Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
DAN SJEĆANJA<br />
Događaji s proljeća 1809. godine<br />
Dana, 24. maja (6. Juna) 1809.<br />
godine Karađorđeve čete našle su<br />
se pred okupiranom Sjenicom i<br />
<strong>za</strong>počele svoj strahoviti stampedo<br />
pokazujući ne<strong>za</strong>pamćenu okrutnost.<br />
Evo šta o tome govore srpski<br />
izvori:<br />
“No kako se sva vojska primakne,<br />
Turci ostave šanac i<br />
okrenu se na Karađorđa. Ovde ih<br />
dočekaju regulaši, naši soldati,<br />
postojano, i kako prospu jedan<br />
plotun i drugi, Turci se uskomešaju.<br />
Na to Karađorđe poviče:<br />
„Juriš, junaci!’’ Te se naklate naši<br />
konjanici, a uteku turski. A pešak<br />
sasvim ostane napolju. Karađorđe<br />
je <strong>za</strong>povedio da se donesu glave u<br />
Sjenicu. Glave<br />
su doneli no nije<br />
bilo dosta kočića,<br />
da se sve<br />
po<strong>za</strong>bijaju, već<br />
su onako namešene<br />
u paradu, a<br />
čislom ako će<br />
jedna manje od<br />
2.500.“ 3<br />
Nevjerovatno<br />
veliki pritisak<br />
„ustanika“ na civilno stanovništvo<br />
Sjenice, rezultirao je strašnim<br />
uznemirenjem i panikom u<br />
samom gradu. U pismenom obraćanju,<br />
jednom od svojih povjerenika,<br />
Antoniju Pljakiću, Kara -<br />
đorđe je <strong>za</strong>pisao:<br />
„I Turci su u velikoj muki, niti<br />
imaju kaku kuću u gradiću, niti<br />
imaju rane, niti imaju vode, ni<br />
išta, i blizu smo i dognali da se<br />
predaju, koje nadamo se da će se<br />
do dva dana ili predati ili pobeći.<br />
Ali ako i pobegnu, neće uteći, <strong>za</strong><br />
što smo i sa svi strana obgradili i<br />
na sve drumove busije prometali<br />
da im indat 4 ne može doći.“ 5<br />
Nemajući nikakvog „medeta“,<br />
snage, ni očekivane pomoći <strong>za</strong> odbranu<br />
ne<strong>za</strong>štićenog življa, vojni<br />
<strong>za</strong>povjednik Sjenice, hadži Mustaj-beg<br />
Čavić, bio je prinuđen na<br />
predaju grada. Istovremeno je<br />
uslijedio i brzi dogovor <strong>za</strong> „neometano“<br />
povlačenje stanovništva<br />
u jednom od pravaca ka Novoj<br />
Varoši i dublje prema unutrašnjisti<br />
ejaleta Bosna. Jedan od učesnika<br />
pomenute „primopredaje“,<br />
Antonije Protić, uz povećanu<br />
dozu cinizma, dalji tok događaja<br />
opisuje sljedećim <strong>riječ</strong>ima:<br />
„No ovde se moram groziti, a<br />
valja mi istinu ka<strong>za</strong>ti. Karađorđe<br />
s Turcima je učinio dogovor na čestni<br />
način pustiti Turke s ženama,<br />
decama i malom 6 ; no u jutru, kada<br />
su <strong>za</strong>počeli Turci izlaziti iz grada,<br />
Srbi, ne čekajući da izvrve svi iz<br />
grada, no <strong>za</strong>počnu uskakati preko<br />
zida unutra. Karađorđe je branio<br />
i odbijao, ali nije mogao vojsku<br />
<strong>za</strong>ustaviti. Turci jedva uspeju tri<br />
časti izići iz grada, a proći koji su<br />
se <strong>za</strong>tekli okrenu na naše pucati i<br />
u tom se povede strašan po polju<br />
seničkom boj. Ovde se nije gledalo<br />
ni muško ni žensko, a je li<br />
koji Turčin sa svojom kadom<br />
umakao, to se ne zna. “7<br />
Preuzimajući rizik da doživi<br />
napade brojnih srpskih historičara<br />
(L. A. Batalaka, M. Đ. Milićević<br />
i dr. ), srpski reformator i<br />
pisac, Vuk St. Karadžić u svojim<br />
istorijskim bilješkama, ističe:<br />
„Nije dužnost istoričara da<br />
krije od naroda njegovu sramotu,<br />
nego da mu je, kao istinoljubac,<br />
otkriva u cilju odbacivanja takve<br />
prošlosti... Leopold Ranke u svojoj<br />
knjizi: Die serbische Revolution<br />
ka<strong>za</strong>o po mojijem <strong>riječ</strong>ima da<br />
je Kara-Đorđije Sjenicu onda uzeo<br />
na juriš, ali ja sad na svoju i sviju<br />
nas sramotu moram ka<strong>za</strong>ti da to<br />
nije istina, nego da je bilo ovako:<br />
Kara-Đorđije ugovori s Turcima<br />
da i<strong>za</strong>đu sa svojijem prtljagom i<br />
da idu kud ko hoće. Kad Turci u<br />
određeno vrijeme otvore šanac i<br />
prođu kroz srpsku vojsku, koja<br />
im je sokaka načinila, a dok ih još<br />
pola nije bilo izišlo, Srbi prednje<br />
stanu ubijati i pljačkati; kad to<br />
vide Turci, koji su još bili u šancu,<br />
oni šanac <strong>za</strong>tvore, i stanu se nanovo<br />
braniti i Srbe koriti što tako<br />
na vjeri rade. Kara-Đorđije se<br />
pravdao da su to učinili ljudi nepokorni,<br />
bez njegovog znanja i<br />
dopuštenja i tako Turke nagovori<br />
kojekako da opet pođu, ali i drugi<br />
put bude kao i prvi. Treći put<br />
morao je Kara-Đorđije dati Turcima<br />
u taostvo kne<strong>za</strong> Đuka, iz nahije<br />
Kra gujevačke,<br />
i još nekoliko<br />
od znatnijeh<br />
poglavica<br />
(kojijeh imena<br />
ne mogu sad<br />
tražiti), i tako<br />
ostali Turci i<strong>za</strong> -<br />
đu i otidu s mi -<br />
rom i Srbi<br />
uz mu Sjenicu.<br />
Ovo su meni<br />
tako pripovjedali ljudi koji su<br />
ondje bili i očima gledali. “8<br />
O strahotama i posljedicama<br />
sjeničkog civilnog pokolja Vuk S.<br />
Kardžić u svojim historijskim radovima<br />
ovako govori:<br />
„Na Sjenici pola izišlo – crijevo<br />
se vuklo, dijete mrtve majke<br />
samo vuče... Meni je ono kao što<br />
sam ka<strong>za</strong>o u knjizi pripovjedao<br />
knez Miloš Obrenović a po tom<br />
Vučić Perišić, kako su obojica<br />
ondje bili i sve očima gledali, i<br />
knez Miloš još dodavao kako je u<br />
srpskome logoru gledao tursku<br />
ženu mrtvu, gdje leži a malo dijete<br />
živo u<strong>za</strong> nju i drpa je <strong>za</strong> sisu<br />
kao tobože da sisa.’’ 9<br />
Prepiska Karađorđa sa svojim<br />
vojskovođama, poslije sjeničkog<br />
masakra, također, je puna ironije.<br />
To najbolje potvrđuje njegovo<br />
Januar - Decembar 2009. 127
Change language