Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
medresi još i pogoršale. Pokret <strong>za</strong><br />
vje rsku i vakufsko-mearifsku autonomiju<br />
je u svojoj drugoj fazi (1905-<br />
1909), bez muftije Džabića, širio<br />
svoju djelatnost na političke proble -<br />
me i <strong>za</strong> reformu medresa nije imao<br />
ni vremena ni definisanu strategiju. 30<br />
Uloga svetovne inteligencije<br />
naših muslimana<br />
Najveći broj muslimanskih intelektualaca<br />
je, podržavan od strane<br />
zemaljske vlade, nastojao da se što<br />
više distancira od nepomirljivog i<br />
ljutog otpora većinskog opozicionog<br />
dijela muslimana, te da afirmiše<br />
nužnost sprovođenja političke orijentacije,<br />
koja će se koncentrisati na<br />
kritici negativnih aspekata orijentalnog<br />
ko n ze rvatizma i nemarnog pristupa<br />
ranijih turskih vladara raz -<br />
rješavanju ozbiljnih problema muslimana<br />
Bo sne i ujedno pokazivati<br />
sklonost pre ma pozitivnim rezultatima<br />
nove vla sti i savremenoj <strong>za</strong>padnoj<br />
nauci, kulturi i civili<strong>za</strong>ciji. Oni<br />
su, takođe, produbljivali neraspoloženje<br />
prema „ine rtnosti“ hodža do<br />
te mjere, da se početkom XX vijeka,<br />
kod cjelokupne moderne struje intelektualaca,<br />
javlja ozbiljna netrpeljivost<br />
prema ulemi izražena kroz<br />
konstatacije da se ona (ulema) „većinom<br />
sastoji iz bezbroj trutova“.<br />
Jaz između ova dva suprotstavljena<br />
tabora biće sve širi do kraja austrougarske<br />
vladavine, pa i nakon<br />
toga. 31 Safvet-beg Bašagić i Edhem<br />
Mulabdić permanentno insistiraju<br />
na tome da se muslimani, umjesto<br />
sablje, prihvate nauke i pera. Fehim<br />
Bajraktarević u svojoj studiji Šta je<br />
islam <strong>za</strong>veštao Evropi? konstatuje,<br />
nalik Tahtaviju i Džemaludinu Afganiju,<br />
da je humani<strong>za</strong>m i renesansu<br />
islam inicirao na evropskom kontinentu,<br />
što kasnije prihvata ogromna<br />
većina naših savremenih muslimanskih<br />
mislilaca. Takođe, Ibrahim Dža -<br />
fčić neumorno govori o školovanju,<br />
kao najvažnijem načinu premoštavanja<br />
opsadnog stanja ondašnjih muslimana.<br />
32 Zapravo, može se reći da<br />
je među intelektualcima, u ono vrijeme,<br />
vladao ambijent kolektivne saglasnosti<br />
o nužnom pisanju I dje lanju<br />
preporodnim i progresivnim to -<br />
nom, te ne<strong>za</strong>obilaznom povezivanju<br />
islama i modernog napretka. U prvoj<br />
generaciji aktivnih muslimanskih intelektualaca<br />
koji su željeli da pod<br />
novim političkim okolnostima pomognu<br />
svojim muslimanima tako<br />
što će ih prilagoditi modernom vremenu,<br />
nalazili su se nosioci mnogih<br />
političkih, kulturnih i književnih inicijativa,<br />
od kojih su svi nekako bili u<br />
činovničkom odnosu sa vladom. To<br />
su bili Mehmed-beg Kapetanović<br />
Ljubušak, Jusuf-beg Filipović, <strong>za</strong>tim<br />
prvi reis-ul-ulema Islamske vjerske<br />
<strong>za</strong>jednice u BiH Mustafa Hilmi H.<br />
Omerović, pa Mustafa Hilmi Muhibić,<br />
Ibrahim-beg Repovac, Esad Kulović<br />
33 , Ibrahim-beg Bašagić, Esad<br />
Uzu nić, te prvi predsjednik Privremene<br />
komisije <strong>za</strong> uređenje vakufs -<br />
kih poslova u BiH Mustaj-beg Fa dilpašić<br />
i drugi. Pokretanjem lista „Bošnjak“<br />
1891, oni su uspjeli da manifestuju<br />
svoje najozbiljnije političke i<br />
publicističke aktivnosti. 34 Već od<br />
dru gog broja lista „Bošnjak“ pojavljuju<br />
se i radovi Safvet-bega Bašagića.<br />
Ustvari, stariju generaciju<br />
knji ževnih poslenika koji su pisali u<br />
„Bošnjaku“ negdje do 1894. predvodili<br />
su upravo Safvet-beg Bašagić, te<br />
