Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
obrušava na tradicionalne medrese i<br />
ističe da je glavni razlog džehaleta<br />
na ših muslimana to što smo svu<br />
islamsku nauku skratili na prevladane<br />
(potcrtava S. Halilović) udžbenike<br />
„Bergiviju“ i „Šuruti salat“. On piše<br />
da je obrazovanje u medresama beživotni<br />
sadržaj koji neće donijeti boljitak<br />
ni našim muslimanima ni islamu<br />
kod nas. Miri Zija ukazuje na to da se<br />
Islam oslanja na sve postojeće, u <strong>za</strong>dnje<br />
doba prozvane svjetske nauke i<br />
da je pogrešno da se svjetovne nauke<br />
smatraju nemuslimanskim, jer su<br />
Arapi unaprijedili, recimo, geografiju.<br />
Kako je on simpatizer Darulmualimina,<br />
otuda u vezi sa me d resama<br />
ističe da je u njima sama nauka<br />
skroz <strong>za</strong>nemarena, da su medrese<br />
bez ikakve nastavne metode (usuli tedrisa)<br />
i da su one uglavnom ništa<br />
drugo nego spavaonice <strong>za</strong> decu koja<br />
pohađaju ruždiju. 54<br />
Može nam se na trenutak učiniti<br />
da je gornje konstatacije iznio reformistički<br />
duh istog onog Sejida Džemaludina<br />
Afganija, koji u svojoj<br />
ra spravi Lekčer dar ta’lim o tarbijat<br />
(Lekcija o edukaciji i vaspitanju) smatra<br />
da su sve islamske nauke, manjeviše,<br />
nagrdne, <strong>za</strong>starjele i beskorisne.<br />
On u većini članaka u časopisu al-Urvatul-vuska,<br />
kao i u nekim svojim persijskim<br />
spisima, insistira na tome da<br />
su jurisprudencija, metodologija jurisprudencije,<br />
teologija, filozofija i sve<br />
ostale vjero<strong>za</strong>konske i racionalne tradicionalne<br />
nauke bezvrijedne. 55<br />
I dok je DŽ. Čaušević priželjkivao<br />
da obnovi naše institucije u sjenci na -<br />
učnih postignuća moderne Evrope,<br />
Mehmed Handžić (1906-1944) je razmišljao<br />
o obnovi naše savremenosti<br />
na čvrstim temeljima sigurne i provjerene<br />
tradicije i pouzdane prošlosti.<br />
56 Naš grandiozni alim i be spremačni<br />
intelektualni radnik, kratkog<br />
a krajnje blagoslovenog života, Mehmed-ef.<br />
Handžić je, po najdubljem<br />
uvje renju autora ove <strong>studije</strong>, daleko<br />
najblistaviji dragulj, sa besprijekornom<br />
religijskom samosviješću, me -<br />
đu savremenim muslimanskim misli<br />
ocima. Najdublje sfere kolektivnog<br />
života naših muslimana, ojađenih<br />
usred mnogostrukih ontoloških, društvenih<br />
i moralnih kri<strong>za</strong> modernoga<br />
svijeta, vapiju <strong>za</strong> opsežnim anali<strong>za</strong>ma<br />
brojnih aspekata M. Handži-<br />
70 Januar - Decembar 2009.<br />
ćeve erudicije koje će osvježiti cje l o -<br />
kupan ambijent naše religioznosti,<br />
kao što će, ponekad, možda i odbaci ti<br />
neke njegove naučne stavove ili od -<br />
re đene ishitrene političke aktivnosti.<br />
Mehmed Handžić tvrdi da muslimanski<br />
reformistički časopisi ne afirmišu<br />
istinske vrijednosti islamskog<br />
nebeskog identiteta i svoje pohvale<br />
usredsređuje isključivo na opozicioni<br />
tradicionalistički časopis Hikjmet koji<br />
su u Tuzli uređivala u tradicionalnim<br />
islamskim disciplinama vrlo obrazovana<br />
braća Čokići. Handžić 1930. piše:<br />
„Muslimani imaju tri časopisa i jedne<br />
novine. Jedan časopis se zove Hikjmet.<br />
On ulaže napor da <strong>za</strong>štiti Islam,<br />
a u vezi sa preostala dva časopisa muslimani<br />
nisu <strong>za</strong>dovoljni njihovim postavljenim<br />
metodama u odbrani<br />
Islama. Za njih bi se prije moglo reći<br />
da se obrušavaju na njega.“ 57 Koristeći<br />
u potpunosti učenja tradicionalne<br />
islamske nauke čije je glavne grane,<br />
osim filozofije i gnoze, odlično poznavao,<br />
Handžić je revnosno branio prirodu<br />
i principe religijske spoznaje. On<br />
se nije uste<strong>za</strong>o da vodi oštru polemiku<br />
i sa najvišim predstavnicima Islamske<br />
