Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
io je : “Neka ide ko god hoće, ja neću.<br />
To me boli, kao da su izdali i mene i<br />
Bosnu”. Ljutio se na one koji su se<br />
javljali iz Osla, Malmea, Borasa i<br />
Göteborga hvaleći se da je tamo raj<br />
i da su tamo “osnovali društvo 'Tamburica',<br />
a prije toga i 'Behar', pa se<br />
svakog dana sastaju, pričaju o Bosni i<br />
pjevaju bosanske pjesme”. I dok oni<br />
tamo tamburaju, Sarajevo umire<br />
pod granatama agresora, koji se<br />
mogao <strong>za</strong>ustaviti da je bilo više<br />
volje i <strong>za</strong>jedničke energije. Brkana<br />
je <strong>za</strong> srce ujelo kada je saznao da je<br />
mali Goran “plakao kad su mu u školi<br />
rekli da je Bošnjak”. Tako se pričalo i<br />
o jednom petnaestgodišnjaku u<br />
Švedskoj. I on je plakao kada je saznao<br />
da porijeklom nije Šveda već<br />
Bošnjak. Maji je rekao, vjerujući da<br />
će ga shvatiti: “A šta je s patriotizmom?”.<br />
Izenadio se kada je, na to,<br />
eksplozivnim tonom uzvratila :<br />
“Moj patrioti<strong>za</strong>m, to sam ja!... Šta<br />
imaju od patriotizma oni u me<strong>za</strong>rima<br />
na Kovačima, kod Lava, gdje ih sve<br />
nema? Od patriotizma imaju koristi<br />
samo oni što su na vlasti i oni što danas<br />
švercuju svim i svačim”. Brkan je<br />
imao svoju definiciju i svoje mišljenje.<br />
Eto, i Maja se promijenila!<br />
Brkan se osobito ljutio na one<br />
Bošnjake koji su po Sarajevu razbijali<br />
tuđe stanove i iz njih odnosi sve<br />
što se moglo ponijeti. Kao da nije<br />
mogao shvatiti psihologiju gladnih,<br />
promrzlih, duhovno razbijenih<br />
– dakle, psihologiju čovjeka u ratu,<br />
onog opkoljenog koji gleda smrti u<br />
oči. Njegov dobri stari komšija<br />
Hrvat Fredi podsjeća ga: “Dobro znate<br />
da sad u Sarajevu ima dosta svijeta koji<br />
je protjeran iz svojih kuća. Došli su<br />
goli i bosi. I sad takvi smatraju da<br />
imaju prirodno pravo da se nekako namire,<br />
i oni uzmu tuđe”.<br />
Brkan je bio uvijek u situaciji da<br />
sve shvati kao čovjek i kao profesor<br />
40 Januar - Decembar 2009.<br />
kojem su etičke vrijednosti osnovni<br />
principi života. Svoje sagovornike<br />
slušao je “mirno, staloženo... i nastojao<br />
da razgovor bude normalan”.<br />
Znao je da je u sarajevskom paklu<br />
moguće biti i izvan normalnog. Sve<br />
je u Sarajevu bilo različito, ljudi<br />
među sobom, svaki je dan bio drugačiji<br />
od onog sljedećeg. Za ula<strong>za</strong>k<br />
u ovaj pakao, ili <strong>za</strong> izla<strong>za</strong>k iz njega,<br />
postojao je jedan jedini put. To je<br />
onaj tunel ispod aerodroma kuda<br />
je izišao i njegov prijatelj Fehim sa<br />
bolesnom suprugom i kuda se vratio<br />
sa njenim pepelom u urni – da<br />
bi ga položio u sarajevsku zemlju,<br />
kao vrhunac ljubavi prema Bosni, i<br />
onom sveljudskom Sarajevu iz vremena<br />
prije agresije.<br />
Brkan je volio Sarajevo, koje je<br />
bilo oličenje najtolerantninje ljudske<br />
<strong>za</strong>jednice. Želio je uvijek takvo<br />
Sarajevo, pa i da poslije rata ostane<br />
onakvo kakvo je bilo, naprimjer, u<br />
