Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
porterskom maniru “ i hronološkoj logici,<br />
da bi sve bilo kako je bilo, a ono to i<br />
jeste. Takođe se čini da je pisac imao i<br />
takve namjere, iz nekih unutrašnjih<br />
pobuda i motiva, da ne iziđe iz realnog<br />
i historijskog u neke prostore nestvarne<br />
književno- umjetničke<br />
retorike. Pisac je volio Sarajevo i njegove<br />
ljude, pa kada su ga mnogi napustili,<br />
odlučio je da u ovom<br />
svečovječnom gradu ostane do kraja,<br />
i da tu ostari kao pjesnik i kao čovjek,<br />
da dočeka one zelene pupoljke agave<br />
čije će se stablo, pa makar i poslije pedest<br />
godina, ponovo ispraviti.<br />
Nije uobičajeno u jednom eseju<br />
ovakve namjere prepričavati šta je<br />
sve bilo u Sarajevu, po čijoj su periferiji<br />
bili načičkani ešaloni i oruđa<br />
svih kalibara i vrsta. Čitaocima se<br />
pruža mogućnost da sve to vide,<br />
čuju i osjete sami, dakle da dožive<br />
onu strahovitu nepogodu koja je<br />
<strong>za</strong>desila i grad i ljude – onu smišljenu<br />
i hajdučku agresiju čiji je cilj<br />
bio sravniti sve sa zemljom, oboriti<br />
sve što stoji i što se kreće, vratiti u<br />
onu prošlost čiji je pečat nosio oznake<br />
krstaških ratova. I to je bio<br />
jedan krstaških pohod, sličan<br />
onom Albižanskom krstaškom pohodu,<br />
i pokolju katara u oblasti<br />
Langdoka sredinom XII vijeka<br />
(1<strong>16</strong>5), te prilikom opsade Monsegira<br />
1244; sličan onima o istreblivanju<br />
Mavara u Granadi, Andaluziji<br />
i Kordobi; sličan onima o istreblivanju<br />
jevrejske populacije tokom<br />
Srednjega vijeka u Septimaniji i<br />
tokom Drugog svjetskog rata.<br />
Dakle, genocidi su se ponovili,<br />
ovoga puta u Bosni i Hercegovini.<br />
Može se prigovoriti da ovaj diskurs<br />
nije predmet Idrizovićevog<br />
romana, a ipak jeste, jer se projekti<br />
(ili protokoli) motivirani Sionskim<br />
stijenama aktiviraju kada to <strong>za</strong>treba<br />
tzv. Dugokosim monarsima. Reklo bi<br />
se: to isto, samo malo drugačije.<br />
Čitalac će, svakako, sve razumjeti<br />
kada se upusti u sfere čitanja,<br />
i tada će se saznati <strong>za</strong>što je Muris<br />
ovaj roman <strong>za</strong>mislio baš ovako, jednostavnom<br />
retorikom, onom koju<br />
treba da razumije svaki čitalac (onaj<br />
38 Januar - Decembar 2009.<br />
visokoobrazovani i onaj osrednje<br />
književne kulture). Opisivao je događaje<br />
kako ih je viđao i slušao u<br />
žiži požara, kao kakav ratni reporter,<br />
pa i stilska formacija romana alternira<br />
stilskom postupku<br />
umjetničke reportaže.<br />
Za ovaj stilski manir, može se<br />
reći, tipično je ispreplitanje lirskog i<br />
epskog. U ovom romanu ta smješa<br />
stilske materije reprezentuje se u<br />
naizmjeničnosti lirskih kadrova i<br />
njihovom spontanom prerastanju u<br />
epsko, pripovjedno, realistično do<br />
svake nijanse u stvarnosti. Piscu,<br />
pjesniku i pripovjedaču po prirodi<br />
života, to je bilo blisko i razlog da<br />
stvara po maniru “da bude jasno i<br />
dokumentovano”. Ona lirska priča<br />
o ljubavnim ishodištima kada <strong>za</strong> to<br />
može manjkati razumijevanja, ipak<br />
imaju svoje utemelenje u psihološkom<br />
trendu rata kada su i ljubavi,<br />
stečene na brzinu i na način kakav<br />
se u mirnodopsko vrijeme ne <strong>za</strong>činju,<br />
dakle te ljubavi imaju temelj u<br />
razlozima da čovjek ne bude sam,<br />
da ima prijatelja ili prijateljicu, da se<br />
uz nekoga prigrli i <strong>za</strong>boravi odakle<br />
i kuda prelijeću one granate, ili sa<br />
kojeg prozora nišani snajperista.<br />
Čini se da su sve te ljubavne i “slatke<br />
igre” nastajale iz tih povoda, one<br />
nisu od prije rata, a <strong>za</strong>vršavaju se i<br />
kada se rat <strong>za</strong>vršava.<br />
Roman počinje lirskom apotezom<br />
Sarajevu, i Bosni uopšte, impresivnim<br />
stilemama i rječnikom učenog čovjeka<br />
i pjesnika istovremeno. U<br />
ovom početnom romanesknom diskursu<br />
je Hasanaginica lik i “Hasanaginica”<br />
pjesma. Za Hasanaginicu<br />
pjesnik kaže da ima “nemalo simbolike<br />
onoga što Bosnu čini Bosnom,<br />
svih njenih osobenosti”. Bilo<br />
je to u okviru upoznavanja sa<br />
Majom, koja je voljela da apostrofira<br />
Getea i da se u dijalog sa profesorom<br />
uključuje znanjem. Apostrofirani<br />
su i Omor i Merima i aspekt<br />
etičkih vrijednosti bosanske društvene<br />
sredine i tradicije.<br />
Maja je tada ulazila u njegov intimni<br />
svijet, i on je bio očaran njenom<br />
ljepotom. I izbor ovoga imena<br />
ima svoju simboliku u romanu.<br />
Ono prožima čitav tok radnje, sve<br />
epizode romana, čak i one ratne – u<br />
svakom je detalju i u svakoj stilemi<br />
poetizovano do najvišeg nivoa, da<br />
bi se na kraju srušilo, opet u dramskom<br />
maniru – kao visoka građevina<br />
pogođena granatom.<br />
I ime Maja je semantičkog značaja<br />
i u romanu i u Sarajevu. Ovaj antroponim<br />
je kod mnogih naroda <strong>za</strong>stupljen<br />
u imenoslovu, ima mitsko<br />
porijeklo i mitsku funkciju u mnogim<br />
starim obredima. Ona je simbol ljepote,<br />
<strong>za</strong>to i Muris Idrizović tokom cijelog<br />
romanesknog teksta apostrofira<br />
ljepotu kao estetski pojam. On je vidi<br />
u svakom predmetu koji ga okružava,<br />
u svakoj biljci, u svakoj <strong>riječ</strong>i<br />
bosanskog jezika. Zato je i osobenost<br />
njegovoga stilskog postupka da <strong>riječ</strong>ima<br />
stvara ljepotu, onu u sprezi njegove<br />
jednostavne rečenice i objekta o<br />
kojem govori. Njegova bliskost sa <strong>riječ</strong>ima<br />
kao materijalom <strong>za</strong> oblikovanje<br />
književnog detalja ravna je<br />
postupku dobrog slikara koji zna koliko<br />
će boje nanijeti na izvjesnu površinu<br />
da bi dobio dobru sliku. U<br />
ovom postupku ogleda se i Murisova<br />
jezička kultura, čini se utemeljena<br />
na standardima usmene<br />
književne tradicije, one kakva je u sažetoj<br />
formulaičnosti otelotvorena u<br />
pjesmi o plemenitoj “Hasanaginici”.