Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
Bošnjačka riječ 13-16 - Centar za bošnjačke studije
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
podvig, na čemu mu se moralo <strong>za</strong>vidjeti,<br />
jer kako da ne <strong>za</strong>vidiš piscu<br />
koji kraljuje vremenom odavde pa<br />
do zemana “kad je sve zborilo“?<br />
Taj književnik koji je <strong>za</strong> 27 godina<br />
napisao 6 romana, 6 knjiga pripovijedaka<br />
i knjigu od 400 strana prvoklasne<br />
putopisne proze,<br />
mnogim piscima je izgledao kao<br />
teški dokoličar. A usmene priče tog<br />
dokoličara bile su sazdane ponajprije<br />
od jezičkih gesti prvosveštenika<br />
kojim se istina ne<br />
kazuje no priziva kao božanstvo,<br />
od čarobnjačkih basmanja koja<br />
istinu čine prisutnom.<br />
Najbolje Sijarićeve priče, pisane<br />
i usmene, sazdali su<br />
pjesnik koji uživa “u<br />
punoj tjelesnosti <strong>riječ</strong>i“,<br />
kako bi ka<strong>za</strong>o Kolridž, i<br />
pričalac koji ne prestaje<br />
da se čudi čega sve ima<br />
u božjoj bašči. Sličan<br />
spoj naslućivao se i u<br />
ljudskoj tvari od koje je<br />
Sijarić bio sazdan:<br />
rođeni seljak i još<br />
rođeniji gospodin. Prvi<br />
je potonjeg činio<br />
stvarnim, davao mu<br />
supstancu, da ne ostane<br />
kod praznog gospodstva.<br />
Potonji je prvoga<br />
prosijavao na razna<br />
rešeta, tražeći zrnca<br />
zlata. Zaista, teško se moglo, ne<br />
samo u Sarajevu, sresti još jedno<br />
čeljade u kom bi se, kao u Ćamilu,<br />
našli na okupu, toliko skladnom,<br />
meka gospodstvenost i narodska<br />
nesposrednost, otmjena tankoćutnost<br />
i ratarska prostodušnost.<br />
Zato su njegove usmene priče<br />
imale jedno preimućstvo nad<br />
pisanim: mogle su se različito <strong>za</strong>vršavati,<br />
u <strong>za</strong>visnosti od trenutnog<br />
nadahnuća, pa i od toga koji je od<br />
pomenute dvojice, u Ćamilu,<br />
dotičnog dana ili časa, imao prevagu:<br />
gospodin ili seljak. Upamtio<br />
sam i <strong>za</strong>pisao priču o apsurdu koji<br />
je ovladao njegovim bićem nakon<br />
čitanja Kamijeve knjige Mit o Sizifu:<br />
“Pro-či-tao ja Kamija. Jesam,<br />
178 Januar - Decembar 2009.<br />
obra<strong>za</strong> mi. Pro-čitao ja onu knjigu<br />
đe veli da je sve ap-sur-dno. I lijepo<br />
vidim, nijesam ćo-rav da ne vidim,<br />
čoek ne laže, no zbori ži-vu is-tinu.<br />
Ap-surd, vala, odakle se god pogle-da,<br />
i kojim se god očima po-gleda.<br />
Sjednem <strong>za</strong> as-tal i uzmem u<br />
ruku ka-ši-ku, i <strong>za</strong>hvatim onom kašikom<br />
malo supe, i pri-ne-sem je<br />
ustima, ali mi nije slatko: ap-surd,<br />
pa ap-surd! Uzmem pero u ruku,<br />
umočim ono pe-ro u ma-sti-lo,<br />
počnem pisati onim perom po harti-ji,<br />
a opet nije mi slatko: ap-surd,<br />
pa ap-surd! Iziđem ja na ulicu, da<br />
vidim je li i tamo ap-surd? Gledam,<br />
gledam: prolaze kraj mene ili<br />
mlade že-ne ili lijepše že-ne ili<br />
gospodske že-ne, ama nije mi<br />
slatko: ap-surd, pa ap-surd! I odem<br />
u <strong>za</strong>vičaj. Gledam ja, gle-dam, gledam:<br />
lijepo mi je, vala, ovo selo,<br />
odlično mi je, vala, ovo moje selo,<br />
a opet mi nije slatko: ap-surd, pa<br />
ap-surd! Onda uzmem mo-ti-ku, i<br />
odem s onom motikom u njivu, pa<br />
ko-paj, ko-paj, ko-paj, ko-paj, kad<br />
ono – niđe apsurda! A šta bi s apsurdom?<br />
A kud se dio apsurd?<br />
Izišo na znoj apsurd!“<br />
Priča u kojoj naprasni ratar Sijarić<br />
kopanjem zemlje otkriva<br />
smisao postojanja već naksjutra je<br />
mogla dobiti <strong>za</strong>vršetak u kojem<br />
ratnik protiv apsurda uzjahuje<br />
bratovog sedlenika, kako jednom<br />
gospodinu i priliči, da se do smisla<br />
života probije pomoću brzine konjskih<br />
nogu i vazduha koji mu,<br />
zvižanjem kraj ušiju, briše sve<br />
tegobne misli, čak misli uopšte,<br />
kako bi ga priveo prvotnoj<br />
bliskosti sa svijetom i sa vlastitim<br />
bićem u njemu.<br />
I pisana i ka<strong>za</strong>na Sijarićeva umjetnost<br />
crpila je neodoljivost možda<br />
ponajprije iz vraćanja “primarnim<br />
procesima“, kako bi rekli psiholozi.<br />
Filozofi bi ka<strong>za</strong>li: iz vraćanja<br />
bivstenom temelju svijeta i u njemu<br />
čovjeka i svake trunke života, čak i<br />
onog što je mrtvo, samo <strong>za</strong> naše, ne<br />
i Sijarićeve oči. Čujem i danas kako<br />
na proslavi osamstogodišnjice<br />
Petrove crkve<br />
u Bijelom Polju kuša<br />
vradžbinskim formulama,<br />
kojima ponavljanje<br />
daje snagu, prizvati<br />
proteklo vrijeme: “Osaam<br />
sto-ti-na pu-ta je<br />
gora listala! O-ssam stoti-na<br />
pu-ta pokošena je<br />
trava! O-ssam sto-tina<br />
pu-ta ovca je bacila jagnje...“.<br />
Kad se besjeda<br />
okončala, osjećao sam<br />
takoreći pod prstima<br />
supstancu minulih vijekova.<br />
Pešter<br />
I pričalac i pisac Sijarić<br />
bio je iskonski umjetnik<br />
koji bdi da da se stvari ne<br />
odmetnu u priviđenja, sprečava<br />
svijet da nam ne propadne, kao pijesak,<br />
kroz prste. Kažu da je<br />
stvarnost pod vlašću vina -<br />
verovskih “zlih volšebnika“ koji<br />
svojim činima bogatstvo životnih<br />
oblika pretvaraju u mramorje ili<br />
nišane apstrakcija. Sijarićeva umjetnost<br />
je neiscrpan majdan basmi<br />
i vradžibina <strong>za</strong> otkamenjivanje svjetskog<br />
obilja u živu djevojku,<br />
vodu, jastreba, mukinju, kozu,<br />
hrta, cvijet, konja. A njegova<br />
sposobnost da se čudi običnim<br />
stvarima, da u njima otkriva<br />
odsjeve čuda postojanja, većeg od<br />
svih čuda, izvor je skupog lirskog<br />
humora ili humorne lirike što na
Change language