Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih - DCAF

12.3.
Postoji, međutim, nekoliko poteškoća u tretiranju tih odredbi kao izravnih zabrana bilo
kojeg od tih oblika diskriminacije u oružanim snagama. Prvo, ne postoji pravo da se postane
pripadnik oružanih snaga kao takvo. To nije prepreka kad je riječ o diskriminatorskim
odredbama sadržanim u zakonskoj regulativi, barem ne kad je riječ o ICCPR-u. Međutim,
položaj prema članku 14. Europske konvencije nešto je problematičniji i njega ćemo
razmatrati u daljem tekstu. Drugo, nije jasno zahtijevaju li obveze iz tih ugovora, same po
sebi, od država da poduzmu aktivne mjere na ukidanju diskriminacije, kao što je usvajanje
antidiskriminatorskih zakona ili sprečavanje djela rasizma ili rasnog i etničkog maltretiranja
od strane drugih (primjerice, drugih pripadnika i zaposlenika).
Zbog toga je za ovo pitanje relevantnija Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne
diskriminacije, koja je nešto konkretnija (vidi uokvireni tekst pod brojem 12.3). Konvencija
se odnosi na „svako razlikovanje, isključivanje, organičavanje ili davanje prvenstva, koje
se zasniva na rasi, boji kože, podrijetlu, nacionalnom ili etničkom podrijetlu, koji imaju za
svrhu ili za rezultat da naruše ili da kompromitiraju priznavanje, uživanje ili ostvarivanje,
pod jednakim uvjetima, prava čovjeka i temeljnih sloboda na političkom, ekonomskom,
socijalnom i kulturnom planu ili u svakoj drugoj oblasti javnog života“ (članak 1.1).
Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije 194
Zabranjuje diskriminaciju na temelju rase, boje kože ili etničkog podrijetla u uživanju političkih i građanskih prava
u svojoj državi, te navodi da svatko ima pravo na jednak pristup javnim službama u svojoj državi (članak 6.).
Svatko ima pravo na učinkovit pravni lijek i zaštitu od diskriminacije glede njegovih temeljnih prava i sloboda, i to
putem neovisnih domaćih sudova (članak 7.2).
Povjerenstvo za ukidanje rasne diskriminacije (sačinjeno od 18 eksperata „visokih moralnih kvaliteta i priznate
nepristranosti“, koje biraju države članice) nadzire poštovanje obveza od strane države (članak 8.).
Države članice svake dvije godine, ili po zahtjevu Povjerenstva, podnose izvješće glavnom tajniku UN-a o različitim
mjerama usvojenim, kako bi se ispunili ciljevi Konvencije (članak 9.1.a. i b.). Svake godine Povjerenstvo podnosi
izvješće Općoj skupštini Ujedinjenih naroda (članak 9.2).
Jedna država članica može Povjerenstvu prijaviti drugu državu članicu, ukoliko vjeruje da ova ne primjenjuje
odredbe Konvencije (članak 11.). Povjerenstvo, zatim, ispituje navode putem posebnoga povjerenstva, te razmatra
preporuke za „rješavanje spora na prijateljski način“ (članak 13.1).
Pojedinci, također, imaju pravo podnošenja prigovora Povjerenstvu, ukoliko vjeruju da su žrtve povrede Konvencije,
za koju je odgovorna država članica (članak 14.) tamo gdje je država priznala pravo podnesaka pojedinih osoba. U
tim slučajevima, država formira tijelo nadležno za razmatranje podnesaka pojedinaca, koje komunicira izravno s
Povjerenstvom. Povjerenstvo je odgovorno za razmatranje svih dokaza, koje individualni podnositelj priloži, kao i
za davanje preporuka.
Države, članice Europske unije, obvezne su prema Direktivi 2000/43. 195 donijeti zakonsku
regulativu kojom će se omogućiti pravni lijek za slučajeve rasne i etničke diskriminacije
na radnom mjestu u privatnim i državnim tvrtkama, uključujući i neopravdanu neizravnu
diskriminaciju 196 i rasno maltretiranje. Između ostalih pitanja, Direktiva se odnosi i na:
„(a) uvjete pristupa zapošljavanju, samozapošljavanju i zanimanju, uključujući i kriterije za
odabir i prijam u službu u svim djelatnostima i na svim razinama profesionalne hijerarhije,
194 Skupina za upravljanje tranzicijom, Stožer NATO snaga, Sarajevo.
195 Direktiva vijeća 2000/43/EC od 29. lipnja 2000., kojom se uvodi načelo jednakog tretmana osoba bez
obzira na rasno ili etničko podrijetlo, Official Journal of the European Communities, L 180, 19. srpnja 2000.,
str. 0022-0026.
196 Članak 2.2.b: “Smatra se da je došlo do neizravne diskriminacije kada bi naizgled neutralna odredba,
kriterij ili metoda, doveli osobe određenog rasnog ili etničkog podrijetla u nepovoljan položaj u odnosu na
druge osobe, osim ukoliko ta odredba, kriterij ili metoda, nisu objektivno opravdani na temelju legitimnog
cilja, a sredstva za postizanje toga cilja adekvatna i neophodna.”
103 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama djelatnih vojnih osoba i službenika i namještenika
u oružanim snagama