Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
ija, ni <strong>za</strong> čas ne prestaju biti visoka<br />
umjetnost pripovijedanja. Tačno je<br />
i da te poeme od priča svoju čar<br />
duguju i orijentalnoj mašti i<br />
mudrosti, pored ostalog, ili možda<br />
na prvom mjestu, <strong>za</strong>to što je istok,<br />
meni se čini, u Sandžaku ostavio<br />
trajnije i dublje tragove no igdje na<br />
jugoslovenskom prostoru, ili je tih<br />
tragova u Ćamilovu i mom <strong>za</strong>vičaju<br />
sačuvano više no drugdje. Pa<br />
ipak, oduvijek mi se činilo da bitni<br />
Sijarić ne pripada ni jednom prostoru<br />
ni narodu posebno, jer se osjećao<br />
kod kuće svuda gdje ima<br />
poezije, a sve ostalo dođe tek<br />
potom. Zbog te<br />
poezije sam<br />
slušao i čitao Sijarića<br />
koji nedvojbeno<br />
ide u<br />
najgromadnije<br />
visove proze na<br />
srpskohrvatskom<br />
jeziku u 20. stoljeću,<br />
ali nikad<br />
neću prestatiti da<br />
ga čitam i doživljavam<br />
poglavito<br />
kao velikog pjesnika:<br />
”list ljepše<br />
umire nego išta<br />
na svijetu što<br />
hodi na nogama<br />
ili leti na krilima“.<br />
Stoga moram<br />
dodati da Sijarić<br />
nije bio tek bogomdani pričalac več<br />
i prvorazredni umjetnik, što nije<br />
isto. Bio je umjetnik <strong>riječ</strong>i koji uživa<br />
i u jeziku i u priči: oslušnimo naslov<br />
maločas pomenute priče: “Hasan,<br />
sin Huseinov“. Čista muzika, da?<br />
Taj glazbeni val se ne iscrpljuje u<br />
triput ponovljenom “s“ i triput<br />
ponovljenom “n“, nego je još opipljiviji<br />
u igri slogova “asa“ – “si“ –<br />
sei“. I mada jednako volim njegove<br />
kratke priče i njegove duge, nekad<br />
vrlo duge pripovijesti – danas bi se<br />
Pelivani, na primjer, komotno mogli<br />
štampati i čitati kao kratki roman –<br />
čini mi se da u potonjim, <strong>za</strong>to što su<br />
kratke, ima više pjesnika Sijarića. Ili<br />
bar da je osjetniji.<br />
Ali ne samo iz njegovog pera,<br />
već i iz njegovih usta su izlazile<br />
savršeno oblikovane rečenice u<br />
kojim <strong>riječ</strong>i nikad nisu gubile individualnost:<br />
puštao ih je da odzvuče<br />
do kraja, uživao, kao rođeni pjesnici,<br />
u njihovu glasovnom sklopu,<br />
nekad činilo da ih rastavlja na slogove.<br />
Sladio se njihovim dužinama<br />
i kratkoćama, ostavljao im je trun<br />
<strong>za</strong>sebnog života, pazio da ni jedna<br />
ne izgubi jasne i oštre međe. Ćamil<br />
<strong>za</strong>ista nije “džemrgao“, kako u<br />
našem <strong>za</strong>vičaju zovu nerazumljiv i<br />
nerazgovijetan govor. Često se<br />
činilo da mu je od izgovorenih ri-<br />
ječi slatko u ustima. A njegova brojna<br />
i fina i majstorska ponavljanja<br />
pojedinih <strong>riječ</strong>i, obrta ili cijelih<br />
rečenica – što je nerijetko ulazilo,<br />
kao vrstan <strong>za</strong>čin, i u njegovo<br />
pisanje – bila su uzrokovana naporom<br />
da iz ključnih metafora i<br />
simbola pocrpi svekolik smisao, ali<br />
i slast.<br />
Stoga je ono što je slazilo s njegovih<br />
usana bilo priča koliko i<br />
obred. Pripovijedanje koliko i basmanje.<br />
Ko nije imao sluha <strong>za</strong> ritualnu<br />
vrijednost njegova kazivanja,<br />
a ponavljanja su duša ritualnog<br />
jezika, taj je i mogao reći da Sijarić<br />
zna biti dosadan. Jer “sve je to<br />
krasno, ali ne zna šta je dosta, brate<br />
mili“, čuo sam govoriti njegove<br />
slušaoce. Što je podatak o njima. Jer<br />
Sijarić je duhovno boravio u vremenu<br />
čija osnovna jedinica nije dan<br />
već stoljeće. Jedan kritičar je<br />
napisao da je Sijarićeva čuvena<br />
priča Sablja preduga. Nekoliko<br />
dana potom pisac sretne svog kritičara<br />
na ulici pa mu kaže: “Ali njoj<br />
se hoće da bude duga!“ Teško da<br />
sam čuo išta bolje o njegovoj<br />
pripovjedačkoj umjetnosti: nije on<br />
pričao Sablju nego se Sablja pričala<br />
iz njega i kroz njega, vječni duh<br />
priče još jednom se poslužio se<br />
njime kao oruđem, a ko je Ćamil iz<br />
Šipovica da svom<br />
prepostavljenom<br />
naređuje ili<br />
određuje koliko<br />
će pričati?<br />
Što se mene<br />
tiče, najčešće sam<br />
ga slušao kao<br />
žene iz priče o već<br />
pomenutom<br />
Hasanu, sinu Huseinovu:<br />
“htjele<br />
su, bar nešto, da<br />
čuju od onoga što<br />
Hasan priča“, pa<br />
bi “unijele sud sa<br />
jelom u sobu i<br />
stale, i tako bi tu<br />
Bihor<br />
stale i tako bi i ostale<br />
slušajući<br />
priču“, i “više ni<br />
one nisu bile tu, nego tamo gdje ih<br />
je, svojom pričom, odveo Hasan.<br />
Vratio ih je u zoru pijetao, kad je<br />
<strong>za</strong>pjevao. Sjetile su se tada svojih<br />
jela koje su sinoć pripremale <strong>za</strong><br />
večeru, ali je sve bilo kasno, jer ono<br />
što je ostalo na ognjištima, izgorjelo<br />
je“, i to je bio razlog što “Hasana<br />
neće da slušaju oni koji imaju<br />
kakva posla, propadne im posao<br />
slušajući ga“.<br />
Iz sličnih razloga izmaštanog<br />
Hasana i stvarnog Ćamila, njegovog<br />
tvorca, ljudi su gledali kao<br />
dokonjake; priznajem da sam ga i<br />
ja vidio kao čovjeka koji posjeduje<br />
višak vremena, ali sam znao da je<br />
to lično postignuće, da ne kažem i<br />
Januar - Decembar 2009. 177
Change language