Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
ETNOLOGIJA<br />
Zbog toga što joj je ljudska ruka<br />
uništila prirodno hranilište, ova ‘tica<br />
koja ne haje samoću, bila je prinuđena<br />
da u većim ili manjim jatima<br />
promijeni svoje vjekovno sta nište i<br />
otisne se u drugom pra vcu, ka nepristupačnom<br />
kanjonu rijeke Uvac,<br />
uzmičući pred teškom sudbinom i<br />
potpunim uništenjem.<br />
To što je danas od strane nadležnih<br />
ornitoloških instanci proglašena<br />
<strong>za</strong> ugroženu vrstu i pticu koju je<br />
ljudska nebriga ispela na sudbinsku<br />
listu „<strong>za</strong>konom <strong>za</strong>štićenih“ vrsta,<br />
malo govori o naporima <strong>za</strong> njen opstanak,<br />
jer je sve teže pronaći adekvatne<br />
količine hrane dovoljne<br />
<strong>za</strong> prehranu i povećanje male<br />
kolonije Bjeloglavog supa.<br />
Ova „Ekološka letjeća<br />
mašina“, koja ne lovi i ne<br />
ubija, već se hrani leševima<br />
uginulih životinja sa<br />
polja i planina Pešteri, Korita<br />
i Bihora i sela od Prijepolja<br />
do Nove Varoši, sa pravom<br />
nosi epitet čistača prirode. Pema<br />
mišljenju ornitologa, <strong>riječ</strong> je o<br />
bjeloglavom orlu koji se ubraja<br />
u rijetke i vrlo ugrožene čuvare<br />
reda u prirodi.<br />
Iako jedva opstaje na hranom os -<br />
kudnim liticama kanjona Uvca i Trešnjice,<br />
ljubitelji prirode ga mo gu u<br />
toplim ljetnim mjesecima primjetiti<br />
na Pešteri kako u društvu sa os talim<br />
‘ticama kupi rijetke <strong>za</strong>lo ga je uginule<br />
divljači i domaćih ži vo tinja sa sve<br />
ugroženije pešterske ledine.<br />
Nestalo je bjeloglavom orlu (supu)<br />
hrane sa isušenog jezerskog bio -<br />
loškog sistema u Ugljanskom polju,<br />
između sela Ljeskove, Braća ka, Boroštice<br />
i Ugla, koje je nekad obi lovalo vidrama,<br />
raznovrsnim ri ba ma,<br />
rakovima, čapljama, divljim patkama,<br />
lejlecima, pijavicama. Zbu njeni Pešterci,<br />
kojima je obja šnja vano da se<br />
voda odvodi <strong>za</strong> potrebe ondašnjih<br />
rudnika, nisu se sna šli i ustali da <strong>za</strong>štite<br />
jezero, a ti me ni orla, ni lejleka, ni<br />
brojne živo ti nje ni živopisnu jezersku<br />
floru ko jom je dominirala jezerska<br />
trska, ševar, Vodeni lokvanj i Merina.<br />
Ljeti je jezero odisalo posebnom životnom<br />
svježinom kojom se širio<br />
miris netaknute prirode i odlijegali<br />
zvuci i krikovi rijetkih životinjskih<br />
vrsta i mnogobrojnih insekata (cvrčci,<br />
leptiri, vilini konjici, svijetlaci i dr.)<br />
Priča o akbabi – bjeloglavom<br />
supu, samo je jedna od neispričanih<br />
hićaja o stradanju još jednog od<br />
vjernih čovjekovih pratilaca i prijatelja<br />
prirode. Mada vrlo otežano,<br />
Akbaba kao nekad, još uvijek stražari<br />
nad bijelim stadima pešterskim,<br />
i budno motri nad uginulim<br />
“peškešima”. Još prošlog<br />
ljeta, na prirodnoj<br />
siniji<br />
surovog<br />
Trojana u<br />
uslovima<br />
stroge hijerarhije<br />
u ishrani,<br />
dva velika<br />
orla, u društvu vrana i<br />
drugih lešinara sasvim su<br />
mirno privodila kraju svoju<br />
<strong>za</strong>služenu gozbu. Bilo ih je milina<br />
posmatrati. Zajedno sa mojim<br />
drugom Semijem, doktorom geografije<br />
i turizma, svjedok sam pojave<br />
da se odnosi hrana ovom<br />
ogladnjelom ptičjem sultanu pešterskog<br />
neba. Humani i <strong>za</strong>brinuti<br />
