Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
sređivanju, reformističkom tumačenju<br />
i, ustvari, oskrnavljenju svojih<br />
vjerovanja. Pošto je osovina filozofske<br />
biti modernih mislećih tokova<br />
Zapada, preusmjerena sa ontologije<br />
na spoznajnu teoriju i štostvo nauke,<br />
onda će svaka precizna anali<strong>za</strong> raznih<br />
rezultata reformističkih vjerskih<br />
tokova <strong>za</strong> htije vati promatranje prirode<br />
religijske nauke i bitnih razlika<br />
koje nju odvajaju od moderne nauke.<br />
Ispitivanje političko-društvenih i antropoloških<br />
principa svih tih to k ova<br />
je, takođe, uslovljeno uspjehom u<br />
sprovođenju gornje analize.<br />
Malobrojne su, u redovima muslimana,<br />
bile pristalice očuvanja religijske<br />
tradicije, božje spoznaje i<br />
vjero<strong>za</strong>konske staze naspram najezde<br />
modernih filozofskih škola. U<br />
svjetlu čvrstog vjerovanja u božje<br />
principe religijske nauke i fundamentalnog<br />
insistiranja na značaju intuitivne<br />
spoznaje, oni su pre -<br />
moštavali slabosti teološke metode reformističkih<br />
vjernika i pristajući, većinom,<br />
uz neku gnostičku školu<br />
Islama, osiguravali svoju privrženost<br />
sferama intuitivne nauke.<br />
SPOZNAJNI ODNOSI MU-<br />
SLIMANA I ZAPADA<br />
Islamska kultura i civili<strong>za</strong>cija su<br />
na putanji svog napredovanja u koritu<br />
vremena, iskusile mnogobrojne<br />
uspone i padove. U određenim trenucima,<br />
ova civili<strong>za</strong>cija je, kao što je<br />
bio slučaj u XIII i XIV vijeku, usljed<br />
prodora krstaša sa <strong>za</strong>pada i strašne<br />
invazije Mongola sa istoka, u cjelosti<br />
i u svakom krajičku svojih prostranih<br />
predjela, <strong>za</strong>vijena u crno. Međutim,<br />
krajnje je <strong>za</strong>čuđujuće to što su muslimani,<br />
i u najtežim uslovima, svoj pokret<br />
osvježavali idejom islamskog<br />
dostojanstva i plemenitosti, te svim<br />
bićem usmjeravali svoj trud ka obnovi<br />
duha poleta islamskoga svijeta.<br />
Svakako, njihova dostojans tve na<br />
pregnuća rezultirala su plodom, pa<br />
su, usred tih tegoba, dragocjenu pobjedu<br />
u krstaškim ratovima proslavili<br />
na ceremoniji prelaska mongolskog<br />
Hulagu-kana u Islam. Polet i svakodnevni<br />
napredak muslimana,<br />
istina dosta kasnije, nisu im dozvolili<br />
da pojme veličinu krize koja je izbila<br />
60 Januar - Decembar 2009.<br />
kao rezultat dominacije Britanaca,<br />
Francu<strong>za</strong>, Holanđana i Rusa nad<br />
određenim dijelovima muslimanskih<br />
zemalja, te Portugalaca i Španaca<br />
nad ne kim marginalnim kra -<br />
jevima tih dijelova svijeta. Arapski<br />
klerici su počeli da sagledavaju tu<br />
globalnu prazninu i krizu tek nakon<br />
toga što je Napoleon već <strong>za</strong>uzeo Egipat<br />
1798. godine. Tada su oni dobro<br />
shvatili da je dražesna muslimanska<br />
civili<strong>za</strong>cija, najednom, potisnuta i da<br />
su muslimani pokleknuli pred neprijateljskim<br />
vojskama.<br />
U takvoj situaciji, najprije je bilo<br />
potrebno da se upozna taj <strong>za</strong>strašujući<br />
div sa Zapada. Pioniri su bili<br />
određeni hrišćani iz Sirije i Libana<br />
koji su, sami, pretrpjeli intenzivan<br />
utjecaj misaonih okvira modernističke<br />
poslerenesansne Evrope i u redovima<br />
arapskih muslimana pri dobili<br />
svoje istomišljenike. Zajedničko između<br />
ove grupe mu slimanskih eks -<br />
tremnih modernista i ostalih grupa<br />
bilo je to što su svi usmjeravali svoja<br />
misleća i politička pregnuća na rješavanje<br />
postojeće krize. Drugim <strong>riječ</strong>ima,<br />
njihove misli su se razvijale od<br />
dekadencije ka napretku. Ustvari,<br />
muslimani su, sagledavajući na<strong>za</strong>dovanje<br />
