Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Natpis gosta Mišljena sa stećka iz<br />
sela Puhovac kod Zenice s poče tka<br />
XV. vijeka, slično kao i kod glosa<br />
Srećkovićevog bosanskog evanđelja<br />
potvrđuju određene ma nihejske inicijacije.<br />
Naime, natpis "komu biše<br />
prirodno po uredbi Av ramu svoje<br />
veliko gostolubstvo" 39 ističe duh mi -<br />
ste rije, koja je ovozemaljska, znači<br />
narodna pojava ko jom bosanski bo -<br />
go mili ulaze pred velikog sudiju.<br />
Početni natpis gosta Mišljena "go -<br />
spo dine dobri, kad pri dješ pred Isu<br />
edinoga opomeni i na..." nameće<br />
pri ncip pravednosti, kao <strong>za</strong>vjetno<br />
postavljen nalog ostvarenja onog ze -<br />
maljskog na nebu. Isto tako, pre ma<br />
pretpostavkama, u manihejskim<br />
himnama govori se o tome kako su<br />
duši pravednog pri premljeni: dvorana,<br />
prijestolje, vijenac, odjećaodora,<br />
i to sve od svjetlosti. 40<br />
Katolički kontraverzisti optu žuju<br />
bosanske bogomile da ljudsku dušu<br />
smatraju "anđelima Božijim koje je<br />
Lucifer <strong>za</strong>veo" i u "ljudska tijela <strong>za</strong>tvorio;"<br />
ili "demonima u tijelu <strong>za</strong>tvorenim"<br />
te da je ispovijed sasta vni dio<br />
obreda duhovnog krštenja. 41 Ovakav<br />
rigidan odnos prema elementima<br />
koji se inače smatraju<br />
uobičajenim u vjerskim odnosima<br />
među dualistima samo još više<br />
usložnjava problem identifikacije<br />
vjerskog učenja bosanskih bogomila.<br />
U historijskoj literaturi, već je<br />
davno konstatirano da mnoge optužbe<br />
protiv bosanskih bogomila a<br />
koje su sti<strong>za</strong>le iz redova katoličke<br />
crkve počesto nemaju direktne potvrde<br />
u izvorima i u vjerskom učenju<br />
bosanskih bogomila. Radi se o<br />
nesuglasju latinskih historijskih iz-<br />
vora i domaće, bosanske građe, kao<br />
npr. odnos prema krstu kojeg ima u<br />
jednom dijelu stećaka. Torquamadov<br />
spis iz 1461.godine osuđuje krst<br />
kao obilježje đavola ("signiculum<br />
crusis caracterem esse dyaboli") 42 a<br />
slično tvrde i dva latinska rukopisa:<br />
Isti sunt herrores quos communiter Patareni<br />
de Bosna credunt et tenent i<br />
Dubia ecclesiastica Fratris Bartholomaei<br />
Vicarii Generalis in Bosnia submissa<br />
Gregorio XI. Pontifici romano et<br />
response exclesiae romanae ad eundem<br />
de anno <strong>13</strong>73. godine, 43 te prokletstvo<br />
pljevljanskog sinodika, gdje je, između<br />
ostalog, <strong>za</strong>pisano da se bosanski<br />
bogomili "ne klanjajušte se<br />
svetim ikonam i krstu čistnome da<br />
budut prokleti" nego ga čak izvrgavaju<br />
ruglu. 44 Isto tako Isus Krist nije<br />
ni Bog ni čovjek, niti je uzeo tijelo od<br />
Marije, te imajući prividno ljudsko<br />
tijelo Krist nije mogao tjelesno ni trpjeti<br />
ni umrijeti kao ni usksnuti. 45<br />
Među značajnije kontraverziste<br />
XV. vijeka treba ubrojati i fra. Jacobusa<br />
de Marchia, koji u :Dialogus<br />
contra manichaeos in Bosna pobija patarena(<br />
ubjeđenja bosanskih bogomila)<br />
“ koji smatraju da je đavo<br />
tvorac vidljivog svijeta te suludom<br />
uvjerenošću naučavaju da su lju dske<br />
duše demoni, koji su nekoć pa li s<br />
neba I tamo se ipak htjeli vra titi.” 46 U<br />
djelu ovog spisa pod na slo vom: O<br />
