Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
gije i nužnost ugledanja na Zapad.<br />
Pripovjetka se <strong>za</strong>vršava prikazom<br />
vlastitog konzervatizma i <strong>za</strong>tucanosti<br />
bosanskohercegovačkih muslimana,<br />
posebno klerika, koji, po<br />
autorima, predstavljaju kočnicu na<br />
putu savremenog razvitka. 36<br />
Muslimansko književno štivo dobija<br />
1897. još jedno Osman-Azizovo<br />
djelo - roman Bez svrhe koji će predstavljati<br />
najoštriju ranu osudu klera i<br />
medresa i idejno ispunjavati sadržaje<br />
kasnijih Bašagićevih stihova i Mulabdićeve<br />
proze. Autori svestrano kritikuju<br />
muslimanske vjersko-prosvje -<br />
tne <strong>za</strong>vode, medrese, njihove nastavnike<br />
i <strong>za</strong>starjeli sistem obra zova nja,<br />
koji reprodukuje sveštenike sa moralnim<br />
i obrazovnim kvalitetima neadekvatnim<br />
njihovom zvanju. Zani mljivo<br />
je to da je i Jakša Čedomil oštro<br />
osudio kritiku hodža i medresa u<br />
ovom romanu, <strong>za</strong>mjerajući piscima<br />
zbog toga što otkrivajući rane svoga<br />
naroda, bez sažaljenja i simpatije <strong>za</strong><br />
bedu i nevolju, prožimaju svoje djelo<br />
strašnim pesimizmom, ponekad oš -<br />
trom ironijom, ne pokazujući ni tru -<br />
nke ljubavi i razumijevanja. On piše<br />
da se boji toga da bi ovaj roman mo -<br />
gao pogubno djelovati, jer će narod<br />
iz njega crpeti mržnju prema svojim<br />
sveštenicima i od njih se odbijati. 37<br />
U romanu se već u početnom<br />
opisu softinske sobe u Hanikah-medresi<br />
u Sarajevu ustanovljava tmurni<br />
i mračni ambijent ustajalosti, izli<strong>za</strong>nosti,<br />
gnjiloće i <strong>za</strong>gušljivosti tamnog<br />
duhovnog stanja studenata medrese.<br />
U svakoj glavi će se razraditi po<br />
jedna izrazita karakteristika takvog<br />
softe: u prvoj glavi tupost i obamrlost,<br />
u drugoj lakoumnost, u trećoj<br />
razvratnost i u četvrtoj preziran<br />
odnos prema onima koji rade i<br />
onima koji imaju despotsko ophođenje<br />
sa mlađima. Autori pokazuju da<br />
pobrojani poroci i izvan medresa sve<br />
ozbiljnije opterećuju cjelokupnu muslimansku<br />
društvenu sredinu, te u<br />
liku jednog običnog i inače dobroćudnog<br />
muslimana podvlače njegov<br />
primitivni odnos poštovanja i slijepog<br />
povjerenja prema klericima kao<br />
glavnim protivnicima novog doba.<br />
Kasnije, u šestoj glavi romana snažno<br />
se nameće utisak smiješne nesavremenosti<br />
nastavne strukture<br />
Ha nikah-medrese isprepletene sa ja-<br />
68 Januar - Decembar 2009.<br />
lovim gubljenjem vremena i u<strong>za</strong>ludnošću<br />
i besmislenošću učenog razmišljanja<br />
o odgovoru na dogmatičke<br />
<strong>za</strong>gonetke <strong>za</strong>snovane na fantastičnim<br />
pretpostavkama u kojima se<br />
praktični život gubi. 38 Ove posljednje<br />
kritike podsjećaju nas na modernističku<br />
orijentaciju Muhameda Abduha<br />
i na njegove učenike koji su, čak, izumeli<br />
termin fankale kao skraćenicu <strong>za</strong><br />
arapsko fa in kala, sa značenjem „a<br />
ako kaže (protivnik)...“, radi ismijavanja<br />
metodologije juridičko-teoloških<br />
cepidlačenja. 39 Istina je da<br />
izu zetna racionalna skrupuloznost i<br />
blagotvorna potpuna vitalnost tradicionalnih<br />
religijskih nauka utemeljuju<br />
u studentima potrebne kvalitete<br />
<strong>za</strong> to da oni usred najkomplikovanijih<br />
spoznajnih i<strong>za</strong>zova iznađu najadekvatnije<br />
odgovore. Upravo iz tog<br />
razloga, tradiciji religijskih nauka<br />
smetaju statični edukativni okviri<br />
isto onoliko koliko ona teži nužnoj<br />
dosljednosti svom tradicionalnom<br />
spoznajnom horizontu.<br />
Uz reformističke prohtjeve muslimanskih<br />
intelektualaca, u tim danima,<br />
pristajalo je izrazito malo onih<br />
iz naroda, dok je apsolutno većinsko<br />