svojih društava na polju konstantnog<br />
istorijskog nadmetanja sa<br />
evropskim zemljama, mogli da prihvate<br />
nekoliko nejednakih orijentacija<br />
u okviru analize nastale krize. Te orijentacije<br />
mogu se sagledati u čitavom<br />
spektru različitih načina sučeljavanja<br />
sa modernim svijetom, načina čiji pobornici,<br />
u središtu svoje pažnje, postavljaju<br />
ideje moći, civili<strong>za</strong>cije,<br />
po kreta i napretka njihovih društava<br />
i kasnije pitanje identiteta i njegovih<br />
im pli kacija, metoda i potrebnih instrumenata.<br />
Prva grupa je, snagom<br />
svojih usredsređenja na suštinu civili<strong>za</strong>cije,<br />
potpuno prihvatila naučnu superiornost<br />
Zapada i radila na tome da<br />
blagodeti naučnog napretka Evrope<br />
donese i u svoje zemlje. Oni su čvrsto<br />
vjerovali da je evropska nauka, <strong>za</strong>pravo,<br />
islamska nauka čije su osnove<br />
<strong>za</strong>padnjaci, u posljednjim vjekovima,<br />
iskoristili i revnosno je unaprijedili,<br />
dok su sami muslimani prenebregnuli<br />
značaj tog pokreta. Otuda, bilo je potrebno<br />
<strong>za</strong> preporod moći muslimanskih<br />
društava da napredna naučna<br />
dostignuća Zapada <strong>za</strong>mijene, što brže,<br />
tradicionalne „okoštane i preživjele“<br />
znanosti, poput jurisprudencije, metodologije<br />
jurisprudencije, filozofije,<br />
teologije i sufizma.<br />
U početku, ovu orijentaciju možemo<br />
da sagledavamo u mislima<br />
njenih glavnih <strong>za</strong>govarača Tahtavija<br />
u Egiptu i Hajrudin-paše Tunisija u<br />
Tunisu, u društvima čije je iznemoglo<br />
tijelo trebalo osvježiti novom<br />
moći. Na tragu takve civili<strong>za</strong>cijskoarapske<br />
orijentacije pojavljuje se i civili<strong>za</strong>cijsko-islamska<br />
orijentacija, sa<br />
njenim istaknutim predstavnicima<br />
Sejid Džemaludinom Afganijem i<br />
učenikom mu Muhamedom Abduhom.<br />
Iako je priznavao naučnu i tehnološku<br />
nadmoć Zapada i insistirao<br />
na nužnosti upoznavanja islamskih<br />
dru štava sa <strong>za</strong>padnom naukom, te je<br />
katkada stare vjero<strong>za</strong>konske i racionalne<br />
nauke nazivao i bezvrijednima,<br />
Sejid Džemaludin je ipak bio<br />
usmjeren ka reali<strong>za</strong>ciji svestranog<br />
islamskog jedinstva i predstavljao je<br />
jednog od vodećih protivnika <strong>za</strong>padne<br />
vladavine i dominacije. Ta dva<br />
detalja u mislima Sejid Džemaludina<br />
odvajaju ga od prethodnih autoriteta<br />
i osvjetljavaju naivan preokret civili<strong>za</strong>cijsko-islamske<br />
ori je ntacije ka pitanju<br />
identiteta. Ustvari, može se<br />
konstatovati da je prodor Zapada u<br />
arapske krajeve, postepeno, u dubinama<br />
bića muslimana stvarao osjećaj<br />
da je sami islamski identitet izvrgnut<br />
neposrednim opasnostima. Posebno<br />
zbog toga što su arapski studenti <strong>za</strong>padnih<br />
naučnih institucija, bilo onih<br />
u samim evropskim zemljama ili njihovih<br />
koledža u većim gradovima<br />
islamskog svijeta, pronosili ideje koje<br />
su ozbiljno protivrječile učenjima<br />
islamske religije.<br />
Proširivanjem takvih nasrtaja, formira<br />
se, posle MuhamedaAbduha i<br />
snagom njegovog učenika Rešida<br />
Ride, nova orijentacija istovjetna ranijoj<br />
selefijskoj idejnoj platformi.<br />
Rešid Rida je izuzetno insistirao na<br />
nužnom vraćanju načinu života<br />
prvih valjanih generacija muslimana<br />
(selefi salih) i bio krajnje pesimistički<br />
raspoložen prema cjelokupnoj naučnoj,<br />
filozofskoj i gnostičkoj tradiciji<br />
muslimana. Začuđuje to što je njegov<br />
sagovornik u besedi o ponovnom<br />
oživljavanju sistema vladavine utemeljenog<br />
na idejama najranijeg