Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
pa pođekad odmori putalja<br />
a nikada san ne imade.<br />
Goni mlada tri bijela dana<br />
i tri noće brez promjene puste.<br />
A dok Hanka izbi Drenopolju.<br />
Pa je konja <strong>za</strong>stavila svoga,<br />
<strong>za</strong>stavila pa ga razjahala<br />
da odmori sebe i putalja.<br />
Pa se Hanka bješe odmorila.<br />
Dok pogleda svojijem očima<br />
dok ugleda jednoga serdara.<br />
A na njemu vezene haljine.<br />
A dobro mu svijetlo oružje.<br />
Dobro jaše široka bjelana.<br />
Hanka uze pušku po kajišu<br />
pa <strong>za</strong> jedan kamen <strong>za</strong>skočila.<br />
Pa <strong>za</strong>vika grlom bijelijem:<br />
«Čuj serdare, žalosna ti majka,<br />
il’ odjahuj konja od mejdana<br />
i odbacuj svijetlo oružje<br />
il’ ćeš, bolan, odmah poginuti.»<br />
Istom serdar podigao glavu<br />
Pa <strong>za</strong>vika sa đogata svoga:<br />
«Kad me moja porodila majka,<br />
porodila i kad me gojila<br />
vazda me je majka <strong>za</strong>klinjala<br />
da se nikad ne bih uklanjao,<br />
a kamoli konja razjahao<br />
i otpaso silah i oružje.<br />
Pa ni danas učiniti neću.<br />
A ti radi šta je tebi drago.<br />
Moli Boga, iz gore hajduče,<br />
Đe sam pošo do kršna Kotara<br />
Ti da bježiš kroz sedam zemalja<br />
nikad meni ne bi pobjegnuo.»<br />
Opet viknu lijepa djevojka:<br />
«Pa <strong>za</strong>stavi konja velikoga<br />
pravo meni i pravično kaži<br />
što si pošo do kamen Kotara!»<br />
Tada serdar konja <strong>za</strong>stavio<br />
pa sa konja tiho progovara:<br />
«O Boga mi, iz gore hajduče,<br />
volj ti milo volj ti mrsko bilo<br />
ja sam pošo Regulinoj kuli.<br />
Ili ću mu odre<strong>za</strong>ti glavu<br />
il’ će moju serdar posijeći<br />
sve rad Hanke Jusufaginice.»<br />
A <strong>za</strong>vika lijepa djevojka:<br />
«Oj serdaru, žalosna ti majka,<br />
što rad Hanke lijepe djevojke?<br />
Šta je tebi učinjeno krivo?<br />
Ti okle si i kako te viču?<br />
Pravo meni i pravično kaži.»<br />
A <strong>za</strong>vika serdar sa đogata:<br />
»Ja nijesam iz Novog Pa<strong>za</strong>ra<br />
ja sam bogme jabandžija teška,<br />
ja sam otud iz Unđurovine<br />
a od Đule vode valovite<br />
po imenu Orlanović Mujo.<br />
Čuj, hajduče, pravo sam ti kazo.»<br />
Tad djevojka pušku odbacila<br />
podiže se pa <strong>za</strong>vika Muja:<br />
»Hodi amo, Orloviću Mujo,<br />
da ti sade ja <strong>za</strong> Hanku pričam»<br />
A kad Orlan dojaha đogata<br />
pa pogleda lijepu djevojku,<br />
pa djevojki Boga nazivaše.<br />
«Da si zdravo, Orlanović Mujo,<br />
e sad šjedi da progovorimo.»<br />
Sjede Orlan u zelenu travu,<br />
a djevojka njemu progovara:<br />
22 Januar - Decembar 2009.<br />
Zanimljivo je istaći da je umjetnik<br />
iz Velike Kladuše, Zlatko Dizdarević<br />
pripremio spomenik <strong>za</strong><br />
livanje u bronzi - Hrinjicu Muju na<br />
konju i to je <strong>za</strong> sada najveći spomenik<br />
takve vrste koji se nalazi u<br />
ogromnom hangaru u Velikoj Kladuši,<br />
pa ga je jednostavno nemoguće<br />
fotografisati. Da li će ovaj<br />
grandiozni spomenik Hrnjici Muju<br />
biti ikada izliven i postavljen<br />
ispred kule Hrnjice Muja u Velikoj<br />
Kladuši, još je neizvjesno.<br />
Ali, da se vratimo bošnjačkoj<br />
epskoj poeziji i da kažemo još<br />
jednu bitnu razliku između, recimo,<br />
pjevanih pjesama u Krajini i<br />
Sandžaku. Krajišnici su iz Dalmacije<br />
i Like poprimili ikavsko narječje<br />
pa su im i pjesme (pisme) često<br />
ikavske, ali se ovaj ikavski po akcentu<br />
znatno razlikuje od ikavskog<br />
govora u Hrvatskoj. I dan danas se<br />
kod mnogih Krajišnika <strong>za</strong>držalo<br />
ovo ikavsko narječje.<br />
«…Hoćemo li pismu <strong>za</strong>pivati<br />
ti divojko azgina serdara…»<br />
Istina, veoma je malo pjesama<br />
kroz koje se prožima ikavski, pa<br />
možemo i naslutiti da su dobrim<br />
dijelom narodni pjevači, odnosno,<br />
kazivači ove <strong>bošnjačke</strong> usmene<br />
epike i iz drugih krajeva, ali i iz<br />
Krajine. Među prvima koji se naučno<br />
bavi ovom književnom vrstom<br />
poezije u novije vrijme je dr. Rašid<br />
Durić iz Cazina, ali su tu svakako i<br />
Đenana Buturović, Zilhad Ključanin,<br />
Nevzet Veladžić i mnogi drugi.<br />
U bošnjačkoj usmenoj epskoj<br />
tradiciji opjevani su i do našega<br />
doba <strong>za</strong>pamćeni junaci, uglavnom<br />
stvarne historijske ličnosti, kroz čija<br />
su junaštva i viteške vrline njegovani<br />
plemenitost, čast i srčanost<br />
brojnih generacija. Najviše je pjesama<br />
o junacima iz sredine 17.og<br />
vijeka –braći Hrnjicama, Mustajbegu<br />
Ličkom, Talu (Oraškome) Ličaninu,<br />
poznatijem kao Budalina<br />
Tale. Pjesme o njihovim junaštvima<br />
prvi su put <strong>za</strong>bilježene i objavljene<br />
Epski i Krajiški junak Hrnjica Mujo na konju,<br />
rad u bronzi umjetnika Zlatka Dizdarevića iz Velike Kladuse<br />
u poznatim klasičnim pjesmaricama<br />
sa kraja 19.og vijeka, sakupljača<br />
Koste Hermana , dok je<br />
veliki broj pjesama koje su nastajale<br />
izmedju 15.og i 19.og vijeka ,<br />
uglavnom ostao ne<strong>za</strong>pisan, pa i ne<br />
znamo kakvi su tek tada bili junaci.<br />
Uronimo li u svijet epsko-junački,<br />
prepustimo li dušu njegovoj<br />
magiji, ovi će nas pjesnici sindžirima<br />
od halki <strong>za</strong> vrleti našega <strong>za</strong>vičaja<br />
sapeti, sa našom dičnom<br />
prošlošću sastaviti, sa šehidima i<br />
gazijama Bosne zbližiti. Tada kao<br />
da živimo dvostruki život - svoj sjedinjen<br />
sa burnim i časnim životom<br />
Hrnjica i brojnih znanih i neznanih<br />
junaka Bošnjaka. Njih postajemo
Change language