Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
svete nauke spoznajnog horizonta nebeskog<br />
islama. Iako eksplicitno isključuje<br />
mogućnost kontradiktornosti<br />
između religijske spoznaje i, kako sam<br />
kaže, prave i istinske nauke, on ipak ne<br />
nazire fundamentalne kognitivne nedostatke<br />
moderne nauke, niti razotkriva<br />
da su asocijalne ideje, o kojima<br />
priča, u stvari neposredan rezultat antitradicionalnog<br />
usmjerenja modernoga<br />
svijeta. Ipak, veliki Mehmed-ef.<br />
Handžić, između svih naših savremenih<br />
muslimanskih učenjaka, najbolje<br />
zna koliko je institucija tradicionalnog<br />
vjerskog obrazovanja bila raskošna i<br />
velelepna. On u jednom svom eseju,<br />
objavljenom na arapskom jeziku 1933.<br />
u Glasniku Islamske vjerske <strong>za</strong>jednice<br />
u Kraljevini Jugoslaviji, piše: „Na vjerskom<br />
obrazovanju počiva život vjerskih<br />
<strong>za</strong>jednica, a u <strong>za</strong>nemarivanju<br />
vjerskog obrazovanja nalazi se trajna<br />
smrt tih <strong>za</strong>jednica. Stoga su se naši<br />
preci, kao i svi muslimani po cijelom<br />
svijetu, i u stara i u novija vremena,<br />
starali o osnivanju škola <strong>za</strong> širenje<br />
vjerske nauke. Vjerske škole, kojih bijaše<br />
mnogo u krajevima Bosne i Hercegovine,<br />
ličile su na zvijezde na nebu,<br />
ako ne po broju, onda bar po tome što<br />
su se ljudi pomoću tih medresa upućivali<br />
pravom stazom. Potom, te medrese<br />
<strong>za</strong>desi kolo nesreće i nagrize ih<br />
zub vremena, sruši ih do temelja, te<br />
potamni svjetlo njihove svjetiljke.<br />
Preosta samo mali ostatak koji je izdržao<br />
sve udarce sudbine i odupro se<br />
nedaćama, zbog nekog razloga koji je<br />
Bog veličanstveni htio. Poznato je<br />
onome ko je imao sreće da se upozna<br />
sa istorijom Islama to da učenje u vjerskim<br />
školama nije bilo ograničeno<br />
samo na vjerske nauke, već su se u<br />
njima takođe učili, na primjer, astronomija,<br />
matematika, građevinarstvo i<br />
druge nauke. Takvo je stanje bilo i sa<br />
medresama u Bosni i Hercegovini, te<br />
je svršenik ovih medresa bio upućen<br />
u mnoge nauke. A potom, ako bi smogao<br />
snage i ukoliko bi imao jaku želju<br />
da proširi svoja znanja, otišao bi u<br />
jednu islamsku prestonicu, jer su ti<br />
gradovi bili stjecišta učenih i središta<br />
vrijednosti i vrijednih ljudi. Potom bi<br />
se vraćao u svoju zemlju kao znalac<br />
savršen, potpun, vrijedan i upućen u<br />
vjerske i svjetovne teme. Takvi su bili<br />
istinski borci, branitelji Islama, pregaoci<br />
na njegovu čuvanju i jačanju u<br />
ovim krajevima... Austrija je nastojala<br />
da oživi vjerske škole u krajevima<br />
Bosne i Hercegovine, te je s tim ciljem<br />
osnovala Šerijatsko-sudačku školu u<br />
Sarajevu da se u njoj obrazuje potreban<br />
broj sudija <strong>za</strong> ovu zemlju, a i s ciljem<br />
da Istanbul ne bude jedino<br />
utočište Bošnjaka <strong>za</strong> sticanje vjerskog<br />
obrazovanja. 63 Dodali bismo ovim izvanrednim<br />
objašnjenjima to da je,<br />
prije reali<strong>za</strong>cije bilo koje političke namjere,<br />
Austrougarska bila sigurna u to<br />
da će, nametanjem modernog spoznajnog<br />
stadijuma, uspješno savladati<br />
našu tradicionalnu kulturu i <strong>za</strong>vladati<br />
našim identitetom.<br />
ZAKLJUČNE MISLI<br />
Promišljanje realnosti čovjeka i<br />
svijeta implicira prihvatanje jednog<br />
monolitnog spoznajnog sistema čije<br />
će ontologija i antropologija biti, na<br />
poseban način, isprepletene. Jer,<br />
čovek, kao jedno od bića u univerzumu,<br />
podilazi pod generalne <strong>za</strong>kone<br />
dominantne nad cjelokupnom<br />
egzistencijom. S druge strane, univerzum<br />
