritišću namah prerezane vene. Tačke uljane boje, neke
usitnjene i ravnodušne; neke krupne, sjane i zle. Desna ruka je gola,
umazana do lakta. Krv se cijedi niz platno. Rukav bijele košulje uredno je
zavrnut na sredini lijeve podlaktice. Andrej je sačekao nekoliko sekundi,
još jednom osmotrio zid, a onda širom otvorio vrata i uputio kiseo osmijeh
čovjeku koji je tog jutra zatražio njegove slike. Čovjek je rekao da se zove
Tod i istog časa se mogla vidjeti bijela koverta koja vođena desnom rukom
prolazi kroz vrata stana. Na komadiću neprecizno savijene hartije pisalo
je krupnim slovima: Trebaju mi slike. Izložba . U donjem lijevom uglu, na
kraju potpisa, olovka je probušila papir, pa je Andrej pomislio da je njegova
bivša žena ultimatum sastavljala na koljenima. Pomirisao je kovertu i
komad hartije ali nije našao ni traga bilo čega drugog sem zadaha industrije
celuloze i papira. Pomislio je da je i ton teksta usklađen sa mirisom i na
trenutak je zaželio da omiriše biće koje je čekalo s druge strane praga ne bi
li zaokružio cijelu sliku. Vaša supruga me je poslala, znate . . . Vjerovatno je sve
objašnjeno u pismu . Ja nisam čitao . . . vjerute . Da pokupim pa da idem . Slike
kao slike, rekao je i napravio nesiguran korak stavljajući tešku crnu cipelu
na prag. Andrej je uzmakao pred njegovim tijelom i osjetio metalni miris
znoja izmiješan sa mirisom pamuka i losiona za brijanje. A kako izgleda
moja supruga? upitao je kao da traži potvrdu njenog identiteta no to je
rekao želeći da se zabavi. Nikada nije čuo opis svoje žene kroz riječi drugog
muškarca. Nadao se da će ovaj krenuti da analizira njeno tijelo, nadao se
da će biti vulgaran. Ako mi ne vjerujete možete je pozvati, to je bilo sve što
je kazao i izvadio telefon iz džepa. Trudio se da ostavi utisak profesionalca.
Zakoračio je još jednom i sada je s obje noge stajao na prljavim pločicama
nervozno posmatrajući slike kroz zastakljena vrata dnevne sobe. Andrej se
povukao u stranu i rukom pokazao da može proći i pokupiti slike. To su
bile posljednje stvari koje je ostavila za sobom. U prvim mjesecima nakon
rastave dolazila je jednom nedjeljno sa svojom mlađom sestrom i bez riječi
praznila plakare, police u kupatilu i kuhinjske kredence. Nosila je sve,
uklučujući i napola potrošeni losion za tijelo, šolju za kafu sa Dalijevim