Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
pismo (27. maj/9. jun 1809. godine)<br />
upućeno jednom od komandanata<br />
Antoniju Pljakiću:<br />
„... koje danas jesmo polak Turaka<br />
iz grada sasvim ispratili na<br />
ćabu da više ne dođu. A ovo drugo<br />
što je ostalo sutra ću poslati kuda<br />
bilo, i posle toga ostaviću pola vojske,<br />
koja će poći pravo k Limu a<br />
jednu ovde da grad čuva u Sjenici,<br />
a ja ću s polak vojske pravo tamo<br />
doći i s pola topova na Pa<strong>za</strong>r’’.<br />
Konačno, 9. juna 1809, nakon<br />
masovne likvidacije i protjerivanja<br />
Sjeničana, Karđorđevi sijači<br />
straha su ulaskom u grad proslavili<br />
svoj „trijumf“ nad sjeničkim<br />
„Turcima“. Time je prekinuta<br />
važna bošnajčka komunikacija sa<br />
gradom Sjenicom, koji se nalazio<br />
na čvorištu puteva Bosanskog ejaleta,<br />
u čiji je sastav ulazio i novopa<strong>za</strong>rski<br />
sandžak sa Sjenicom kao<br />
jednim od većih vojno-administrativnih<br />
centara.<br />
Potpuni slom urbane i populacione<br />
strukture Sjenice možemo<br />
uočiti u izvještaju austrijskog ljekara,<br />
geologa, geografa i putopisca,<br />
njemačkog porijekla, Ami Buea. U<br />
knjizi putopisa, pod nazivom: „Evropska<br />
Turska“, ističe da je 1836.<br />
godine posjetio Sjenicu, mjestašce<br />
sa 150 kuća- brvnara, pokrivenih<br />
šindrom (daskama) što očito govori<br />
o padu koji je doživjela. 10<br />
Nakon „kristalnih noći“ s proljeća<br />
1809. koje je nad sjeničkim Bošnjacima<br />
priredio Karađorđe, <strong>16</strong>.<br />
juna je uslijedio atak na Novi Pa<strong>za</strong>r.<br />
Rasijana osmanlijska odbrana<br />
grada je bila <strong>za</strong>tečena i nespremna<br />
da pruži pravovremen odgovor<br />
na ovaj očekivani napad. Gradom<br />
je u to vrijeme rukovodila bogata<br />
lo<strong>za</strong> Ferhatagića, koja je dugo<br />
imala vojnu i finansijsku nadmoć<br />
u novopa<strong>za</strong>rskom Sandžaku.<br />
Priča o pozivu na predaju, koju je<br />
tobož Karađorđe ponudio komandi<br />
grada, neozbiljna je, jer u<br />
historiji nije <strong>za</strong>bilježen slučaj da<br />
jedna imperijalna sila, poput<br />
Osmanlija, učini takav korak i poklekne<br />
pred pobunjenicima.<br />
128 Januar - Decembar 2009.<br />
Bez obzira na preduzete mjere<br />
odbrane, Karađorđe je po istom<br />
sjeničkom scenariju namjeravao<br />
protjerati muslimansko stanovništvo<br />
iz Novog Pa<strong>za</strong>ra. Srpski ustanici<br />
su u Novi Pa<strong>za</strong>r upali 19. juna<br />
i uspjeli da pričine ogromnu štetu<br />
i paljevine civilnih i vojnih objekata.<br />
Veći dio stanovništva je utočište<br />
našao u tvrđavi grada odakle<br />
su sa njenih zidina ustanike <strong>za</strong>sipali<br />
puščanom i topovskom paljbom.<br />
11 U nekim se izvještajima<br />
naglašava da su mnogi „Turci“<br />
utekli u gradski bedem, dok su se<br />
neki „po<strong>za</strong>tvarali po kućama i podrumima<br />
pa su posle naše strašno<br />
potukli’’. 12 O tim aktivnostima<br />
piše u izvještaju Sovjetu, lično,<br />
Karađorđe:<br />
„Krenuvši se 31. maja iz Sjenice<br />
stigao sam 3. juna pod Novi<br />
Pa<strong>za</strong>r. Turci nisu smeli izići u<br />
polje. Tri dana je trajalo puškaranje.<br />
6. juna Srbi pođu na juriš i<br />
<strong>za</strong>uzeše novopa<strong>za</strong>rsku varoš.<br />
Mnogo je Turaka izginulo, u Srba<br />
