Ivan Dobnik - Vilenica

266 · Ognjen Spahić
je kako bi nožni prsti izgledali na njenoj slici. Isprao je prašinu sa dna čaše
i natočio whiskey do pola. Veliki gutljaj je sporo silazio do želuca. Miris
nadimljene tekućine ispunio je nozdrve izazivajući bockanje u plućima.
Odlagao je povratak u dnevnu sobu. Bojao se tog odsustva i praznog zida
sa kojim nije želio da se suoči. Sliku sa prerezanim venama poklonila mu je
za trideseti rođendan. Onda je to shvatio kao posljednji čin koji ukazuje na
neminovnu vezanost i upućuje na ljubav. Čekao je u bašti hotela ispijajući
espreso na suncu, a ona se pojavila noseći nešto što je iz daleka ličilo
na veliki bijeli koverat. Za tebe . Srećan rođendan, kazala je. Prihvatio je
poljubac i pocijepao omotnicu. Posmatrao je nekoliko trenutaka nastojeći
da u prizoru isječenih vena i krvavih ruku nasluti trag nježnosti i emocija.
Zahvalio se i rekao da mu se slika dopada. Rekao je da će je okačiti na zid
čim se vrati kući. Rekao je da će slika visiti u dnevnoj sobi naspram fotelje
u kojoj je volio da provodi vrijeme. Ona je naručila dvije kugle sladoleda
od vanile, a on još jedan espresso. Sliku je odložio na susjednu stolicu. Pod
naletom toplog vjetra bijeli papir je zašuštao, a onda se udaljio nekoliko
metara klizeći niz mermerni pod hotelske terase. Sliku su zajedno okačili
na zid. Potom su vodili ljubav u toj velikoj fotelji. Opkoračila ga je nogama
pa je cilo vrijeme ljubeći mirišljavi vrat, kroz pramenove kose mogao da
vidi krvave odbljeske ruku. Nervirale su ga slike bez naziva . Odustajanje
od riječi Andrej je smatrao pretencioznim i zlokobnim.
Brzo je iskapio čašu i nasuo još jednu do pola. Zatvorio je prozor, spustio
roletne i navukao zavjese. Zagrizao je jabuku koja je već danima stajala
na frižideru, a potom je zalogaj ispljunuo na pod. Zadah kisjele truleži
natopio je nepca. Taj zadah se pomiješao sa mirisom whiskeya u njegovom
dahu i natjerao ga da se zakašlje. Zapalio je cigaretu i povukao iz sve
snage. Zamišljao je kako se dim spušta kroz plućne alveole, kako silazi
u nevidljive šuplinje ispunjavajući ih česticama umjetnog smisla. Dok je
hodao ka fotelji, gledao je u svoja stopala. Nokat na lijevom palcu bio je
nešto kraći. Plavi obrisi vena ličili su na drvo bez lišća. Ugasio je cigaretu
u pepeljari na čijem je dnu oslikano more i nekoliko čempresa. Nakon
toga je sporo uzdigao pogled i osmotrio zid. Mjesto na kojem su visile
ruke bilo je uokvireno pravougaonikom boje pepela i česticama prašine.
U stomaku je osjetio uzdizanje; cvjetanje neke crne tvari, pomislio je, koja
se lagano širila tijelom objavljujući konačnost. Gledao je to odsustvo na
zidu pokušavajući da mu dodijeli značenje. Čuo je kako se sjeverni vjetar
probija kroz grane borova i u cijelom tijelu osjetio metalnu hladnoću.
Na Andrejevom čelu su se sakupile sitne kapljice znoja. Desnim dlanom
je obrisao čelo, a potom veoma precizno zavrnuo rukave bijele košulje
podižući ih do iznad lakata. Stisnuo je šake i posmatrao gibanje mišića pod
zategnutom kožom. Imao je snažne ruke kroz koje je teklo mnogo krvi. Sa
cigaretom među usnama, Andrej je još jednu čašu napunio whiskeyem i
uključio radijator. Nadolazeća vrelina učinila je da se gvožđe širi i pucketa.
Vratio se u fotelju i zatvorio oči.