vrijeme one Olimpijade. Znao je da<br />
ga neki nazivaju “došljom”, čak mu<br />
je to jednom rekla i Maja. Nije se<br />
stidio te kvalifikacije, iako je bila rezultat<br />
<strong>za</strong>jedljivosti. Znao je da nije<br />
rođen u Sarajevu i da su mu se roditelji<br />
ovdje doselili davno. Došao<br />
je u Srajevo kao dijete, ali se uvijek<br />
sjećao “rodnog mjesta i lijepe rijeke,<br />
što ga je podsjećalo na davno<br />
djetinjstvo, ali u Sarajevu je odrastao<br />
i osjećao se Sarajlijom”.<br />
Ima još nekoliko detalja u ovom<br />
romanu kojima se objašnjavaju lik<br />
Brkana i njegovi etički principi. U<br />
njemu prepoznajemo autora djela,<br />
transformisanog u književni lik i<br />
ruku vodilju cijele romaneskne radnje,<br />
u svakoj komponenti njegove<br />
kompozicije i jezičkog profesorskog<br />
standarda, u stilskoj formaciji<br />
one “jednostavne” ali jasne rečenice.<br />
Prepoznatljiva je aluzija na djetinstvo,<br />
na onaj gradić na lijepoj rijeci<br />
– svakako Limu, u Bijelom Polju.<br />
Profesor je stalno čitao, pisao,<br />
išao na fakultet provlačeći se između<br />
granata i snajperskih hitaca.<br />
Ženski likovi su osobit likovni<br />
diskurs u ovom romanu. Miša je grafički<br />
kroki iz nekoliko pote<strong>za</strong>, dok je<br />
Lejla već oformljeno likovno platno u<br />
kontaktu sa neodoljivim korakom<br />
... pisac je naslikao čovjeka u vremenu kada u poznim godinama snažno <strong>za</strong>blistaju<br />
posljednji bljesci ljubavi..., kada je ljudska psiha ra<strong>za</strong>peta između mogućnosti i želja,<br />
snova i nada. To je prigušeni vrisak unutrašnjeg bića koje... shvata tragiku položaja''<br />
(Rizo Džafić).<br />
kojim se pristupa ljepoti i popušta<br />
pred njom. Tada i ozbiljni profesor<br />
dozvoljava sebi da se prepusti donžuanskim<br />
avanturama, ako to već<br />
nije pretjerano. Ne možemo Brkana<br />
definisati kao “donžuana”, ali je<br />
komparacija namjetljiva.<br />
Maja je osbiti lik, u ovom romanu<br />
životan, stvaran, konkretan,<br />
slikan pravim bojama i nijansama<br />
osnovih boja karaktera. Ona ima<br />
sve: i ljepotu, i sudbinu, i strasti, i<br />
kulturu... Može se reći da je kompletna<br />
žena, sa svim atributima<br />
žene. Za potvrdu njenog likovnog<br />
opusa može se uzeti ono što sama<br />
Maja kaže <strong>za</strong> sebe u dijalogu sa Brkanom<br />
: ... “hoću da znam da na mene<br />
misliš, da hoćeš da me obraduješ! Ja<br />
sam žena ! Shvati da sam ja žena !...<br />
Ako ja znam biti blesava grizlica, ne<br />
moraš ti. A to što si rekao o pješčanom<br />
satu, mogu ti reći da sam ja taj sat već<br />
nekoliko puta okretla da pijesak ne<br />
iscuri do kraja !...”<br />
Maja je “Znala biti prava umiljata<br />
mačka, a on se s naporom izvlačio iz<br />
svog oklopa, <strong>za</strong>kopčan do grla ozbiljnošću”...”Nije<br />
željela da se odriče ničega<br />
što je davao dan u kojem je živjela”.<br />
“Ona je doista plijenila ljepotom”.<br />
Brkan je pred njom uvijek bio onaj<br />
pobijeđeni. Predavao se ljepoti svojega<br />
pora<strong>za</strong> pred Majaom, iako je na<br />
svim drugim borbenim linijama<br />
bio profesor lavljeg srca.<br />
*
Change language