raspoloženje produbljivalo svestranu<br />
netrpeljivost prema stranim<br />
spoznajnim okvirima. Tako, čak i<br />
spontani realni govor teksta Osman-<br />
Azizovog romana Bez nade (1895) nedvosmisleno<br />
pokazuje da je većina<br />
ondašnje muslimanske populacije<br />
bila protiv Austrougarske, njene vlasti,<br />
civili<strong>za</strong>cijske misije i novotarija<br />
koje je ona donijela, te da je samo<br />
mali broj muslimana pristao uz nju,<br />
njene ustanove i novi način života.<br />
Te malobrojne pristalice su bili<br />
poput bijelih vrana među svijetom,<br />
prezreni kao izdajice vjere i naroda. 40<br />
Vjerujućem narodu posebno je odbojan<br />
bio neshvatljiv društveni nestašluk<br />
mladih muslimana koji su,<br />
negdje vani, usavršili svoje znanje iz<br />
<strong>za</strong>padnih nauka.<br />
Prema religijskom pogledu,<br />
nauka je propraćena vjerovanjem, pa<br />
rzdvajanjem vjerovanja od nauke<br />
dovodi do propasti i jednog i drugog.<br />
Kaže se: „Divan je saputnik vjerovanju<br />
nauka.“ 41 Takođe se prenosi:<br />
„Vjerovanje i nauka su dva brata bli<strong>za</strong>nca<br />
i dva druga što se ne razdvajaju.“<br />
42 Ustvari, najpoželjnija je ona<br />
nauka koja će se <strong>za</strong>baviti utiranjem<br />
puta upute, dok će nauka biti štetna<br />
ako bude vodila stranputici <strong>za</strong>blude.<br />
„Najbolja nauka je ona kojom urediš<br />
svoju razboritost, a najgora je ona ko -<br />
jom izopačiš svoj povratak (Bogu).“ 43<br />
Međutim, umesto da bude uzorna u<br />
svom vladanju i ponašanju, naša <strong>za</strong>padna<br />
inteligencija je, kako pisaše reformistički<br />
šerijatski sudija hafiz Ajni<br />
Bušatlić, prkosila i u očima mase<br />
odavala tu sliku da <strong>za</strong>padna nauka<br />
kvari i ne oplemenjuje. Bušatlić smatra<br />
da su ti intelektualci trebali da narodu<br />
omile austrougarske škole, ali<br />
da su oni, po svršenim višim naukama,<br />
kao svestrano i visoko izobraženi<br />
zreli ljudi, vrlo slabo <strong>za</strong>lazili u<br />
narod da ga osvješćuju i privlače<br />
uljudbi i progresu. Štaviše, oni su se,<br />
prema Bušatlićevim <strong>riječ</strong>ima, odali<br />
alkoholnim pićima, vrlo upadljivo<br />
vjerske obrede posve <strong>za</strong>nemarivali i<br />
nisu davali dovoljno o sebi vanjske<br />
garancije da su privrženici svoje religije.<br />
44 Također, A. Hifzi Bjelevac u<br />
Gajretu kritikuje političke intelektualne<br />
predvodnike zbog toga što<br />
oni sede po hotelima i čitaju šta se u<br />
svijetu događa, a ne brinu se šta sve<br />
biva oko njih i kako se kroz život<br />
proturaju <strong>za</strong>pušteni i bedni. On dodaje<br />
da je ugodno sedeti u hotelu i<br />
stvar rasuđivati iz novina, ali da je<br />
mnogo teško nekom pomoći. 45 Ovakvo<br />
stanje je uznemiravalo čak i<br />
Osman-Azi<strong>za</strong> koji se, u prozi Među<br />
dva svijeta, bezrezervno <strong>za</strong>laže <strong>za</strong> evropski<br />
obrazovanu inteligenciju i isto<br />
tako obračunava sa onim <strong>za</strong>padnjačkim<br />
pseudoracionalističkim poluintelektualcima<br />
koji u ime „zdravog<br />
razuma“ idu u nihili<strong>za</strong>m. 46 Moramo<br />
da kažemo, da i pored toga što privlači<br />
naš izvrstan respekt prema svom<br />
markantnom autoritetu, O. N. Hadžić,<br />
koji se samostalno ili u saradnji<br />
sa I. Milićevićem, u najtežim civili<strong>za</strong>cijskim<br />
trenucima našeg naroda na<br />
pragu neiskušanog novog doba, savesno<br />
i revnosno latio pera u korist<br />
afirmacije sveukupnih islamskih i<br />
vrijednosti iz uzornog života posljednjeg<br />
božjeg Poslanika – nije raspolagao<br />
snažnom filozofskom raz bo ritošću<br />
pomoću koje bi ustanovio da<br />
su skeptici<strong>za</strong>m i nihili<strong>za</strong>m <strong>za</strong>pečaćuju<br />
sudbinu cijelog toka moderne<br />
spoznaje i nauke. U protivnom, Ha-
Change language