se manifestuje u čovjeku koji<br />
ga, svojom mišlju i jezikom, tumači i<br />
objašnjava. Naravno, u oba slučaja<br />
suočavamo se i sa kategorijom spoznaje,<br />
pošto ontologija i antropologija<br />
svake osobe ilustruju njen spoznajni<br />
horizont. Stoga, svaki misaoni sistem<br />
koji pronosi znakove neuravnoteženosti<br />
i nesrazmjernosti pomenuta tri<br />
domena na način da se na osnovu<br />
njegove antropološke orijentacije ne<br />
može razotkriti vrsta njegove epistemologije<br />
ili ontologije i vice ver<strong>za</strong>–<br />
biva opterećen nesavladivom<br />
naučnom slabošću i osuđen na propadanje.<br />
Sljedstveno tim objašnjenjima,<br />
u ovoj raspravi pokušali smo<br />
da, kroz prizmu hronološkog slijeda<br />
savremenih muslimanskih tokova i<br />
pokreta, u okviru raskrinkavanja<br />
identiteta religijske nauke, prikažemo<br />
to da vođe i teoretičari spominjanih<br />
tokova, uglavnom, smatraju<br />
da je „moderna“ <strong>za</strong>padna nauka<br />
istinski uzrok napretka muslimana i<br />
čak plod njihove samosvijesti iz prijašnjih<br />
vijekova. No, oni su prenebregnuli<br />
činjenicu da spoznajni principi<br />
„moderne“ nauke podrivaju najfundamentalnije<br />
osnove religijske tradicije<br />
Islama i tako prosuđuju u korist<br />
samootuđenja tradicionalnih društava<br />
privrženih božjim vjero<strong>za</strong>konskim<br />
normama. Čak ni revivalistički<br />
i fundamentalistički tokovi među<br />
muslimanima i osobe poput Rešida<br />
Ride i Sejida Kutba, u arapskom svijetu,<br />
nisu mogli da ispoštuju sveukupnost<br />
spoznajnog horizonta<br />
metafizičke tradicije i da razne stepene<br />
religijske nauke, i između ostalog<br />
empirijsku nauku muslimana,<br />
razluče od moderne nauke poslijerenesansnog<br />
Zapada. Jer, <strong>za</strong>padnjačka<br />
nauka je, poistovjećivanjem religijskih<br />
nauka sa praznoverjem, u doba<br />
prosvjetiteljstva, makar prihvatila<br />
kredibilitet religijskih tradicija pod<br />
uslovom da one imaju moći <strong>za</strong> to da<br />
budu izlagane u okviru pojmovnog<br />
čovjekovog razuma i da prežive u<br />
ulozi ideološke religije. Međutim, <strong>za</strong>jedno<br />
sa dominacijom empirističkog<br />
toka, moderna nauka je sva božja<br />
učenja i metafizičke sudove predstavila<br />
kao nenaučne tvrdnje i naučne<br />
propozicije mobilisala protiv teologije<br />
i filozofskih studija. Pod tim<br />
okolnostima, nakon obelodanjenja<br />
skepticizma koji je bio prikriven<br />
usred empirizma, „čovjekovo prkosničko<br />
faraonstvo i samo<strong>za</strong>ljubljena<br />
duševnost u razgolićenoj formi i u<br />
okviru humanizma <strong>za</strong>vladaće kulturom<br />
i mislima jednog društva, te će<br />
liberali<strong>za</strong>m i raspuštenost biti u društvu<br />
prihvaćeni <strong>za</strong> vjero<strong>za</strong>konsku<br />
stazu“. 64 Suprotno tome, sve osobe i<br />
pokreti koji, u različitim društvima,<br />
budu suprotstavljali svoj tradicionalni<br />
spoznajni stadijum filozofskim i<br />
društvenim rezultatima moderne<br />
nauke, biće prisni saučesnici u gromkom<br />
intoniranju vaseljenske himne<br />
svestranog produhovljenja naše prosperitetne<br />
savremenosti. A pisac ovih<br />
redova je sasvim uveren u to da i Srbija<br />
i sekularizmom nikad oskvrnjena<br />
briljantna nebeska baština<br />
Srpske pravoslavne crkve, čak i<br />
nakon bolnog upokojenja Njegove<br />
Svetosti Patrijarha srpskog G. G.<br />
Pavla, grandioznog uzora najprefinjenijeg<br />
oblika udubljujućeg poimanja<br />
i društvenog manifestovanja<br />
raskošnog duhovnog života – mogu<br />
da, još očitije, budu prepoznatljive po<br />
uspješnom i aktivnom učešću u tom<br />
globalnom toku oboženja današnjeg<br />
čovjeka i svijeta.<br />
Januar - Decembar 2009. 71