Edhem Mulabdić i Ri<strong>za</strong>-beg Kapetanović,<br />
sin Mehmed-bega Kapetanovića<br />
Ljubušaka. Istovremeno sa<br />
nji ma, odnosno nakon njihovog povlačenja,<br />
bili su aktivni još uvijek<br />
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak,<br />
Jusuf-beg Filipović, Hilmi Muhibić,<br />
kao i primjera radi Mehmed<br />
Ali-beg Kapetanović, Fehim Spaho,<br />
kasnije reis-ul-ulema, te Mehmed<br />
Sejdović i Musa Ćazim Ćatić. Pored<br />
toga, Safvet-beg Bašagić je <strong>za</strong>jedno sa<br />
E. Mulabdićem i Osmanom Nurijem<br />
Hadžićem, prvog maja 1900. pokrenuo<br />
list „Behar“. Dalje, od 1903. Bašagić<br />
osniva jedno <strong>za</strong> drugim dru štva<br />
„Gajret“, „Elkame“ i „Muslimanski<br />
klub“, a 1907. pokreće list „Ogledalo“<br />
koji izlazi svega tri mjeseca.<br />
U redovima klera <strong>za</strong>slugom Džemaludina<br />
Čaušević je u prvoj deceniji<br />
XX vijeka pokrenuto je nekoliko<br />
listove na našem jeziku, ali na arabici.<br />
To su listovi: „Tarik“, „Mualim“,<br />
„Misbah“ i „Jeni Misbah“. Ovi<br />
su listovi propagirali napredni i reformistički<br />
Islam i posebno se <strong>za</strong>državali<br />
na pitanjima iz prosvjete i<br />
školstva. 35<br />
U ovo osvrtu ne želimo da prenebregnemo<br />
ra<strong>za</strong>rajuće uzroke relativne<br />
stagnacije u tradicionalnom<br />
vjerskom obrazovanju i naučne dekadencije<br />
u aktivnostima konzervativnih<br />
predstavnika muslimanskog<br />
klera iz onog vremena. Štaviše, sam<br />
sistem vjerskog obrazovanja, u ok -<br />
viru kojeg se afirmiše fundamentalni<br />
značaj metafizičkih principa božje<br />
tradicije, poka<strong>za</strong>o je, u različitim<br />
epohama, strogu odbojnost učenjaka<br />
religije prema <strong>za</strong>starjelim i nepromjenljivim<br />
metodama edukacije i<br />
istraživanja. Markantne pristalice nebeske<br />
tradicije vjerskog obrazovanja,<br />
nesumnjivo, podržavaju sve oblike<br />
osavremenjenja i prosperitetnih pristupa<br />
unaprjeđenju sadržajnih i formalnih<br />
obilježja vjerskog i cjelo -<br />
kupnog školstva. Međutim, intelektualci<br />
iz redova naših muslimana su<br />
krajem XIX i početkom XX vijeka,<br />
pod parolom nužnog napretka, vjerovatno<br />
nesvjesno ali eksplicitno,<br />
usmjeravali svoj narod ka inovativnom<br />
spoznajnom stadijumu modernističke<br />
nauke, što, bez imalo po -<br />
dozrenja, predstavlja ogromnu opasnost<br />
po identitet naših muslimana i<br />
svih vjernika, mnogo ozbiljniju od<br />
neprihvatljive suvoparnosti vjerskih<br />
vođa i masa.<br />
Fundamentalna i kobna greška<br />
svih naših reformistički orijentisanih<br />
muslimana bila je u tome što se nisu<br />
usredsredili na osavremenjavanje i<br />
prosperitet u okviru teomonističkog<br />
spoznajnog stadijuma religijskih tradicija,<br />
nego su napredak (ne)vješto<br />
poistovećivali sa modernizmom.<br />
Tako u pripovetkama Među dva svijeta,<br />
Na pragu novog doba. Sve se <strong>za</strong>boravlja<br />
i drugim, koju su Osman-Aziz<br />
(<strong>za</strong>jednički pseudonim O. N. Hadžića<br />
i Hrvata Ivana Milićevića) objavili<br />
prvi put 1895. i posle 1896. kroz<br />
kritiku muslimanskih vjersko-prosvjetnih<br />
<strong>za</strong>voda biva formulisan naglašen<br />
i oštar reformistički stav<br />
autora. Centralni dijaloško-monološki<br />
dio teksta bavi se problemima <strong>za</strong>starjelosti<br />
muslimanske vjerskopro<br />
svjetne nastave kako u Bosni,<br />
tako i u Turskoj, problemima primitivnog<br />
tumačenja Islama koji predstavlja<br />
izvor <strong>za</strong>bluda, <strong>za</strong>ostajanja i<br />
na<strong>za</strong>dovanja, te se ističe potreba savremenijeg<br />
pristupa pitanjima reli-<br />
Januar - Decembar 2009. 67