Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
jednosti jednog sasvim raširenog i<br />
utjecajnog pokreta koji nije bio odan<br />
temeljnom sadržaju fundamentalnih<br />
pojmova Islama. Štaviše, sukob između<br />
skrivenih slojeva tog pokreta i<br />
dubokih spoznajnih sfera sistema<br />
islamske tradicije će, ranije ili kasnije,<br />
dovesti muslimane isključivo do stanja<br />
uznemirenosti i otuđenja. Nametanje<br />
jedne naizgled pozitivne i<br />
spa sonosne, a ustvari, neuravnotežene<br />
mi sli, tražiće u budućnosti da se<br />
ra s poznaju i sve očigledne i kom -<br />
plikovane implikacije te utjecajne<br />
misli i tada će muslimanska <strong>za</strong>jednica,<br />
najednom, nabasati na određenu<br />
spoznajnu krizu koja će,<br />
vjerovatno u sledećoj fazi, predstavljati,<br />
na globalnom planu, je dnu od<br />
ključnih komponenata krize identiteta.<br />
Izuzetno značajan primjer u<br />
vezi sa tim jesu pojam nauke i uloga<br />
naučnika. Islamisti orijentisani ka<br />
značaju civili<strong>za</strong>cije propagirali su<br />
značaj prosperiteta i napretka muslimanskog<br />
društva i istovremeno se,<br />
oštro, suprotstavljali slijepoj poslušnosti<br />
Zapadu. Međutim, postavlja<br />
se fundamentalno pitanje: da li su<br />
<strong>za</strong>postavljanje tradicionalnih „bezvjrednih“,<br />
po njima, nauka koje su<br />
pripadale izvornom islamsko-teomonističkom<br />
spoznajnom stadijumu<br />
i uvođenje <strong>za</strong>padne moderne nauke<br />
i tehnologije, uputili muslimanska<br />
društva ka nekom drugom rješenju,<br />
izuzev ka ćorsokaku skepticizma i<br />
nihilizma? Vođenje muslimanske <strong>za</strong>jednice<br />
u novim uslovima modernog<br />
svijeta predstavlja ekspertski i krajnje<br />
težak <strong>za</strong>datak koji implicira kako<br />
stručno poznavanje isla mske jurisprudencije,<br />
tako i skru pu lozno razotkrivanje<br />
i analizu spo znajnih<br />
principa islamske religije.<br />
Generalno, orijentacije muslimana<br />
na toj osnovi možemo da svrstamo<br />
u nekoliko kategorija:<br />
1. Orijentacije koje, eksplicitno,<br />
podlaze pod moderne spoznajne stadijume<br />
i takav stav preporučuju, kao<br />
što je slučaj sa arapskim liberalima i<br />
marksistima.<br />
2. Orijentacije koje jasno proizilaze<br />
iz modernih spoznajnih stadijuma,<br />
a čiji <strong>za</strong>govornici, u svojim<br />
besedama, insistiraju na preporodu<br />
moći ili identiteta muslimanskih<br />
društava. Drugim <strong>riječ</strong>ima, između<br />
raznih principa ove orijentacije je i<br />
jedan od principa komponenata moderne<br />
spoznaje, iako predstavnici te<br />
orijentacije nisu svjesni tog utjecaja.<br />
3. Ozbiljni pristupi pitanju islamskog<br />
identiteta kao fundamentalnom<br />
pitanju čije pristalice implicitno<br />
prihvataju i modernu spoznaju, ali<br />
na nju ne usmjeravaju svoju pažnju.<br />
Ovoj kategoriji pripada, primera<br />
radi, Sejid Kutb koji ne može da<br />
utvrdi nužnost saživljenosti identiteta<br />
i napretka.<br />
4. Tradicionalni pristupi čiji <strong>za</strong>stupnici<br />
ne naziru opasnosti spoznajnog<br />
stadijuma Zapada.<br />
5. Tradicionalne orijentacije čije pristalice<br />
raspoznavaju spoznajna ograničenja<br />
modernizma, premda se klone<br />
suprotstavljanju tim ograničenjima.<br />
6. Tradicionalne orijentacije čiji<br />
promoteri sagledavaju stiješnjene<br />
prilike spoznaje modernog svijeta i<br />
rado se upuštaju u sučeljavanje sa<br />
tim problemima. Poslednja grupa insistira<br />
na potrebi aktivnog praćenja<br />
naučnih i tehničkih iskustava modernog<br />
Zapada, sa ciljem da se prezentuju<br />
nedostaci moderne na uke i<br />
tehnologije, te da se preduzmu nu -<br />
