19.06.2013 Views

Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije

Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije

Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

koju je obogaćivao smjesom minerala<br />

kupljenoj u biljnoj apoteci. Ako<br />

bi neki list počeo s vrha žutjeti, gledao<br />

je na to kao upozorenje, loš<br />

znak, pa bi ga pažljivo, tankim maka<strong>za</strong>ma<br />

odsjecao tik do stabla.<br />

Moglo bi se reći da je na neki<br />

način bio sretan, onoliko koliko to<br />

može biti rođeni melankolik, predodređeni<br />

gubitnik. Kad bi s njegovim<br />

ulaskom zgasle oči oživjele,<br />

<strong>za</strong>boravljao je na, sad mu se činilo,<br />

davnu želju da se vrati tamo daleko,<br />

tamo gdje ga je čekaju one<br />

koje voli. Više ne čekaju,<br />

tako je napisala na razglednici<br />

s poštanskim žigom<br />

Phoenixa.<br />

Kad bi se javljali bolovi<br />

a staračke oči počele su<strong>za</strong>ma<br />

kruniti, hvatao je listove<br />

<strong>za</strong> same vrhove,<br />

di<strong>za</strong>o cvijet <strong>za</strong>jedno sa saksijom.<br />

- Vidi, bona mama,<br />

kako je tvoje drvo života<br />

čvrsto - govorio bi. - Dok je<br />

ono dobro, obećavam da<br />

ćeš i ti biti.<br />

Riječi su gotovo uvijek<br />

djelovale ljekovito, suze bi<br />

presahle a tiha vatrica nade<br />

palila se u očima.<br />

Tokom zime je držao<br />

saksiju daleko od radijatora,<br />

u proljeće je iznio u<br />

hlad balkona da proljetno<br />

sunce ne sprži listove što<br />

su samo čuvali uspomenu<br />

na prethodno proljeće, ljeto, uspomenu<br />

koja ih, dakako, ne bi mogla<br />

<strong>za</strong>štiti. Suvišno je ka<strong>za</strong>ti koliko je<br />

volio to drvo, kao da uistinu od<br />

njegovog života <strong>za</strong>visi i onaj drugi<br />

zbog kojega se mnogo puta i<br />

mnogo čega odrekao.<br />

Jednog popodneva majka ga je<br />

dočekala vedra, razdragana, kakva<br />

je nekad davno bila.<br />

- Pogledaj - ka<strong>za</strong>la je glasom u<br />

kome nije bilo ni slabosti, ni prenemaganja,<br />

ni tuge.<br />

Pratio je njen pogled do biljke u<br />

saksiji i vidio kako se iz stabla po-<br />

104 Januar - Decembar 2009.<br />

molio novi izdanak.<br />

- Tvoje drvo života se porodilo<br />

- ka<strong>za</strong>o je smiješeći se.<br />

- To si ti - ka<strong>za</strong>la je majka i slabašno<br />

mu stegla ruku.<br />

Život je tekao jednoličan, <strong>za</strong>moran,<br />

mučan. Često su uvečer šutjeli<br />

kao dvoje ljudi koji više nemaju šta<br />

reći jedno drugom. On se umorio<br />

od tetošenja, kuraženja, bdijenja,<br />

ona kao da je žalila što ipak nije otišao.<br />

Jedne noći, prije nego što će<br />

otići u svoju sobu, tiho je prošaputala<br />

kako je <strong>za</strong> ljude kao ona najbo-<br />

lje rješenje Dom <strong>za</strong> umirovljenike.<br />

Njena penzija može pokriti troškove<br />

boravka, neka on mirne<br />

duše ide onima kojima je potreban,<br />

uz koje mu je i po Božijim i po ljudskim<br />

<strong>za</strong>konima mjesto. Otvorio je<br />

usta da joj protivu<strong>riječ</strong>i, ona mu je<br />

prstom dala znak da šuti.<br />

- Ne samo da se neću ljutiti, naprotiv,<br />

to je moja posljednja želja.<br />

Već sutra se raspitaj <strong>za</strong> mjesto…<br />

Neću biti sama. Ponijet ću moje,<br />

mislim naše drvo života. O ovome<br />

razmišljam od dana kada se drvo<br />

porodilo. Na njemu si, ti to znaš,<br />

neuporedivo dragocjeniji ti.<br />

Oboje su pogledali stablo u saksiji,<br />

mladi izdanak što je polako a<br />

sigurno jačao. Onda su pogledali<br />

jedno drugo. U majčinim očima<br />

odlučnost nije bila hinjena.<br />

- Poslušaj me, molim te. Već<br />

sutra se raspitaj.<br />

Bila je to jedna u nizu onih noći<br />

kada se san samo šunja ali nikako<br />

ne dolazi. Duga, crna, teška.<br />

U pansionu je odabrao sobu,<br />

udobnu, jednokrevetnu, s pogledom<br />

na park. Provirio je u<br />

trpe<strong>za</strong>riju i vidio mnoštvo<br />

lica sličnih majčinome, sva<br />

na neki način nalik jedno<br />

na drugo. Sa upraviteljicom<br />

se dogovorio oko pojedinosti.<br />

Kao istom<br />

probuđen iz ružnoga sna<br />

žurio je prema autu, palio<br />

ga i polako dodavao gas.<br />

Zamišljao je lice svoje žene<br />

dok čita poruku, dok je<br />

prenosi pjegavoj djevojčici.<br />

Kad je i<strong>za</strong>šao i<strong>za</strong> okuke<br />

vidio je psa. S naporom se<br />

vukao preko ceste. Neće<br />

stići preći. Munjevito je<br />

savio volan na suprotnu<br />

stranu ceste. Posljednje što<br />

je vidio bio je veliki, džinovski<br />

šleper tik ispred<br />

sebe. Bilo je kasno i <strong>za</strong> krik.<br />

Majka je skuhala je i popila<br />

šoljicu kafe, saprala posuđe,<br />

vratila ga u kredenac pa je<br />

polako, tražeći oslonac u zidu ili komadu<br />

namještaja pošla u krevet. Nestrpljiva<br />

kao nikad čekala je njegov<br />

dola<strong>za</strong>k, svako malo pogledala vrijeme<br />

na zidnome satu. Prolazeći<br />

pored saksije, nešto <strong>za</strong>para u očima,<br />

ostavi odjek u grudima. Ponestade<br />

joj daha, a srce <strong>za</strong>drhta. S nevjericom<br />

i užasom pruži ruku i dotače izdanak.<br />

Ostao joj je u ruci, mlitav, uvenuo.<br />

Priču odabrala i biografske<br />

podatke dala autorica<br />

Priredio: REDŽEP NUROVIĆ

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!