je takođe mnogo ranjenih i 20 ubijenih.<br />
Srbi su <strong>za</strong>palili svu varoš do<br />
samog grada i do reke Boške <strong>13</strong><br />
koja protiče posred varoši. Kuće<br />
na drugoj strani reke Boške nisu<br />
mogli <strong>za</strong>paliti a Turci su tamo podigli<br />
jedan šanac’’. 14<br />
Nepredviđeni tok vojnih prilika<br />
ustanika kod Deligrada spasao<br />
je novopa<strong>za</strong>rsko stanovništvo<br />
od katastrofe većih razmjera.<br />
Ipak stradanja je svakako bilo.<br />
Tokom juriša na Novi Pa<strong>za</strong>r dogodio<br />
se civilni masakr velikih razmjera.<br />
Pokolj nad stanovništvom<br />
koje se bježeći od napadača nije<br />
domoglo kapija novopa<strong>za</strong>rskog<br />
bedema, već se uspjelo skrasiti u<br />
Devlet hanum 15 džamiji i njenom<br />
haremu. U sjećanju naroda je<br />
ostala priča o Masli sokaku <strong>16</strong> kojim<br />
je, naočigled prestravljenih civila<br />
koji su utočište našli unutar pa<strong>za</strong>rskog<br />
bedema, dugo tekla krv pobijenih<br />
Novopa<strong>za</strong>raca. 17<br />
Francuski konzul u Solunu, Paskal-Toma<br />
Furkad (1768-1814), u<br />
pismu od 29. marta 18<strong>13</strong>, upuće-<br />
nom ministru vanjskih poslova<br />
Francuske, istče: „Takoreći, cio<br />
Novi Pa<strong>za</strong>r bio je razrušen od Srba.<br />
Svi Bošnjaci teško podnose rat protiv<br />
ovih buntovnika; bijesni su kad<br />
vide svoje džamije popaljene...“ 18<br />
Neizbežno se nameće pitanje<br />
da li se mogao izbjeći ili umanjiti<br />
ovaj stravični pokolj Bošnjaka?<br />
Svakako da jeste. Činjenica je da<br />
su Osmanlije previdele opasnost<br />
koja im je prijetila od Karađorđevih<br />
ustanika. Ovdje trebamo<br />
imati u vidu veoma pogrešnu procjenu<br />
moći ustanika. Tu mislimo<br />
na stratege osmanlijske odbrane,<br />
prvenstveno, Sulejman-pašu Skopljaka<br />
i Numan-pašu Pećkog, ali i<br />
Čavić Mustaj-bega, koji su, uz više<br />
pozornosti mogli dovući i jaču odbranu.<br />
Uspavanost ljudi <strong>za</strong>duženih<br />
<strong>za</strong> procjenu razvoja događaja<br />
u toku rasplamsale Srpske ustaničke<br />
revolucije (1804) koštala je<br />
muslimane u Novopa<strong>za</strong>rskom<br />
sandžaku velikih ljudskih i infrastrukturnih<br />
gubitaka. U plamenu<br />
borbe koja pogađa sandžačka sela<br />
veliki dio stanovništva ostao je bez<br />
domova i imovine, jer je veći dio<br />
ograbljen ili popaljen u vihoru <strong>za</strong>huktale<br />
borbe. Nerazumjevanje<br />
historije i historijske tragike,<br />
mnoge <strong>bošnjačke</strong> historičare dovode<br />
u situaciju da nisu u stanju<br />
da procijene ondašnju strukturu<br />
„turske“, odnosno, osmanlijske<br />
odbrambene vojske. Nju su u potpunosti<br />
sačinjavale regularne<br />
vojne i mobilizirane snage sastavljene<br />
od Albanaca, Bošnjaka, Torbeša,<br />
Goranaca, Pomaka i Turaka<br />
iz novopa<strong>za</strong>rskog i okolnih sandžaka.<br />
Ova, veoma bolna sjeničko-novopa<strong>za</strong>rska<br />
tragedija otkriva<br />
istinu o sudbinskom stradanju<br />
jednog, gotovo <strong>za</strong>boravljenog, bošnjačkog<br />
svijeta. U ovom rušilačkom<br />
stampedu, osim ogromnog<br />
broja civilnih žrtava, nestale su,<br />
najmanje, dvije velike <strong>bošnjačke</strong><br />
čaršije, a njihova unutarnja sakralna<br />
i tržišna infrastruktura je<br />
trajno poremećena. Razmjere