<strong>za</strong>jednice i, primjera radi, sa svojevremenim<br />
reis-ul-ulemom Fehimom<br />
Spahom, ranije spomenutim, koji se,<br />
1939, u članku o tumačenju šerijatskopravnih<br />
pitanja kod nas <strong>za</strong>ložio, između<br />
ostalog, <strong>za</strong> tumačenje šerijata u<br />
skladu sa razvitkom života i savremenom<br />
naukom, izvrgnuvši pritom kritici<br />
poglede M. Handžića o nekim onda<br />
aktuelnim pitanjima. 58 Handžić u odgovoru<br />
piše da je pravac koji je sam<br />
slijedio u svojim napisima o vjerskim<br />
pitanjima kod nas osuđen u tom<br />
članku i u <strong>za</strong>ključku nazvan „putem<br />
kojim ne bi trebalo ići, jer ne odgovara<br />
današnjim prilikama“, te ističe da se<br />
ovde radi o najvažnijem verskom pitanju,<br />
a to je koji pravac treba slediti<br />
kod tumačenja vjerskih pitanja kod<br />
nas. 59 Fehim Spaho, u jednom delu<br />
svoga članka, ističe da su raniji juridici<br />
mogli da tumače pojedina šerijatskopravna<br />
pitanja koja <strong>za</strong>sijecaju u furu’<br />
prema urfu i adetu i pita se <strong>za</strong>što se ne<br />
bi u današnje, još teže doba, mogla davati<br />
ta tumačenja u skladu sa razvitkom<br />
života i savremenom naukom i<br />
to, opet, u granicama uzvišenog šerijata.<br />
Handžić odgovara da je ovde<br />
pisac na svoju ruku mnogo <strong>za</strong>koračio<br />
i da bi hteo da analogno mijenjanju<br />
nekih propisa na temelju običaja, dozvoli<br />
i menjanje šerijatskih propisa na<br />
temelju „razvitka života“ i „savremene<br />
nauke“ a da sve opet bude u<br />
granicama uzvišenog šerijata. Handžić<br />
nam, sasvim učenjački, obraća<br />
pažnju i na to da je Spaho, da bi stvar<br />
polako navukao na ovaj novi put,<br />
umjesto izra<strong>za</strong> „detaljni propisi“ uzeo<br />
sada uopšteniji izraz „furu’a“, što uistinu<br />
<strong>za</strong>uzima sve grane fikha. 60 Naravno,<br />
Handžić je već ranije objasnio<br />
da se detaljni i sporedni propisi baziraju<br />
na ustaljenom običaju (urfu i<br />
adetu), pa se unekoliko mogu mijenjati<br />
sa promjenom vremena, nasuprot<br />
glavnih i samostalnih propisa i<br />
nasuprot onih detalja koji se ne baziraju<br />
na ustaljenom običaju i koji ostaju<br />
nepromenljivi. 61 U stvari, on ne vidi<br />
nikakav sukob između juridičkih propisa<br />
i modernih naučnih postignuća i<br />
govori o tome da ako nema toga da<br />
šerijat, bar nekad, dođe u sukob sa savremenom<br />
naukom, postavlja se pitanje<br />
zbog čega bi onda trebala ta nova<br />
tumačenja šerijata. Po njemu, krupna<br />
je stvar reći da šerijat bar nekad dođe<br />
u sukob sa savremenom naukom, jer<br />
imajući u vidu da je šerijat poslan od<br />
sveznajućeg Boga pred Čijim su znanjem<br />
jednake prošlost, sadašnjost i budućnost,<br />
mi tvrdimo da nikada<br />
nijedan šerijatski propis neće doći u<br />
sukob sa pravom i istinitom naukom,<br />
te da nema nikakve kolizije između<br />
šerijata i nauke, nego da tu koliziju izmišljaju<br />
oni koji samo pitanje dublje<br />
ne poznaju. Handžićev <strong>za</strong>ključak glasi<br />
da šerijat, ne dolazivši u sukob sa naukom,<br />
ne dolazi ni u sukob sa razvitkom<br />
života niti koči ikakav razvitak.<br />
Ipak, on je svjestan toga da na razvitak<br />
života često utiču nedruštvene ideje i<br />
borbu Islama protiv tih asocijalnih<br />
ideja, u takvoj sredini, pojašnjava primjerom<br />
<strong>za</strong>padnog kapitalizma čijem<br />
se valu pomalo teško može oteti i<br />
danas, ne ogriješiti se o šerijatske propise<br />
o kamati, iako, prema Handžiću,<br />
to opet ne znači da te propise treba<br />
dokinuti ili im dati tumačenja u<br />
skladu s razvitkom života. 62 Sasvim je<br />
evidentno da Mehmed-ef. Handžić,<br />
na margini svog apsolutno ispravnog<br />
poimanja položaja islamske tradicije u<br />
savremenom svijetu, nije spreman da<br />
razluči modernu svjetovnu nauku od
Change language