žni koraci na polju ko nstituisanja napredne<br />
nauke i prosperiteta na<br />
te meljima religijsko-teomonističke<br />
spoznaje. Naravno, poslednju orijentaciju<br />
mo žemo da podijelimo u dvije<br />
podvrste, s obzirom na to da se ova<br />
orijentacija, katkada, uspostavlja vi<strong>za</strong>vi<br />
različitih okvira sekularizma<br />
isključivo u stadijumu teorija i u granicama<br />
racionalnih i fundamentalnih<br />
apologija, dok se, u nekim dru -<br />
gim slučajevima, rezultati istog sučeljavanja<br />
odslikavaju i u društvenim<br />
sferama. Istorija, u mnogo navrata,<br />
pokazuje da su obične i bitne odluke<br />
u Osmanskoj imperiji donošene više<br />
u korist pojedinačnih ili globalnih interesa<br />
osmanskih suverena nego sa<br />
ciljem da se ispoštuje apsolutna privrženost<br />
božjoj tradiciji vero<strong>za</strong>konskih<br />
normi. Osmanska imperija je,<br />
ustvari, sprovodila kvazitradicionalnu<br />
vladavinu. Očegledno to se da<br />
potvrditi, između ostalog, na primjeru<br />
devširme <strong>za</strong> koju i sami određeni<br />
tursko-osmanski istoričari i<br />
pravnici smatraju da se sukobljava<br />
sa eksplicitnim naredbama Islama o<br />
pravima zimija (nemuslimana čije živote<br />
i imetke štiti islamska država).<br />
Računa se da je najmanje dvesta hiljada<br />
djece oduzeto na Balkanu<br />
tokom oko dva veka primjene ove<br />
ustanove, te su čak, od početka XVI<br />
vijeka, devširmom u Bosni bili obuhvaćeni<br />
i muslimani. 7 Ipak, pošto je<br />
osjećalo permanentnu potrebu <strong>za</strong><br />
svestranom podrškom najširih vjerujućih<br />
masa, Osmansko carstvo se vješto<br />
prikrivalo i<strong>za</strong> jasnih znakova<br />
dominantne religijske kulture. Zato<br />
je narod mogao, bez ograničenja, da<br />
uživa u kolektivnom ambijentu intenzivnog<br />
prisustva izvorne vjerske<br />
kulture. Tako se u izgradnji Sarajeva<br />
od 1451. godine, po dolasku Turaka,<br />
primjećuje da su bile <strong>za</strong>stupljene sve<br />
grane društvenih djelatnosti, ali da je<br />
primarna uloga pripadala religiji i<br />
tradicionalnim obrazovnim centrima,<br />
koji su usmjeravali cjelokupni<br />
život i imali veliki utjecaj na intelektualni<br />
i društveni razvoj grada. Zapravo,<br />
i obrazovne institucije su,<br />
usljed poistovjećivanja učenja sa bogoštovljem<br />
u okviru religijske kulture,<br />
uvrštavane u grupu sakralnih<br />
objekata. Već u XVII vijeku, Sarajevo<br />
ima između 105 i 180 mekteba <strong>za</strong><br />
osnovno obrazovanje, šest medresa,<br />
deset darul-hadisa <strong>za</strong> izučavanje raznih<br />
disciplina analizovanja Vjerovesnikovih<br />
predanja, osam darul-ku -<br />
rra’a <strong>za</strong> učenje Kur’ana, dvije buk’a<br />
medrese, šest biblioteka, dva hanikaha,<br />
47 tekija, između 104 i 177 džamija<br />
i sto mesdžida. 8 Štaviše, po -<br />
stavljanjem Rizvan-efendije na mjesto<br />
muftije Sarajeva 1581, kadiluk Sarajeva<br />
podiže se na rang kadiluka<br />
Meke, Medine, Kaira, Damaska,<br />
Alepa, Jerusalima, Jedrenea i Bruse. 9<br />
Takođe, Evlija Čelebija, prilikom<br />
opisivanja Beograda ostavlja <strong>za</strong>pisano<br />
da je u njemu bilo osam medresa,<br />
devet darul-hadisa, sedamnaest<br />
tekija i 270 mekteba 10 , dok je<br />
Mostar, najznačajniji ekonomski i<br />
kulturni centar Hercegovine od dru -<br />
ge polovine XVI vijeka, bio pravo žarište<br />
islamske kulture i kara kterističan<br />
po velikom broju istinskih<br />
ljubitelja orijentalnih nauka. I Čelebija<br />
bilježi da „tu ima vrlo mnogo<br />
učenjaka, šejhova, imama, pisaca i<br />
pjesnika“. 11 Blagotvoran trud markantnih<br />
pre d stavnika nauke u svim<br />
Januar - Decembar 2009. 63