Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
ESEJ<br />
SLOVO O ĆAMILU<br />
Dr. Marko Vešović<br />
Iusmenog i pisanog Sijarića manje<br />
sam doživljavao kao našeg savremenika<br />
a više kao mitskog pripovjedača<br />
koji kazuje nešto starije i dublje,<br />
obuhvatnije i važnije, uz to uzbudljivije,<br />
jer stvarnije i snovitije, od ličnog<br />
iskustva. Kako drukčije, ako ne mitskim<br />
pričaocem zvati čovjeka koji najčešće<br />
nije pripovijedao nego se kroz njega<br />
sama kazivala<br />
ljudska sudbina,<br />
kakva je odvajkada?<br />
I ne samo ljudska.<br />
U Sijarićevu<br />
svijetu pravo na<br />
sudbinu ima i<br />
ptica i ko<strong>za</strong> i konj<br />
i hrt i bor i mukinja<br />
i brekinja.<br />
Prirodu nekad<br />
odveć tište njene<br />
tajne pa je prisiljena<br />
da nam<br />
povremeno<br />
pošalje pokojeg<br />
Ćamila kako bi se<br />
kroz njegove <strong>riječ</strong>i<br />
izlanula i od toga<br />
joj odlahnulo. Na<br />
Sijarićeva usta<br />
prozborili su svojim maternjim jezikom<br />
i gora i voda, i drvo i kamen, “i<br />
četvoronožno i letušte“, da se poslužim<br />
crkvenim jezikom. “Sve vode zbore kad<br />
noć pane“, kaže Demko iz istoimene Sijarićeve<br />
priče. “To mi je pričao jedan<br />
žandar, a ti mi reci je li to istina. Sve je –<br />
veli – nekad zborilo: i drvo i kamen,<br />
zemlja i trava, pa eto zbog nešta danas<br />
ne zbori“. Ovo je izvrsno, prvo zbog<br />
pričine priče. To jest, Demko priča tuđu<br />
priču. Mogla bi se napisati čitava knjiga<br />
o tome kako se u Sijarićevoj pripovjedačakoj<br />
umjetnosti priče spliću u vi-<br />
jence, kako se jedna u drugoj ogledaju,<br />
jedna dugu dopunuju i produbljuju,<br />
jedna drugu stavljaju pod upitnik. To je,<br />
nekad, čitav jedan fantastični balet koji<br />
dobacuje od najdaljih <strong>za</strong>mislivih vremena.<br />
Ali priča o tome da je nekad “sve<br />
zborilo“ odlična je i zbog žandara: Sijarić<br />
ne može da liriku ne <strong>za</strong>čini ironijom i<br />
humorom, ili da humor i ironiju ne prevodi<br />
u liriku. Jer ko<br />
je <strong>za</strong>dužen, ako ne<br />
žandar, ako vlast,<br />
da nam kazuje potonje<br />
istine o svijetu?<br />
Ako pak<br />
<strong>za</strong>boravimo žandara<br />
kao kazivača<br />
mitskih vizija, ostaje<br />
istina da nas priče<br />
Sijarićeve vode, ne<br />
jednom, u vremena<br />
prije no što su “zbog<br />
nešta“ kamen i<br />
drvo, zemlja i trava<br />
prestali da zbore.<br />
U njega ćemo<br />
naći čak i kamen<br />
koji, “takav kakav<br />
je, jedan jedini je ne<br />
svijetu“. Ni njegovo<br />
kamenje ne odriče<br />
se prava na <strong>za</strong>sebno biće, na ne po no vlji -<br />
vost, na razliku od drugog, u našim<br />
očima u vlas istog kamenja. Čemu se<br />
možda ne treba čuditi, jer Sijarić kamen<br />
vidi kao nešto što je “nekada živo bilo“,<br />
ali se “zbog neke krivice“ “u kamen<br />
pretvorilo“. Ali Sijarić u kamenu sluti ne<br />
samo uspavani život već i <strong>za</strong>gonetnu<br />
mudrost: svoje pravo da bude “jedan jedini<br />
na svijetu“ Sijarićev kamen je <strong>za</strong>služio<br />
znanjem nečeg “što nama ljudima<br />
nije da znamo dato, a onom kamenu je<br />
dato“. Treba li reći da u tom naslućivanju<br />
znanja ili mudrosti koja se krije u<br />
Januar - Decembar 2009. 175
Change language