krštenju brani se krst Ivana Krstitelja<br />
od obezvrjeđivanja pata re na “koji su<br />
običavali krstiti polaganjem knjige<br />
bez primjene vo de”. 47 To može biti<br />
od ko risti u de finiranju pojedinih<br />
ele menata vje rskog učenja bosanskih<br />
bogomila kao npr. tvrdnja bosanskih<br />
bogomila da je đavo<br />
stvoritelj vi dlji vog svijeta i da uče da<br />
su lju dske duše demoni “koji su<br />
nekoć pali s neba”. Već je davno<br />
konstatirano da tu ima do vo ljno argumenata<br />
da su gnosticiz am, esha -<br />
tologija i duali<strong>za</strong>m po ve <strong>za</strong>ni s<br />
naslagama misteriozofije, čijim se<br />
tragom dualističko mišljenje kreće<br />
od istoka prema <strong>za</strong>padu.<br />
Zanimljiv eshatološki problem<br />
nalazi se u već spomenutom spisu<br />
Symbolum pro informatione ma -<br />
nicheorum regni Bosniae kardinala<br />
Iannesa Torquemada o.p. iz 1461.<br />
godine a radi se o formulaciji: "Isus<br />
Krist nije istinski trpio niti umro, te<br />
nije sišao u pakao niti se uspeo na<br />
nebo, nego da se sve što je činio pričinilo<br />
prividnim." 48 Ovakav pri mjer<br />
je kapitalan dokaz u identifikaciji bogomilske<br />
eshatologije, što je potvrđeno<br />
i u jednom ranijem glagoljskom<br />
rukopisu: "Dijalog Grgura pape". U<br />
ovom rukopisu bosansko kraljevstvo<br />
se naziva "ne srećnim" i "prokletim"<br />
jer, između ostalog: "rodi i sahrani i<br />
brani tolike i takove eretike ki govore<br />
da go spodin Isuhrist ni imal pravoga<br />
tela človičanskoga i da je blažena<br />
diva bila anđel". 49<br />
Prividan, imaginaran, skoro iluzoran<br />
lik Isusa Krista naglašen je i u<br />
Kur`anu, gdje se kaže: “Mi nismo<br />
ubili Mesiha Isaa, sina Merjemina,<br />
Allahova poslanika...A nisu ga ni<br />
ubili ni raspeli već im se pričinilo.<br />
Oni koji su se o njemu u mišljenju<br />
razilazili, oni su sami o tome u sumnji<br />
bili, o tome nisu ništa pouzdano<br />
znali, samo su nagađali; a sigurno je<br />
da ga nisu ubili”. 50 Kada se sve ovo<br />
poveže sa manihejskom identifikacijom<br />
i sa mukotrpnim (paćenim)<br />
39. S. Jalimam, Historija,str.<strong>13</strong>4. S. Jalimam, Izvori str.29. Salih Jalimam, Lastavica – od bogomilskog zborišta do muslimanskog<br />
dovišta.-Izd. Ze media, Zenica, 1996, str.112<br />
40. Salih H. Alić, Bosanski krstjani i pitanje njihovog porijekla i odnosa prema manihejstvu..-Iz knjige:Bogomilstvoto vo Balkanot<br />
vo svetlinata na najnovite istražuvanje.-Skopje, 1982.,str.176<br />
41. S. Jalimam, Historija, str.<strong>13</strong>4<br />
42. Salih Jalimam, Dominikanci i antiheretički priručnici.-Bibliotekarstvo, 33, Sarajevo 1986,.,str.56-58. Salih Abdulah Jalimam, Dominikanci<br />
u srednjovjekovnoj Bosni. Croatica Christiana Periodica, godina XII, broj 22, Zagreb 1988.,str.80-82<br />
43. F. Šanjek, Bosansko, str.266-281<br />
44. Salih Jalimam, Dominikanci i antiheretički priručnici,str.58<br />
45. S. Jalimam, Historija, str.<strong>13</strong>4<br />
46. F. Šanjek, Bosansko, str.267<br />
47. F. Šanjek, Bosansko, str.268<br />
48. S. Jalimam,Historija, str.l35<br />
49. Vjekoslav Štefanić, Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije.I.Zagreb 1969., str.192-193<br />
50. Prijevod značenja Kur`ana. (preveo Besim Korkut), Sarajevo 1984.,str.111 (Sura En-nisaž,157)<br />
Januar - Decembar 2009. 151
Change language