Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije

HISTORIJA
nazivi: "naša vje ra" 7 , "naš zakon" 8 ,
"crkva bosanska" 9 a kada se govore o
vjerskom uče nju tu se koriste: "prava
vjera", "prava vjera apostolska",
"crkva Božija", "crkva Kristova". 10
U određenim konotacijama koje
su, opet kvalifikativ vjerskog ubje đe -
nja bosanskih bogomila, evide ntno
je da se u definiranju nji hova vje -
rskog ubjeđenja treba uzeti u obzir
socijalne okvire srednjovje ko vne
Bosne na kojima po čiva ova pojava.
Rijetki historijski izvori sa mo naglašavaju
i daju ma lo mo gućnosti da se
sve to identificira, ali se u jednom dijelu
ko ntra ve rzi sti čke literature to
može prepoznati. Tako, u slje de ćim
pri mjerima, mo guće je to po tvr diti:
Bilinopoljska izjava iz 1203.godine,
Disputio inter chri stianorum Romanum
et pa ta re num Bosniensem (prije
1250.godine), Errores haeretocorum de
Bosnia (1367.godine), Isti sunt herrores
quos communiter Patareni de Bo sna
credu nt et te nent, Dubia ecclesiastica
Fratris Bartholomaei Vi ca rii Generalis
in Bo snia submissa Gregorio XI. Pontifici
romano et response exclesiae ro -
manae ad eundem de anno 1373.
godine, 11 Tra cta tus contra Pa tharenos
ad Catholice fidei defensionem (prije
1441.) 12 Dialogus co ntra Mani chaeos
in Bosna, Jacobusa de Ma rchia (prva
polovina XV. vijeka), Symbolum pro
informatione mani cheorum regni Bo -
sniae (1461.godine). Postoji još je dna
sku pina potvrda iz dijela kontraverističke
i antiheretičke li te rature iz
XIV. i XV. vijeka gdje se može naći
nešto što je od pomoći da bi se postavljeni
problem razriješio. 13
Uputno je dati neka osnovna obi -
lježja dualizma, heretičkog po kreta
koji se javlja na skoro cijelom podru-
čju velikih svjetskih religija tokom
srednjega vijeka. Dualistički pokret,
dualističko shvaćanje svije ta i njemu
slični pokreti posebno se vezuju za
rani srednji vijek, i smatraju se karakteristikom
i zna ča jnim segmentom
u razumijevanju njegove
geneze, jer se, pored ostalog, njime
mjeri i procjenjuje snaga i moć katoličke
i pravoslavne crkve te određuju
konture njenog budu ćeg
djelovanja. Postoji mišljenje da tamo
gdje su crkve (katolička i pra vo sla -
vna) snažno ugra dile svoj sistem
dje lovanja i vjerovanja ne po stoji niti
se javlja heretičko uče nje u kla si -
čnom smislu. Ipak, prostor rasprostranjenosti
heretika je bio od
Ska ndinavije na sjeveru do obala
Sredozemlja na jugu i od Atlantika
do Crnog mora i dalje na is tok. Temeljno
mišljenje u here ti čkom učenju
je tvrdnja o postojanju vjere u
dva Boga, različita po svojoj tvora -
čkoj sposobnosti. Bog dobra stvorio
je sve duhovno i nevi dljivo, on stariji
Bog (“maior dues”) i mlađi Bog
(“minor dues”, “scilicet lucifet”) koji
je stvorio sve što je ma terijalno i vidljivo,
pa i samoga čovjeka. Negiraju
se i osnovne po stavke katoličke
vjere (da Krist nije čovjek nego je
samo prividno uzeo lik čovjeka, negiraju
uskrsnuće, osu đivali su smr -
tnu kaznu, prolijevanje krvi itd.).
U heretičkim pokretima postoje
dva oblika vjernika: izabrani i sa -
vršeni (“electi” ili “prefecti christi -
ani”, “boni christiani”, “boni
ho mi ness”) pravi krstjani koji grijeha
ne ljube 14 i obični ili prosti (“cre -
dentes”) - mrsni ljudi. 15 Here tičko
učenje nosi sobom tzv. progre sivni
socijalni bunt. Protive se etatizaciji
katoličke crkve, crkvenoj hijerarhiji,
crkve nom sjaju i bogatstvu. Time su
direktno ustalasali cijelo sre dnjo -
vjekovno dru štvo. Pre ma mišljenjima
u literaturi sko ro po pravilu
dvije kategorije društva prihvaćaju
herezu: zemljoradnici i trgovci, a što
je interesantno i zavisni i slobodni
seljaci. Sigurno da to zahtijeva i stu -
diozno tumačenje historijskih okolnosti
u kojima se hereza pojavljuje i
ra zvija, ali ovom prigodom to se
samo konstatira.
U historijskoj literaturi vode se
ra sprave o tome šta je to sta no vni -
štvo srednjovjekovne Bosne privu -
klo heretičkom učenju, te da li se
radi o autentičnom ili "uvezenom"
učenju. Rasprave nisu ništa bitno
dokazale, brojni historijski izvori
(domaći-bosanski, latinski-kato li čki,
pravoslavni, osmanlijski) deci dno
konstatiraju prisutnost bo s a nskih
bogomila u dugom historijskom periodu
od XI. do XV. vijeka, ukazuju
na njihov specifičan tip i način života,
potvrđuju specifičnu hijerahiju,
mjesto i ulogu u državnom i
društvenom životu sre dnjo vje ko -
vne Bosne i daju ka rakteristike
vjerskog učenja.
Iz identificiranih historijskih izvora,
bilo da je riječ o domaćim (bosanskim)
ili stranim (zapadno -
katoličkim, istočnopravo sla vnim ili
osmanlijskim), moguće je prepoznati
suštinu vjerskog učenja bosanskih bogomila
šta ispovijedaju u toku dugih
stoljeća prisutnosti u srednjovjekovnoj
Bosni. Fundament vjerskog učenja
bosa nskih bogomila je pitanje
odnosa prema stvarnom svijetu, njegovom
određenju, manifestacijama,
kao i korijenima i vidovima zla. Su-
7. Pomirenje hercega Stjepana Vukčića-Kosače sa ženom i sinom Vladislavom 19. jula 1453.godine bilo je pod zaštitom:"Vire naše
dida bosanskog i sžinimi 12 poglavitijeh krstjana..."Ljubomir Stojanović, Stare srpske povelje i pisma, knjiga I/2, Beograd
1929.,str.70. Salih Jalimam, Politički položaj bosanskih bogomila - Glasnik Rijeseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, vol
LIX,br.9-10,Sarajevo 1997., str.894-895
8. Ćiro Truhelka, Testament gosta Radina – Glasnik zemaljskog muzeja, XXIII, Sarajevo 1911. str.374-375
9. Jaroslav Šidak, O vjerodostojnosti isprave bosanskog bana Tvrtka Stjepanu Rajkoviću. Iz knjige: Studije o "Crkvi bosanskoj" i
bogumilstvu-.Zagreb, 1975, str. 254
10.Radoslav Pavlović u povelji Dubrovačkoj republici 7. aprila 1423.godine. Ljubomir Stojanović, Stare srpske povelje i
pisma,I/1,str.50
11. F. Šanjek, Bosansko, str.266-281
12. F. Šanjek, Bosansko, str.291-293
13. F. Šanjek,Bosansko, str.294-299
4. Ćiro Truhelka, Testament gosta Radina ,str.374-375
15. Ćiro Truhelka, Testament gosta Radina ,str.374-375
Januar - Decembar 2009. 147