Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
džić bi morao, najprije, da se okomi i<br />
na svog nekadašnjeg bliskog istomišljenika<br />
S. Bašagića koji se u <strong>za</strong>vršnici<br />
svog životnog i intelektualnog<br />
pjesničkog iskustva, u poetsko-filozofskom<br />
ciklusu Na pučini svjetla, objavljenom<br />
u njegovim zrelim<br />
godinama u zbirci Misli i čuvstva,<br />
upušta u jedan novi sistem poetskog<br />
umovanja – unošenjem skeptičke<br />
sumnje u smisao života i čovjekovo<br />
saznanje. Tako Bašagić već u Prologu<br />
iznosi agnostičko shvatanje o nemogućnosti<br />
spoznaje objektivnog svijeta<br />
i cijelo zbivanje predstavlja kao<br />
proizvod lične imaginacije. U dvadesetpetoj<br />
pjesmi on postavlja pitanja o<br />
tome da li čovjek objektivno egzistira<br />
ili je on samo svoj vlastiti privid i<br />
ostvarenje samo u svojoj svijesti, da li<br />
se on <strong>za</strong>činje i prestaje samim sobom,<br />
kao što sobom relativizuje aspekte<br />
svojih postupaka, nakon čega, i ovog<br />
puta, naš pjesnik, <strong>za</strong>panjen i izbezumljen,<br />
kao svoje jedino saznanje i<br />
uvjerenje spominje nemanje odgovora,<br />
neznanje objašnjenja i nemoć<br />
misli. U stvari, cjelokupan ovaj spjevciklus<br />
daje svaku životnu i misaonu<br />
koncepciju u prisenku skepticizma,<br />
sumnje u njenu pravu egzistenciju ili<br />
njene potpune negacije, te Bašagić, i<br />
u kontekstu sedme pjesme, govori o<br />
u<strong>za</strong>ludnosti maštarskih uznosa u<br />
potrazi <strong>za</strong> spoznajom i o proricanju<br />
neuspjeha žudnja <strong>za</strong> otkrovenjem<br />
Boga. 47 Iz zebnje da se ova studija<br />
prekomjerno ne oduži, potpuno<br />
ćemo odustati od analize gornje fundamentalne<br />
spoznajne prekretnice u<br />
intelektualnom životu Bašagića, kao<br />
jednog od najistaknutijih i najplodotvornijih<br />
književnih radnika naših savremenih<br />
muslimana, sa obećanjem<br />
da ćemo ubrzo, u prvoj prigodnoj<br />
prilici, sasvim podrobno raščlaniti<br />
sve komplikovane implikacije njegovog<br />
tumačenja, u ciklusu Na pučini<br />
svjetla, mističke duhovnosti i panteizma<br />
u znaku relativizma u spoznaji,<br />
liberalističke raspuštenosti i humanističkog<br />
faraonstva savremenih tokova<br />
<strong>za</strong>padne filozofije. Naravno, to<br />
nimalo neće umanjiti značaj Bašagićevih<br />
i mukotrpnih učenih pregnuća<br />
svih onih koji su, na različite načine,<br />
obogaćivali sveukupnu baštinu<br />
naših kontemplacija o religiji i time<br />
nas bitno <strong>za</strong>dužili.<br />
Kler i reforma vjerskog<br />
obrazovanja<br />
Ne može se opovrgnuti činjenica<br />
da je početkom XX vijeka islamsko<br />
obrazovanje kod nas dobilo znatnu<br />
vitalnost iz različitih razloga kao što<br />
su proširenje liste nastavnih predmeta<br />
i uvođenje našeg jezika i pisma<br />
u nastavu. Ključna <strong>za</strong>sluga <strong>za</strong> reali<strong>za</strong>ciju<br />
mnogih pozitivnih reformi<br />
našeg vjerskog školstva, uglavnom,<br />
pripada izvrsnom i neumornom<br />
uče njaku izrazite reformističke orijentacije,<br />
velikodostojnom Mehme -<br />
du Džemaludin-ef. Čauševiću, čije<br />
su blagotvorne aktivnosti na mjestu<br />
vrhovnog poglavara Islamske <strong>za</strong>jednice<br />
u Bosni i Hercegovini u periodu<br />
od 27.10.19<strong>13</strong>. do 1930. godine, ubedile<br />
većinu pisaca u to da ga smatraju<br />
našim najvažnijim reis-ul-ule -<br />
mom do danas. Međutim, treba ispitati<br />
do koje mjere je kler mogao i<br />
uspeo da, usred brzih reformi medresa,<br />
očuva osnovna načela spoznajnog<br />
stadijuma Islama. O reformi<br />
Kuršumlije medrese, koja će se od<br />