Pešterci iz dana u dan odnose meso<br />
svom ugroženom nebeskom divu.<br />
Nekada su njegovi prijatelji bila<br />
stada i čobani, pa su ga mnogi stanovnici<br />
smatrali <strong>za</strong>štinikom pešterskih<br />
stada, zbog čega se svako njegovo<br />
uznemirivanje ili ubijanje smatralo<br />
teškim grijehom.<br />
Bjeloglavi sup je vijekovima jedini<br />
dekontaminator crnog prišta (lat. antrax),<br />
koji je u našem narodu po<strong>za</strong>ntiji<br />
kao priš’ ili bedrenica (Još uvijek u<br />
narodu postoje kletve: “Priš te pogodio!”;<br />
“Bedrenica te ud’rila!”).<br />
Riječ je o opakoj bolesti (zoonozi)<br />
koja je na Pešteri harala i ugrožavala<br />
domaće biljojede (goveda, koze,<br />
ovce). Naravno, pomenuta epidemija<br />
je predstavljala značajan ekonomski<br />
problem <strong>za</strong> ondašnje stočare.<br />
Ipak, pojačanim veterinarskim nadzorom<br />
bolest je postepeno prorije-<br />
đena. Uslijed neposrednog kontakta<br />
s oboljelom stokom (meso <strong>za</strong>raženih<br />
životinja) ili obrade kože, vune, mesa<br />
i drugih <strong>za</strong>raženih dijelova, seosko je<br />
stanovništvo Pešteri i okolnih krajeva,<br />
obolijevalo od kožnog, crijevnog,<br />
čak i plućnog priš’a. Međutim,<br />
stari pešterski stočari znaju da je ovaj<br />
domaći, bjeloglavi, kontrolor i ljekar<br />
prirode, stoljećima uništavao<br />
ovu opaku<br />
stočnu bolest.<br />
Prema ocjeni stručnjaka,<br />
snaga imunološkog<br />
sistema bjeloglavog supa<br />
može da uništi virus koji se u bačenim<br />
leševima uginule stoku održavao<br />
desetljećima, <strong>za</strong>gađujući travu<br />
zelenih i cvijećem ukrašenih pašnjaka<br />
na Pešteri.<br />
O njemu postoje i legende.<br />
Jedna je ona o Prometeju,<br />
kojeg je, <strong>za</strong>to što je ukrao vatru bogovima<br />
i dao je ljudima na korišćenje,<br />
vrhovni bog grčkog Pan -<br />
te ona-Zevs kaznio okivanjem <strong>za</strong> stijenu.<br />
Pretpostavlja se da je ‘tica,<br />
koja mu je kljuvala živu džigericu<br />
bio, upravo, Bjeloglavi sup. Čak, i<br />
priča o prvim mitskim letačima Dedalu<br />
i Ikaru koji su se, sa krilima<br />
orla, prilijepljenih voskom, vinuli<br />
do sunca. Danas ovoj ptici od čovjeka<br />
prijeti najveća opasnost.<br />
Osim rijetkih <strong>za</strong>ljubljenika u prirodu<br />
koji se bore <strong>za</strong> njegovu <strong>za</strong>štitu,<br />
mnogo je onih koji tragaju <strong>za</strong> njegovim<br />
gnijezdima, jer jaja ove ptice dostižu<br />
cijenu i do 500 evra. I kad<br />
uspiju da se izlegu, zbog surovog<br />
odnosa ljudi i prirode, ptići bjeloglavog<br />
supa nemaju mnogo šanse na<br />
preživljavanje, jer hrane je sve manje,<br />
a i ono malo što mu se prinosi, često<br />
neko opljačka ili uništi. Dešavalo se<br />
čak i da budu otrovani postavljenim<br />
otrovom <strong>za</strong> istrebljenje vukova i drugih<br />
štetočina.<br />
Ekolog i ornitolog B. Stanković<br />
ističe da je: “Bjeloglavi sup osobena<br />
ptica i po načinu letenja. Krila pravougaonog<br />
tipa prilagođena su specifıčnom<br />
načinu letjenja-jedrenju na vazdušnim<br />
strujama. Upijajući energiju i toplotu iz<br />
atmosfere, oni se кrеću kroz vazdušne liftove<br />
bez utroška energije, što je vrlo<br />
važno, jer se supovi hrane poluraspadnutom<br />
hranom niske energetske vrijednosti.<br />
Ovaj način letenja poslužio је kao<br />
Januar - Decembar 2009. 97
Change language