1921. zvanično zvati Gazi Husrevbegova<br />
medresa, rano su istaknuti<br />
oprečni stavovi u redovima predvodnika<br />
muslimanske vjerske inteligencije.<br />
Čak je Ulema-medžlis o pro -<br />
gramu medresa održao dvije Islamske<br />
prosvjetne ankete, jednu 1910, i<br />
drugu tokom 1911-1912. godine.<br />
Tako, na X sjednici Islamske ankete,<br />
od 31. decembra 1911, Ahmed-ef.<br />
Bu rek <strong>za</strong>govara stav o ograničenoj<br />
reformi, prema kojoj će se svjetovni<br />
predmeti izučavati samo do šestog<br />
razreda medrese, da bi se učenici u<br />
preostala dva razreda usredsredili<br />
isključivo na orijentalne nauke. Nje -<br />
mu su se odmah suprotstavili DŽ.<br />
Čaušević i S. Alajbegović koji su insistirali<br />
na tome da se svjetovni predmeti<br />
predaju u svim razredima. Spo -<br />
menuta prepirka je odslikavala različita<br />
raspoloženja pristalica dva<br />
stava po pitanju reformisanja naših<br />
medresa. Prema prvom stavu, koji<br />
su branili i Šakir-ef. Pandža i Munibef.<br />
Korkut, dva člana Zemaljskog vakufskog<br />
povjereništva i Ulema-medžlisa,<br />
odbacuje se mogućnost većih<br />
promjena i predlaže uvođenje nekih<br />
svjetovnih predmeta do nižih stepena<br />
obrazovanja u medresama, ili<br />
dopuna svjetovnog obrazovanja učenika<br />
na nekoj čisto svjetovnoj školi,<br />
kao na primjer na Darul-mualiminu<br />
u Sarajevu. Zapravo, nije se dopuštalo<br />
odstupanje od nužnog tradicionalnog<br />
turskog obrazovnog sistema,<br />
s obzirom na to da će svršenici medresa<br />
isključivo biti hatibi, mualimi,<br />
muderisi, kadije i muftije. Mišljenje o<br />
radikalnim promjenama je odvažno<br />
predvodio DŽ. Čaušević, uz pomoć<br />
upravitelja Gazi Husrev-begovog<br />
vakufa H. Mutevelića i još nekih članova<br />
Islamske prosvjetne ankete.<br />
Oni su <strong>za</strong>htjevali da se pored arapskog<br />
pisma uvedu latinica i naš jezik,<br />
te da svjetovni predmeti budu obavezno<br />
<strong>za</strong>stupljeni tokom čitavog<br />
školovanja, a ne samo u početnom<br />
stadijumu. 48 Bilo kako bilo, Gazi Husrev-begova<br />
medresa iz austrougarskog<br />
perioda je brzo gubila svoje<br />
starije generacije zbog odliva učenika<br />
u Šerijatsko-sudačku školu i<br />
Darul-mualimin 49 , dok je njen status,<br />
u novim prilikama, postao skoro nedjelotvoran.<br />
50<br />
Između dva svjetska rata, relativnu<br />
dekadenciju obrazovnog sistema<br />
medresa su u očima vjernika<br />
samo naizgled nadoknađivale dvije<br />
ugledne svjetovne škole sa znatnim<br />
brojem islamskih predmeta i to su<br />
Šerijatsko-sudačka škola i Šerijatska<br />
gimnazija, <strong>za</strong> koje se u običnom narodu<br />
govorilo da su muslimanske<br />
škole. 51 Takođe, akademske 1935/36.<br />
godine otvorena je <strong>za</strong>sebna Viša<br />
islamska šerijatsko-teološka škola<br />
(VIŠT) u rangu fakulteta, u kojoj<br />
ugledni prof. dr Enes Karić, s pravom,<br />
vidi primjer koledža iz Aligarha<br />
na naš modernistički način. 52<br />
U svojim razmišljanjima o reformi,<br />
Mehmed Džemaludin Čaušević<br />
često se pozivao na Evropu i na<br />
evropska i <strong>za</strong>padna dostignuća u<br />
nauci, tehnici i organi<strong>za</strong>ciji. 53 Na istoj<br />
idejnoj platformi je, u modernističkom<br />
listu Bošnjak, početkom 1900.<br />
objavljen tekst u sedam nastavaka<br />
Husni tedbir, nisfi takdir (znači „Lepa<br />
uredba – pola sudbine“) o tužnom<br />
sta nju naše prosvjete, potpisan od<br />
strane nepoznatog Mirija Zije, zbog<br />
čijih britkih misli i oštrih kritika prof.<br />
E. Karić vješto u njemu prepoznaje<br />
DŽ. Čauševića, tada još studenta u<br />
Istanbulu. Miri Zija se mnogostruko<br />
Januar - Decembar 2009. 69
Change language